HDZ se vraća u velikom stilu – malo tko od analitičara je prognozirao da će prema izlaznim anketama Ivo Josipović i Kolinda Grabar Kitarović biti gotovo izjednačeni. Nepotpuni službeni rezultati gdje Josipović vodi za par postotaka su jasni – HDZ se oporavio i HDZ se vraća.
Po svim teorijama koje se uče u političkim znanostima, iznimno je teško pobijediti aktualnog predsjednika u borbi za drugi mandat – aktualni predsjednik za izgubiti drugi mandat mora napraviti nešto jako pogrešno. Obzirom da hrvatski predsjednik po ovlastima niti ne može napraviti nešto jako pogrešno – jer istinske ovlasti ima samo kada treba povesti vojsku na dušmanina, ovo je jasan iskaz nezadovoljstva hrvatskih građana aktualnom vlašću. Jer, ne zaboravimo – iako je Ivo Jospović nestranačka osoba, iza njegove kandidature stoje stranke vladajuće Koalicije.
Neodlučnost i glasanje protiv
Izbori na dan snježnog nevremena zasigurno su utjecali na dio neodlučnih birača i općenito na izlaznost – no kako ista nije bila nešto bitno različita od izbora prije pet godina, jasno je, negdje pola stanovništva u Hrvatskoj zanima politički život i izlaze na izbore, drugu polovicu nije briga.
Ivo Josipović – objektivno je dobio malo. Za aktualnog predsjednika sve osim pobjede u prvom krugu je malo, a kamoli da je izjednačen s drugorangiranim kandidatom. Predizborna i izborna kampanja važna je svim kandidatima, ali aktualnom predsjedniku se broji svih pet godina i nije trebalo biti politički analitičar kako bi se primijetilo da je zadnjih pola godine naglo postao aktivan. No i pri tome zadržao je dozu neodlučnosti koju predsjednik ne bi trebao imati – primjerice, nije se na vrijeme odredio oko monetizacije autocesta, pitanja o kojemu tri četvrtine građana imaju negativan stav.
Kolinda Grabar Kitarović – kao i Ivo Josipović, dugo je znamo u političkom životu.
U kampanju je ušla kao vjerni vojnik HDZ-a, ponekad se vidjelo da osobno i ima stavove koji su liberalniji od linije stranke – no pokazala je da nije pro forma kandidat (što su joj možda neki čak i u HDZ-u željeli). Kako je kampanja išla, bila je sve sigurnija u nastupima, pokazala je odlučnost, no ne i isključivost. Pozicionirala se kao onaj umjereni HDZ – štoviše puno više od predsjednika samog HDZ-a koji se, očigledno u nedostatku znanja o drugim temama, stalno vraća na povijesne podjele (kao da ne znamo koliko je članova SKH prešlo u HDZ, a koliko ostalo u SDP-u).
Milan Kujundžić – pokušao je predstavljati "pravu" desnicu, no zaboravio je da uz HDZ takva u Hrvatskoj baš i ne može cvasti, usput je bio i prilično bahat u sučeljavanjima, makar je imao i vrlo korektnih izjava tijekom kampanje – kažu svi da je izvrstan liječnik, pa možemo preporučiti čovjeku da se uhvati posla koji je specijalizirao i u kojem je nadasve dobar – liječenja ljudi. I posao je kao takav puno plemenitiji od politike, čak i bolje plaćen.
Ivan Vilibor Sinčić – kandidat o kojem se svakako najviše pisalo proteklih tjedana. Postavio se kao zaštitnih siromašnih i deložiranih, rješenje nudi u borbi protiv banaka i "nekreditnom novcu", govori o izlasku iz EU i NATO-a, a nisu mu strane ni pseudoznanstvene teorije – i za osobu za koju je malo tko znao prije dva mjeseca dobio je izvrsnih petnaestak postotaka glasova. Osim onih koji ne vide izlaz iz ekonomskih problema u kojima se sami ili njihovi najbliži nalaze, pokupio je glasove ljudi koji se u biti ne slažu s njegovim idejama, ali su željeli podržati kandidata koji ne spada u postojeću političku vrhušku. Predsjednički izbori su za ovakve kandidate u biti i najbolji – parlamentarni traže veliku stranačku i operativnu organizaciju, a i konkurencija je puno veća.
Sve zajedno – samo četiri kandidata omogućili su nam nešto jasniju kampanju nego da ih je bilo više, a teme kampanje i sučeljavanja su se ionako vodile uglavnom oko područja koja nisu u nadležnosti predsjednika Republike. Štoviše, o obrani ili diplomaciji se u biti govorilo malo.
Kukuriku – posljednja opomena
Ovi izbori su doslovno posljednja opomena Zoranu Milanoviću i Kukuriku koaliciji da stvari treba mijenjati. Ne može se, jednostavno se ne može biti 3 godine na vlasti s državom stalno u recesiji i očekivati da građani to podrže. Hrvatski glasači jesu pasivni, jer su (debelo zaslugom HDZ-a 90-tih) vezani za državu velikim brojem ranih umirovljenja i velikom vezanošću za javni sektor, ali jednostavno postoje granice u kojima se više ne gleda tko je i što nudi druga strana – jednostavno se želi promjena.
Vladajuća koalicija mora u 2015. osigurati nekakav rast i posebno povećanje broja radnih mjesta – većina ljudi koji su danas u najtežim ekonomskim problemima, blokiranih računa i sve što ide uz to – u takvoj situaciji su jer nemaju radnih mjesta. Uz posao, makar i ne najbolje plaćen, sve je lakše, dugovi se reprogramiraju, može se živjeti. Dakle, mora se osigurati razvoj, mora se osigurati povećanje broja radnih mjesta i mora se (jer i to je važno!) uvesti etika u državnu vlast.
Građani će još i shvatiti da neke stvari ne mogu biti dobre jer su se neki u prijašnjim vladama bavili kriminalom umjesto općim dobrom. Ali, građani neće shvatiti da za vožnju ministra na skijanje službenim automobilom slijedi opomena i "neću više", kao da smo u vrtiću. Treba slijediti ostavka.
Što se tiče drugog kruga – biti će zanimljivo kome će ići Sinčićevi glasovi. Dio njegovih glasača neće izići na izbore, ali koga će podržati protestni? Josipovića ili Grabar Kitarović? To je ključno pitanje na koje će tek ankete dati odgovor – moguće da radi još uvijek svježih negativnih sjećanja na prošlost HDZ-a tu nešto bolje prođe Josipović. Za Kujundžićeve glasače je jasno – idu HDZ-ovom kandidatu u drugom krugu. Znači, trenutno je Kolinda kada se uračunaju i ti Kujundžićevi "desni" glasovi, vrlo izjednačena s aktualnim predsjednikom u smislu mogućnosti u drugom krugu!
U krizi smo već punih 6 godina. Još 2-3 godine krize i političko klatno će se početi kretati prema ekstremima – lijevim ili desnim svejedno (ili nekom populističkom pokretu koji objedinjuje oboje). Postojeći predsjednik Republike nema velike ovlasti oko ekonomije, ali mogao je češće koristiti ovlast koju mu daje čl. 102. Ustava: "Predsjednik Republike može predložiti Vladi da održi sjednicu i razmotri određena pitanja. Predsjednik Republike može biti nazočan sjednici Vlade i sudjelovati u raspravi." Da je to češće radio – sada s aktualni predsjednik vrlo moguće ne bi našao u problemima da će vrlo lako izgubiti drugi mandat.
A Kolindi Grabar Kitarović i HDZ-u, podržavali ih ili ne, treba čestitati na politički zaista kvalitetno odrađenom poslu i velikom iznenađenju prvog kruga predsjedničkih izbora. Ako se stvari u narednih 10-12 mjeseci ekonomski ne promijene, sve je jasnije da ćemo HDZ-u čestitati i na parlamentarnoj pobjedi. Ljudima je u svijetu u kojem razvoj ide sve brže, svijetu koji je davno izišao iz recesije, svijetu gdje jedna SAD očekuje u narednoj godini rast od 3% i nezaposlenost od 5,2% - hrvatski potpuni ekonomski, a time i društveni zastoj jednostavno – dosadio.