Montaža: Index
PREMIJER Milanović opet ne zna što govori. Nije neko iznenađenje. Na to smo se već naviknuli. Nakon lupetanja o finskom građanskom ratu, šef hrvatske Vlade pokazao je koliko o kaznenom pravu zna kao pravnik. Neki dan je zapjenio na Hrvatskom radiju u emisiji zaista prikladnog naziva: A sada Vlada.
Šljaga iz Berlina razbudila Milanovića
Nema mu spasa, poručio je zabrinutom slušateljstvu. Kome nema spasa? Josipu Perkoviću? Šefu hrvatske UDBE, savjetniku ministra Šuška, pouzdanom operativcu dr. Tuđmana, bezuvjetno i već godinama bezuspješno traženom u Njemačkoj zbog ubojstva emigranta Stjepana Đurekovića? Onom istom Perkoviću čiji sin sjedi u savjetničkom timu predsjednika Josipovića? Perkoviću radi kojeg se donosio poseban zakon?
Morat će izaći pred neko pravosudno tijelo, dao je sve od sebe Zoka da uvjeri Hrvatsku kako se poštuje vladavina prava i izvršavaju međunarodne obaveze. Šljaga iz Berlina toliko je Milanovića duboko potresla da se odmah prebacio u onaj svoj fajterski mod. Kada se saznalo, a moglo se i prije vrlo izgledno pretpostaviti (Bauk bi vjerojatno mogao i izračunati), da će Europa obustaviti dotok svježe love u izgladnjelu i napaćenu bivšu austro-ugarsku koloniju na Jadranu, propeše se na noge i Zoka i predsjednik Skalinada.
Predsjednika Skalinadu zabrinule su loše vijesti sa Sjevera
Josipovića smo prije dva mjeseca za kratkog posjeta Splitu pitali što kaže na poseban zakon za tatu svoga savjetnika za sigurnost. Da, ne, mislim, nemam ništa protiv, svima jednako, sve po zakonu, trt, mrt,... teško je uopće prenijeti što je Josipović odgovorio dok nas je mali Perković motrio s dva metra udaljenosti.
Predsjednika Skalinadu duboko su, međutim, potresle friške vijesti sa sjevera. Kada je i on shvatio da nema para bez Perkovića, našao je potrebitim izvijestiti kako nam je lex za tatu nanio veliku štetu. Toliko. Mudro s distance. Nažalost, sasvim neuvjerljivo i isprazno.
Zašto Milanović ne čita Bajićev portal?
Isprazno u istoj mjeri kao što su isprazne i ove Zokine prijetnje Perkoviću. Čovjeku dođe da umre od smijeha. I što je najluđe, sad mu je još nešto i Karamarko kriv. Pa je najbolje da on vodi Povjerenstvo za utvrđivanje činjenica o ubojstvu Đurekovića i odgovornosti Udbaša i SIS-ovca Perkovića?! Kakve li šale.
Milanović se nada da će napokon saznati tko je skrivao dokaze 20 godina. Možda mu ne treba zamjeriti jer čovjek s realnim životom ima jako malo veze, no ovom prilikom premijeru bi svakako trebalo skrenuti pažnju na obilato priopćenje Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu u kojem se navodi da su Perkovića po pitanju Đurekovića istraživali u par navrata i svaki put zaključili da nema nikakve osnove za kazneni progon. Ništa čak nije promijenila ni dokumentacija koja je Bajiću dostavljena iz Njemačke.
Kako je moguće da to Milanović ne zna? Priopćenje je javno objavljeni dokument, no čini se da u Zokinom uredu imaju neko bolje štivo te da ih Bajićev portal uopće ne zanima. Za posljedicu imamo premijera koji ne zna što govori. Ali, kako rekosmo, nije novost, već prije koncept vladanja i pametovanja. Čini se da je jedan od osnovnih problema naše vlasti pretjerana samozaljubljenost. Milanović valjda kad se pogleda u ogledalo ne može jednostavno zamisliti nikoga tko bi bolje vodio ovaj narod i ovu državu. Tu i tamo promjeni cuf da zbuni modne stručnjake i digne na noge urednike tiskovina za razbibrigu, no kad dođe na ozbiljne teme redovito odskliže.
Svi tonemo, a Grčić izlazi na površinu?!
Nevjerojatne komunikacijske talente pokazuju i potpredsjednici Ostojić i Grčić, koji se neki dan nakon što hrvatsko gospodarstvo tone godinu i pol dana, prebacio s boca na disaljku. Do površine je još malo pa će naš ministar regionalnog razvoja ostatak na vlastita pluća izgurati. Nejasno je samo ako svi tonemo, kako Grčić izlazi na površinu? Logika ovoj Vladi i inače nije jača strana, unatoč tome što im Bauk može sve lijepo na papir staviti i matematički pojasniti.
Nedostatak logike glavni je problem i ovog naglog Milanovićevog zaokreta po pitanju Perkovića. Kao što svakako nije bilo logično da je SDP u oporbi protiv glavnog državnog odvjetnika, a kada dođu na vlast više nisu. Ili je to normalno?
Ni najbolja dioptrija ne može pomoći Milanoviću
Sada kada imamo novi zakon koji priječi ispunjenje europskog uhidbenog naloga i transferiranje Perkovića u Njemačku, sada ćemo vidjeti što taj Perković ima s tim ubojstvom, a vidjet ćemo i tko je skrivao dokaze o njegovoj umiješanosti u likvidacije hrvatske emigracije. Vidjet ćemo, premda u zadnjih 16 godina Državno odvjetništvo nije uspjelo ništa vidjeti. Slučaj je u zastari od 1998. godine, što se našeg pravosuđa tiče, stvar je ad acta. Misli li se što napraviti, moramo donijeti još najmanje jedan zakon. Drugi, dakle, za Perkovića. Kod takvog stanja, vrijedi se možda zapitati kakvu li će dioptriju upotrijebiti Milanović? Teško bi išta vidio i sa rashodovanim Hubble teleskopom. Možda bi neki stroj za povratak u prošlost jedino pomogao.
Kako se situacija razvija, Milanoviću će, sasvim sigurno, netko drugi morati biti kriv što država i njegova Vlada štite jugoslavenskog i hrvatskog tajnog agenta. Karamarko sigurno, možda i Bajić plati buletu? Bez novca iz europskog trezora, bogatih dotacija fondova, nema ni uspješnog lidera i vizionara kakvog Milanović gleda u ogledalu. To se naprosto ne smije dopustiti. Nikako. Što, dakle, s Perkovićem? Pa, još se ne zna.... Ali Zoka će vjerojatno nešto smisliti.