Foto: Facebook
Granić bi se zgrozio studentom Granićem
No, Granićev osebujni rječnik u slučaju Kolarić, kako smo istražili, nije izuzetak nego pravilo. Na njegovom portalu objavljen je niz članaka u kojima se javne osobe s hrvatske i dubrovačke političke scene otvoreno vrijeđaju. Ministre se naziva debilima, kao i neke zastupnike lijeve koalicije. Isto tako, političke analize začinjene su sočnim psovkama - "koji sad kurac hoće" - a hineći satiru na Granićevu portalu vrijeđaju se fizičke osobine javnih osoba te njihovo podrijetlo.
Sve bi se to možda čak i dalo svesti pod medijske slobode i slobodu izražavanja da Granić nije predavač na dva hrvatska Sveučilišta te odgovoran za nove generacije novinara i PR-ovaca. U istraživanju portala OKO analizirali smo neke od njegovih članaka, izvukli citate, upitali Granića što bi uradio da netko od njegovih studenata napravi isto, a pitali smo i Sveučilišta jesu li uopće upoznati s Granićevim javnim djelovanjem te kako takav čovjek može uopće predavati mladim ljudima.
Isto tako, kada smo Granića suočili s citatima i naslovima članaka koji su objavljivani na njegovom portalu pitajući se što bi rekao studentu kada bi mu donio takav rad, profesor Granić u većini odgovora sugerirao je kako bi bio šokiran takvim pisanjem.
"Novinari smrde!" Bitan je kontekst
Jedan od sadržaja koji se mogao pročitati na portalu u kojem je vlasnik Granić i koji ga uređuje svakako je tvrdnja da "‘novinari EPH-a i novinari nekih kripto jugoslavenskih portala – smrde’?". Riječ o tekstu za kojeg profesor Granić tvrdi da je prenesen s jednog drugog portala, no pitali smo Granića što bi uradio da mu jedan od njegovih studenata priloži članak s takvom tvrdnjom.
Vrijeđanje fizičkih osobina sugovornika svakako nešto o čemu bi trebali učiti budući PR-ovci
"Najprije naglašavam kako nije moguće da mene, ili bilo kojeg drugog nastavnika bilo koje visoke škole, studenti pitaju ili konstatiraju bilo što na takav način. To se nikada nije dogodilo svih godina koliko predajem na visokim školama. Posebno ne na nastavi, ili na bilo kojim službenim događanjima. Dalje, ako bi student kojim slučajem takvo nešto konstatirao u neslužbenog razgovoru, u kafiću, tramvaju, napisao na fejsu, najprije bih ga, kao i bilo kojega drugog građanina na svijetu, upozorio da ne koristi riječ smrde, jer se time ništa ne postiže, to nije argumentacija, čak dapače time se ozbiljna argumentacija omalovažava, dakle izražavajući se na taj način autor radi u korist vlastite štete. A na njemu je da odluči", kaže Granić za Index dodajući da bi od studenta zatražio da objasni što podrazumijeva pod pojmom "kripto jugoslavenski"(portal), na koje je portale mislio i zašto je tako mislio, da argumentira što zapravo s tim želi kazati, i u kojem kontekstu. No, činjenica je da takav sadržaj i danas stoji na portalu kojeg uređuje Granić.
Partizani iz vukojebine
Na portalu Oko niz je tvrdnji pa i ona kako su zaposlenici HRT-a medijski trovači i to u članku koji se bavi rejtingom te medijske kuće. No, Granić gotovo uvijek ima spreman odgovor kako je i u tom slučaju riječ o "prenesenom sadržaju".
No, Granić je i autor članaka pa tako kaže da je predsjednik Josipović zapravo "Njonjo", kao i da je "općepoznato kako su sredinom i koncem četrdesetih prošlog stoljeća horde friško ošišanih partizana iz najzabitijih vukojebina bivše države hodočastile u Zagreb (Beograd, Sarajevo, Ljubljanu...) kako bi gornjo(staro)gradsku čejad degažirali iz njihovih tako poželjnih rezidencija"? Što bi Granić uradio da mu je jedan od studenata došao s takvim "argumentiranim člankom".
"Kada se maknu nebitne metafore poput friško ošišan, horde, vukojebine, zabiti, koje ne znače zapravo ništa smatram kako se radi o vrlo ozbiljnoj problematici, kojoj treba pristupiti krajnje studiozno i krajnje oprezno, i koja poput mnogo ‘fenomena’ Drugog svjetskog rata spada u sferu ‘skrivene povijesti’. Tu bih tražio vrlo jasnu argumentaciju. Opće poznato je, o tome ima na stotine studija, svjedočanstava, knjiga, radova, a i moja saznanja iz određenih privatnih izvora, govore kako su komunisti uvijek, i svugdje, plijenili privatno vlasništvo, bilo ono židovsko ili nežidovsko", tvrdi Granić objašnjavajući da je poznato kako su partizani i sami likvidirali mnoge preživjele Židove da im otmu imovinu i tu informaciju bi, tvrdi, trebalo znanstveno istražiti i dokumentirati, jer se na tome još nije temeljito poradilo.
Židovi, komunisti i partizani
"S druge strane brojni su Židovi iz Hrvatske pobjegli pred nadošlim komunistima prije njihova ulaska u Zagreb, tako da je i njihova imovina ostala u rukama komunista", tvrdi Granić dodajući da otimačina privatnog vlasništva nikako ne umanjuje vrijednosti ideala onog djela partizanskog pokreta koji su se pošteno borili za stvaranje pravednije države, slobodnog svijeta, i koji su se borili protiv najvećeg zla novije svjetske povijesti - fašizma.
Iako je riječ o članku odnosno tvrdnji koju je Granić osobno potpisao tvrdi kako nije siguran tko je članak napisao pa kaže kako nije siguran odakle takav članak i tvrdnja jer eto "nije bio urednikom Portala oko" cijelo vrijeme.
Na PortaluOko u kategoriji "Humor ponaški" na najprizemniji način vrijeđaju se osobe iz javnog života. Članci su potpisani s "Krkljava Bubaić Bube" i PortalOko.
No, najveći krimen profesora Granića svakako je njegova analiza odnosno članak koji se bavi prometnom povezanošću Dubrovnika s ostatkom Hrvatske. Čovjek koji bi trebao obučavati buduće PR-ovca tako ministra Sinišu Hajdaš Dončića naziva debilom, debil je i zastupnik SDP-a Komadina, a jedan od zaključaka Granićeve analize svakako je epohalan "koji kurac se više bune". Mogu li zastupnici i ministri biti debili, pitali smo Granića?
O ministru debilu
"Pitanje je na razini elementarne pristojnosti, i nema nikakve veze sa činjenicom tko ga postavlja. Smatram kako nije moguće da bilo koji student službeno razgovara na taj način, to se, barem meni, nije nikada dogodilo. Korištenje fraza poput debil, budala, kreten, majmun... nikako nije za akademsku raspravu, studenti s tim nemaju nikakve veze. Što rade kada su izvan institucija, kako razgovaraju u kafićima, kako pišu na fejsu, na pojedinim portalima, ne znam, volio bih da nije tako. Kao i u prethodnim pitanjima, ako pak aludirate na neki članak objavljen na portalu OKO, da bih se mogao konkretno očitovati o nekom članku trebao bih znati na koji se članak točno referirate, jesam li ili nisam tada bio glavni urednik, obzirom da većinu vremena nisam bio glavni urednik portala OKO. To nije moj riječnik, nije bio nikada, a niti bilo kojeg novinara portala OKO, ako članak i postoji, vjerojatno se radi o prenesenom članku s nekog drugog portala", kaže Granić no arhiva portala ga opovrgava.
O ministrima debilima
Naime, Granić je osobno potpisao članak za kojeg bi danas volio da ga nije nikada izbacio. Granić tvrdi da nije siguran i da je napisao zaključak "koji kurac se bune" tvrdeći da to nikada nije bio njegov rječnik. Isto tako Granić u medijskim raspravama sa svojim neistomišljenicima ide tako daleko da ih naziva "medicinskim slučajevima". Tvrdi kako je to izraz koji se udomaćio. Granića smo opet pitali isto. Da mu netko od studenata kaže za nekoga da je medicinski slučaj kako bi postupio"
Neistomišljenici su medicinski slučajevi
"Pojam se na žalost dosta udomaćio i u javnoj i privatnoj komunikaciji, a suštinski ne znači ništa. Jedno od osnovnih pravila novinarske struke je da nikada ne smijete diskreditirati sugovornika. Uvijek samo argumenti, dakle nikada ad hominem, uvijek ad rem. Dozvolio bih da mi student eventualno za argumente kaže kako su na razini ‘elementarne medicine’, te bih tražio pojašnjenja i vrlo jasnu argumentaciju, kao i od bilo koga, no moram priznati kako se takve situacije do sada nisu događale", kaže Granić za Index, iako mu medicinskih slučajeva na prostoru kojeg on uređuje ne manjka.
Granić je profesor na dva fakulteta pa se postavlja pitanje kako je moguće da može predavati budućim novinarima i PR-ovcima. Ako stavimo sa strane vrijednosne sudove i povijesne dubioze Granića ostaje tvrdnja da je PortalOko, kao i Granićeve analize zapravo sve što medij ne bi smio biti. Ne bi smio vrijeđati, pisati neargumentirano, tjerati sugovornike u kurac i tvrditi da su debili samo zato jer imaju drugačije mišljenje.
Bernays: Granić nije naš zaposlenik
"Gospodin Ivica Granić nije zaposlenik, već vanjski suradnik Edward Bernays Visoke škole za komunikacijski menadžment te, iz tog razloga, nemamo namjeru niti potrebu komentirati njegovo javno djelovanje izvan nastave na našoj instituciji. Na Bernaysu kontinuirano provodimo nadzor kvalitete rada svih svojih predavača te možemo istaknuti kako je kolega Granić redovito ocijenjen visokim ocjenama od strane naših studenata koji pritom nikad nisu imali značajnih primjedbi na sadržaj njegovih predavanja. Ne želimo sudjelovati u javnoj polemici g. Granića i gđe Kolarić, a jedina rasprava koju ćemo voditi o ovoj temi odvijat će se na internim tijelima naše institucije", kažu nam iz Bernaysa kada smo ih upoznali s nekima od Granićevih uradaka.
I na Dubrovačkom sveučilištu tvrde kako je zapravo Granić "tek" stručni suradnik.
Dubrovačko sveučilište: Granić je vanjski suradnik
"Izvedbenim planom nastave sveučilišnih sastavnica Sveučilišta u Dubrovniku, između ostaloga, utvrđuju se nastavnici i suradnici koji će izvoditi nastavu prema studijskim programima. Poštujući proceduru koja je propisana općim aktima Sveučilišta, a na temelju odluke Stručnog vijeća Odjela za komunikologiju gosp. Ivica Granić angažiran je kao stručni suradnik iz prakse na radionicama u okviru dva izborna kolegija", kažu iz Dubrovačkog sveučilišta dodajući da Sveučilište ne može odgovarati za javne istupe svojih nastavnika, a osobito ne vanjskih suradnika u kojima oni iznose svoja privatna mišljenja.
Za pročelnika Odjela za komunikologiju Đorđa Obradovića portal OKO i njegov rad zapravo nije sporan. On sve veže uz javnu diskusiju između Kolarić i Granića.
Profesor Obradović: Neka čitatelji odluče
"Naša nekadašnja suradnica mr. sc. Aleksandra Kolarić i naš sadašnji suradnik mr. sc. Ivica Granić javno i oštro polemiziraju o njihovu javnom djelovanju. Čitatelji, a sudeći po najavama možda i sudovi, će procijeniti čiji su argumenti jači i to i jest cilj svake javne polemike. Naši studenti ne smiju živjeti pod staklenim zvonom nego biti svjesni da ljudi imaju različita politička gledišta i da njihovi nastavnici također mogu imati suprotstavljena mišljenja o važnim društvenim pitanjima te da o njima, kao slobodne i slobodoumne osobe, mogu i javno polemizirati", kaže Obradović na kraju.