Foto: Hina
Otkad su izašli na ulice, Bosanci i Hercegovci smijenili su četiri premijera i 43 ministara. Građani Tuzle, odakle su se prosvjedi i proširili po BiH, izborili su se i za ukidanje povlastice znane kao "bijeli hljeb", a zahvaljujući kojoj su političari imali pravo na punu plaću godinu dana nakon napuštanja funkcije.
Na tome, međutim, nemaju namjeru stati. Plenum građana Mostara u subotu je zatražio smjenu kompletne vlade Hercegovačko neretvanskog kantona (HNK). Traže i ukidanje beneficija političarima, kao i usklađivanje plaća političara s prosječnim radničkim plaćama. Od skupštine su zatražili i donošenje zakona o socijalnoj zaštiti, kao i zaštitu civilnih žrtava rata i obitelji s djecom na razini HNK.
Plenumi u svim građanima koji su poprište prosvjeda izuzetno su dobro posjećeni. Na direktnodemokratske rasprave redovito se odaziva od više stotina građana. Glasovi koji narodnoj revoluciji u BiH pokušavaju pripisati nacionalističku dimenziju nisu ih obeshrabrili. Politička kasta shvatila je da građane Bosne i Hercegovine više ne mogu ignorirati.
Na spomen prosvjeda u BiH mnogi i dalje odmahuju rukom i ustraju u tvrdnjama da se ništa neće promijeniti. Činjenica je, međutim, da su promjene već vidljive; tome svjedoče smjene četiri kantonalne vlade, kao i brojni zahtjevi građana koje su nadležne skupštine bile prisiljene prihvatiti. Ne čudi stoga da se entuzijazam bosanskih prosvjednika širi regijom.
Prosvjedi se šire regijom
Nemirno je u subotu bilo i na ulicama glavnog grada Crne Gore. Više stotina prosvjednika okupiralo je centar Podgorice, a njihov pokušaj da se probiju do zgrade vlade onemogućila je policija. Letjelo je kamenje i suzavac, desetak ljudi je uhićeno. Crnogorski prosvjednici poručuju da nemaju namjeru odustati. Dosta im je, kažu, vladavine korumpiranih i nesposobnih političara.
Prosvjed nešto drugačijeg tipa obilježio je dan na jugu Srbije, u Nišu. Na ulice Niša izašlo je više od sedam tisuća građana. Ujedinilo ih je ubojstvo 22-godišnjeg studenta Vuka Stojiljkovića. Pobunili su se Nišlije protiv policije i pravosuđa, koje smatraju neefikasnima i korumpiranima, a zbog čega je, kako kažu, njihov grad zahvatio val nasilja i kriminala.
Prošlog tjedna prosvjedovalo se i u glavnom gradu Srbije. Beograđani su izlaskom na ulice odlučili dati podršku prosvjednicima u BiH. S njihovom borbom za bolji život i socijalnu pravdu se, kažu. mogu identificirati.
Zbog čega Hrvati ne prosvjeduju?
Slični problemi, neimaština, očaj i nezaposlenost, muče i Hrvate. Za očekivati je stoga bilo veći odaziv na prosvjede koji su za subotu zakazani u Zagrebu, Rijeci i Osijeku. Hrvati su, međutim, još jednom pokazali da za prosvjede i dalje nisu dovoljno motivirani.
U Rijeci i Osijeku na ulice je izašla tek šačica ljudi, njih par desetaka. Okupljanja nisu dugo trajala. Nešto burnije bilo je u Zagrebu, gdje se na Trgu bana Jelačića okupilo oko 150 ljudi, od kojih ih je 12 završilo u policijskoj stanici.
No, prosvjed u Zagrebu teško se može opisati kao socijalni bunt građana. Prosvjedno okupljanje su, naime, "oteli" mladići iz navijačkog miljea za koje se opravdano može sumnjati da im je važnije bilo isprovocirati sukob s policijom nego upozoriti na bijedu u kojoj grcaju hrvatski građani.
Ispada tako da su Hrvati i dalje najglasniji - na Facebooku. U kakofoniji glasova na društvenim mrežama obično su najglasniji upravo oni koji tvrde da je voda došla do grla i da Hrvatskoj trebaju radikalne promjene. No, na ulice je iste te građane i dalje nemoguće izvesti.
Zbog čega Hrvati svoje nezadovoljstvo nevoljko iskazuju na prosvjedima? Je li moguće da građanima Hrvatske, kako često tvrde oni koji osporavaju potrebu za socijalnim buntom, ipak nije toliko loše? Brojka od gotovo 383 tisuće nezaposlenih trebala bi sama po sebi ponuditi jasan odgovor na ovo pitanje.
Mogli su se zadnjih dana u javnosti čuti i stavovi kako Hrvatima prosvjedi nisu potrebni, jer se u Hrvatskoj ipak živi puno bolje nego u Bosni. No, na ulice su ne tako davno izašli i naši zapadni susjedi Slovenci, čiji je standard ipak bolji od hrvatskog. Njihov je prosvjed, podsjetimo i na to, rezultirao rušenjem gradonačelnika Maribora.
Ako razloga za prosvjedovanje imaju Slovenci, sasvim sigurno ih imaju i građani Hrvatske. Nažalost, ne treba sumnjati da će se vrlo skoro ukazati iduća prilika za izlazak na ulice. Ova će godina, prema ekonomskim prognozama i gospodarskim pokazateljima, u Hrvatskoj biti najteža od početka krize.