Ne postoji nikakav Međunarodni sporazum Svete stolice i RH: Crkvi godišnje ide oko milijardu naših kuna

NEVIDLJIVI, podvodni dio sante koja se zove "davanja Republike Hrvatske Katoličkoj crkvi": Po svemu što je djelomično rekonstruirao H-Alterov suradnik Boris Knežević čiju analizu prenosimo u cijelosti, Katolička crkva, osim 245 milijuna kuna prikazanih u Državnom proračunu, godišnje iz istoga toga proračuna primi još oko 700 milijuna kuna. Ukupno, dakle, oko milijardu kuna. Na žalost, sklapanje štetnog ugovora u Hrvatskoj više nije kazneno djelo.

U Državnom proračunu Republike Hrvatske za 2012. godinu, kao uostalom i u svim prethodnim proračunima od 1999. nadalje, vidljiva je samo jedna stavka koja se odnosi na davanja Katoličkoj crkvi. Na poziciji Ministarstva financija postoji stavka "Međunarodni sporazum - Sveta stolica i RH" na kojoj je izdvojeno 245 milijuna kuna. To je iznos oko kojeg se lome koplja u javnim polemikama. Ta je formulacija neprecizna jer navodi na krivi zaključak da postoji samo jedan međunarodni sporazum između Svete stolice i Republike Hrvatske i da je tih 245 milijuna kuna jedina financijska obveza Republike Hrvatske prema Katoličkoj crkvi u Hrvatskoj.

Nema sporazuma nego 4 ugovora

Ne postoji nikakav Međunarodni sporazum Svete stolice i Republike Hrvatske. Republika Hrvatska je sa Svetom stolicom 1996. i 1998. godine potpisala četiri međunarodna ugovora:

1. Ugovor između Svete Stolice i Republike Hrvatske o suradnji na području odgoja i kulture;
2. Ugovor između Svete Stolice i Republike Hrvatske o dušobrižništvu katoličkih vjernika, pripadnika oružanih snaga i redarstvenih službi Republike Hrvatske;
3. Ugovor između Svete Stolice i Republike Hrvatske o pravnim pitanjima;

4. Ugovor između Svete Stolice i Republike Hrvatske o gospodarskim pitanjima.

Tih famoznih 245 milijuna kuna odnosi se samo na obvezu Republike Hrvatske iz članka 6. stavak 2. Ugovora između Svete stolice i Republike Hrvatske o gospodarskim pitanjima.

I. Ugovor između Svete Stolice i Republike Hrvatske o suradnji na području odgoja i kulture

U članku 3. stavak 3. Ugovora između Svete Stolice i Republike Hrvatske o suradnji na području odgoja i kulture stoji: "Vjeroučitelji su članovi, sa svim učincima, nastavničkog zbora u osnovnim i srednjim školama, odnosno odgojiteljskog zbora u predškolskim ustanovama." Formulacija "sa svim učincima" među ostalim znači i to da su vjeroučitelji u radnom odnosu sa školom i da Republika Hrvatska financira njihove plaće. Ta je suma, naravno, sakrivena u stavkama plaća na poziciji Ministarstva znanosti obrazovanja i sporta. Na Internet stranicama Splitsko-makarske i Đakovačko-osiječke nadbiskupije objavljeni su popisi svih osnovnih i srednjih škola i njihovih vjeroučitelja. Tako dolazimo do podatka da je u ove dvije nadbiskupije u ukupno 215 osnovnih škola bilo 606 vjeroučitelja, odnosno u prosjeku 2,82 vjeroučitelja po školi. U 91 srednjoj školi bilo je 128 vjeroučitelja, što daje prosjek od 1,41 vjeroučitelja po školi.

Čak 11,5 posto za plaće u osnovnom i srednjem obrazovanju odlazi vjeroučiteljima!

Ovo je pouzdan statistički uzorak, jer obuhvaća više od 10 posto svih osnovnih i srednjih škola u Hrvatskoj. Prema Statističkom ljetopisu Republike Hrvatske za 2011, u Hrvatskoj je 2010. godine postojala 2071 osnovna škola, što, pomnoženo s prosječnim brojem vjeroučitelja po jednoj školi (2,82) daje procjenu od 5.840 vjeroučitelja u osnovnim školama. U 676 srednjih škola bilo je još 953 vjeroučitelja (procjena iz navedenog uzorka). Prema mjesečnom statističkom izvješću DZS 2/12 prosječna bruto plaća u obrazovanju u zadnjem kvartalu 2011. godine bila je 7.944 kune. Uz pretpostavku da vjeroučitelji imaju plaću na razini tog prosjeka dolazi se do iznosa od oko 650 milijuna kuna godišnje za plaće vjeroučitelja. 

U Državnom proračunu za 2012. za bruto plaće u osnovnom i srednjem obrazovanju planirano je  5.590.000.000 kuna. To znači da vjeroučitelji odnose 11,58 posto novca planiranog za plaće u osnovnom i srednjem obrazovanju.

Država plaća udžbenike za vjeronauk!

U članku 6. stavak 2. istog Ugovora određeno je da "Republika Hrvatska snosi troškove izradbe i tiskanja udžbenika vjeronauka i organizira izdavački postupak u skladu s postojećim odredbama za ostale školske udžbenike". Republika Hrvatska dužna je dakle iz svojih sredstava osigurati besplatne udžbenike vjeronauka, bez obzira na to može li isto osigurati i za udžbenike ostalih predmeta. Koliki je to godišnji trošak? Iz Kataloga obveznih udžbenika dostupnog na internetskim stranicama Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta (http://public.mzos.hr/Default.aspx?art=9994&sec=2354) vidljivo je da prosječni udžbenik iz vjeronauka (osnovna škola i gimnazije) stoji 53,6 kuna. U Hrvatskoj je u školskoj godini 2010/2011 bilo 351.345 učenika osnovnih škola i 180.158 učenika srednjih škola.

Uz pretpostavku da katolički vjeronauk pohađa 90 posto učenika osnovnih škola i 60 posto učenika srednjih škola trošak za udžbenike vjeronauka iznosi oko 23 milijuna kuna.

Država plaća 77 nastavnika bogoslovnom fakultetu

U članku 10. stavak 2. spomenutog Ugovora stoji: "Republika Hrvatska osigurava novčana sredstva Katoličkom bogoslovnom fakultetu pri Sveučilištu u Zagrebu, s njegovim područnim studijima, odnosno afiliranim Teologijama u Đakovu, Makarskoj, Rijeci i Splitu.". Katolički bogoslovni fakultet u Zagrebu ima 77 nastavnika. Katolički bogoslovni fakultet u Splitu ima 32 nastavnika. Katolički bogoslovni fakultet u Đakovu ima 36 nastavnika. Pošto se radi o ljudima s visokostručnim akademskim zvanjima pretpostavit ćemo da su njihove plaće 15 posto veće od prosjeka (Mjesečni statističko izvješće DZS 2/12: prosječna bruto plaća u obrazovanju u zadnjem kvartalu 2011. bila je 7.944 kune). Tako dolazimo do godišnjeg iznosa od oko 16 milijuna kuna. Trošak administrativnog i tehničkog osoblja, te materijalne troškove tih fakulteta nije moguće naći u bespućima proračunske (ne)ozbiljnosti. Ako pretpostavimo da oni iznose svega 15 posto od mase plaća nastavnog osoblja, to je dodatnih oko 2,4 milijuna kuna.

U istom članku 10. u stavku 3. određeno je: "Nadležne crkvene vlasti mogu osnivati nova visoka katolička učilišta. Uz prethodni dogovor mjerodavnih crkvenih i državnih vlasti ona će imati pravo javnosti i za njih će Republika Hrvatska osiguravati odgovarajuća novčana sredstva". Možete li zamisliti bilo kojeg od predsjednika Vlade Republike Hrvatske u proteklih 20 godina, uključujući i aktualnog, koji bi odbio ideju Katoličke crkve da si o trošku Republike Hrvatske otvori još koje novo "visoko katoličko učilište"?

Financiramo cjelokupnu obrazovnu infrastrukturu Katoličke crkve u Hrvatskoj

U članku 11. Ugovora u stavku 1. normirano je slijedeće: "Crkveni instituti za obrazovanje vjeroučitelja i drugih pastoralnih djelatnika, osnovani prema odredbama kanonskog prava, imaju pravo javnosti u skladu s odredbama zakonodavstva Republike Hrvatske". Postoji i stavak 2. koji rješava pitanje financiranja tih instituta. Već pogađate - to je Republika Hrvatska: "Republika Hrvatska osigurava novčana sredstva za profesore, odgojitelje i druge djelatnike tih instituta, kako je predviđeno odredbama zakonodavstva Republike Hrvatske o visokim javnim katoličkim učilištima." Prema podacima na internetskim stranicama Hrvatske biskupske konferencije pri Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu djeluje sedam instituta: Katehetski institut, Institut za crkvenu glazbu, Institut za teološku kulturu laika, Institut za crkvenu povjest, Mariološki institut, Biblijski institut i Institut za ekumensku teologiju i dijalog. O broju zaposlenih u tim institutima nema dostupnih podataka.

Iz svega je vidljivo da Republika Hrvatska financira praktički cjelokupnu obrazovnu infrastrukturu Katoličke crkve u Hrvatskoj.

II. Ugovor između Svete Stolice i Republike Hrvatske o dušobrižništvu katoličkih vjernika, pripadnika oružanih snaga i redarstvenih službi Republike Hrvatske

Člankom 9. navedenog Ugovora određeno je: 1. Ministarstvo obrane i Ministarstvo unutarnjih poslova brinut će se za materijalno uzdržavanje osoblja Vojnog ordinarijata. 2. Ministarstvo obrane i Ministarstvo unutarnjih poslova osigurat će materijalne uvjete potrebne za djelovanje Vojnog ordinarijata, prije svega dolično sjedište Vojnog ordinarijata i njegove kurije te prikladna mjesta za bogoslužje.

Obveze iz stavka 2. uglavnom su tokom ovih godina izvršene. Sagrađena je, ne dolična, već megalomanska zgrada Vojnog ordinarijata u Zagrebu. Tu u svojoj kuriji stoluje feldkurat Jezerinac. Vjerojatno su osigurana i "prikladna mjesta za bogosluženje".

Svakom vojniku jedan kapelan!?

Obveze iz stavka 1. su redovite i treba ih izvršavati svake godine. Prema podacima sa internetskih stranica Vojnog ordinarijata koje daju podatke o kapelanijama u Hrvatskoj djeluju 24 vojna kapelana i 21 pomoćnik vojnog kapelana, ukupno 45 osoba. Republika Hrvatska, prema podacima na internetskim stranicama Oružanih snaga Republike Hrvatske imala je na dan 9. listopada 2012. godine 15.486 djelatnih vojnih osoba. To znači da na svakog kapelana ili pomoćnika dolaze samo 342 djelatne vojne osobe. Manjkavost je navedenog Ugovora što nigdje ne predviđa standard na koliko najmanje vojnih osoba dolazi jedan dušobrižnik. Tako je Vojni ordinarijat kadrovski Eldorado za Katoličku crkvu jer, teoretski, može povećavati broj vojnih kapelana do odnosa "svakom vojniku njegov kapelan".

Treba, istine radi, reći da pod jurisdikciju Vojnog ordinarijata (članak 5. Ugovora) osim vojnika, pripadnika redarstvenih snaga, drugih osoba stalno zaposlenih u oružanim snagama i redarstvenim službama, začuđujuće, potpadaju i "članovi njihovih obitelji, to jest bračni drugovi i njihova djeca, pa i ona koja su punoljetna ako žive s roditeljima u istome domu, kao i njihova rodbina i ostale osobe koje s njima dijele isto prebivalište;". Nije tema ovog članka, ali članak 5. Ugovora zaslužuje podrobnu ustavnopravnu analizu.

U MUP-u 12 kapelanija i 5 pomoćnika, ostalo je tajna

U redarstvenim snagama osnovano je 12 kapelanija s istim brojem kapelana i još pet njihovih pomoćnika. Pošto je broj zaposlenih u MUP-u državna tajna, nije moguće odrediti na koliko redarstvenih djelatnika dolazi jedan kapelan.

Broju od ukupno 62 kapelana i njihovih pomoćnika treba dodati Vojnog ordinarija, generalnog vikara, biskupskog vikara za pastoral, kancelara, osobnog tajnika Vojnog ordinarija, tajnicu Vojnog ordinarijata i ekonoma, ukupno dakle 69 ljudi. U pretpostavci gore navedenog podatka o prosječnoj plaći, godišnji trošak za plaće Vojnog ordinarijata je oko 6,6 milijuna kuna. U Državnom proračunu se na poziciji Ministarstva obrane niti u jednoj stavci ne spominje Vojni ordinarijat i njegovi troškovi. Isto tako na poziciji Ministarstva unutarnjih poslova. O ostalim možebitnim troškovima osoblja Vojnog ordinarijata (upotreba službenih automobila, možda sa vozačem, službeni mobiteli, troškovi reprezentacije) možemo samo nagađati.

III. Ugovor između Svete Stolice i Republike Hrvatske o pravnim pitanjima
Članak 17. Ugovora u stavku 1. jamči Katoličkoj crkvi da "može slobodno organizirati ustanove koje će osiguravati karitativno djelovanje i društvenu skrb, u skladu s odgovarajućim državnim propisima". U stavku 4. istog članka određuje se slijedeće: "Nadležna tijela Republike Hrvatske i nadležne crkvene vlasti međusobnim će dogovorom odrediti novčanu pomoć koju će Republika Hrvatska davati ustanovama Katoličke crkve koje su u službi općeg dobra društva.". Začuđuje neformalni način ("dogovor") kojim nadležna tijela RH utanačuju s crkvenim vlastima trajna davanja ustanovama Katoličke crkve. Dobar su primjer netransparentnosti crkvenih ustanova "u službi općeg dobra društva" internetske stranice Caritasa. Tu nećete naći nikakav sustavni godišnji financijski izvještaj ili što slično. Samo se sporadično u pojedinačnim vijestima mogu steći neki parcijalni financijski podaci. Tako u rubrici Međunarodna solidarnost možemo saznati da je HC tijekom 2005. i 2006. godine izdvojio 6 milijuna kuna u akcijama prikupljanja pomoći na međunarodnom planu. Iz druge vijesti možemo zaključiti da je HC za pomoć Africi, (Kenija i Etiopija) iz sredstava prikupljenih u nacionalnoj akciji, uputio novčanu pomoć od 237.000 eura.

Milina je biti većina
U preambuli Ugovora... o pravnim pitanjima ugovorne strane su "svjesne" "da većina građana Republike Hrvatske pripada Katoličkoj crkvi", a u preambuli Ugovora... o suradnji na području odgoja i kulture "uzimaju na znanje" "da većina građana Republike Hrvatske pripada Katoličkoj crkvi". Na prvi pogled bode u oči nezgrapna formulacija "pripadanja" Katoličkoj crkvi kao da se radi o nekom vlasničkom pravu. Naglašavanje većine je samo prikriveni oblik argumentum ad baculam tj. lažnog argumenta "batine" kojim se zaključak nameće prisilom.

U preambuli Ugovora... o suradnji na području odgoja i kulture ističe se nezamjenjiva povijesna i sadašnja uloga Katoličke crkve u Hrvatskoj u kulturnom i moralnom odgoju naroda, te njezinu ulogu na području kulture i obrazovanja, pa se postavlja logično pitanje čemu Katoličkoj crkvi treba takav ugovor kad ona tu svoju "nezamjenjivu" ulogu već do sada uspješno obavlja.

Je li itko iz Vlade pročitao ugovore? 

Kada je 1998. godine sklapan Ugovor... o gospodarskim pitanjima, a nakon što je 1997. Zastupnički dom Sabora Republike Hrvatske ratificirao tri prethodna ugovora (o pravnim pitanjima, vojnom pastoralu te odgoju i kulturi) kojima je Hrvatska preuzela financiranje cjelokupne obrazovne infrastrukture Katoličke crkve, sve troškove vjeronauka u školama i troškove vojnog pastorala, valjda je i pregovaračima obje strane bilo neugodno uvoditi još i dodatnu godišnju apanažu za Katoličku crkvu kakva je uvedena člankom 6. stavak 2. tog Ugovora.

Da bi to nekako argumentirali u stavku 6. istog članka opravdavaju se ovako: "Mjerodavne vlasti Katoličke crkve i Republike Hrvatske pri određivanju spomenutog novčanog iznosa imali su na umu postotak građana Republike Hrvatske koji se izjašnjavaju katolicima." Taj iznos vezan je za prosječnu plaću u Hrvatskoj i faktički raste što je u Hrvatskoj veći broj nezaposlenih. Za 2012. godinu iznosi 245 milijuna kuna i jedini je iznos koji se u javnosti percipira kao davanje države Katoličkoj crkvi.

Šteta da nema kazne za - sklapanje štetnog međunarodnog ugovora

U Kaznenom zakonu donedavno je postojalo kazneno djelo "sklapanje štetnog ugovora". Novim je Kaznenim zakonom to kazneno djelo ukinuto, a kazneno djelo "sklapanje štetnog međunarodnog ugovora" nije nikada ni postojalo. U Kaznenom zakonu Republike Hrvatske opisano je djelo veleizdaje (članak 340.). Ono je opisano ovako: "Tko uporabom sile ili prijetnjom uporabe sile ili na drugi protupravan način ugrozi teritorijalnu cjelovitost ili ustavno ustrojstvo Republike Hrvatske, kaznit će se kaznom zatvora najmanje pet godina." Iz gore iznesenog nameće se zaključak da su političari odgovorni za sklapanje navedenih ugovora (sva četiri ugovora sa Svetom Stolicom potpisao je tadašnji potpredsjednik Vlade RH gospodin Jure Radić) doveli demokratsku, parlamentarnu, sekularnu republiku u vazalni položaj prema jednoj apsolutnoj teokratskoj monarhiji - Svetoj Stolici. Međutim osnove za pravno gonjenje nema, kao, uostalom ni za donosioce svih onih štetnih odluka u vezi s pretvorbom, jer, formalno, nedostaje element "protupravnosti" - sve je bilo po zakonu.

Traženje krivaca u ovakvim je stvarima uzaludan posao. Da ugovore nije potpisao Jure Radić, bio bi neki drugi Jure Radić. Političari na čije će odluke više utjecati argument pravednosti nego kalkulacije oko odnosa sa institucijom Katoličke crkve trebaju imati na umu da su to ugovori i ugovorne strane mogu pregovarati o njihovim izmjenama ako se prilike bitno promjene, kako stoji u svakom od tih ugovora.

Na kraju, vratimo se našoj proračunskoj santi i njenom nevidljivom djelu. Po svemu što je djelomično rekonstruirano u ovom članku, Katolička crkva, osim u Državnom proračunu prikazanih 245 milijuna kuna, primi iz Državnog proračuna još oko 700 milijuna kuna, dakle ukupno gotovo milijardu kuna.