Foto: Hina
S POTEŠKOĆAMA se možemo nositi, s nepravdom ne, poručili su danas roditelji djece s teškoćama u razvoju i osobe s invaliditetom s mirnog prosvjeda na Markovu trgu, gdje su došli iz svih većih gradova Hrvatske tražeći izmjene kontradiktornih i nepravednih zakona, vraćanje uskraćenih prava i rješavanje pitanja manjka terapeuta, asistenata, dijagnostičara i centara namijenjenih djeci s poteškoćama u razvoju i invaliditetom.
Naime, novim Zakonom o socijalnoj skrbi od 1. siječnja ukinut je status njegovatelja roditeljima čije dijete s invaliditetom ili poteškoćama u razvoju više od četiri sata dnevno boravi u predškolskoj ili školskoj ustanovi. Također, novi Pravilnik o pravu na korištenje ortopedskih pomagala izmijenjen na štetu osoba s invaliditetom i djece s teškoćama u razvoju.
"Stop diskriminaciji djece i osoba s invaliditetom", "Poštujte UN-ovu Konvenciju", "Što bi ti na mome mjestu?", "I ja želim ići u vrtić i školu", "Moje dijete nije samo broj u vašoj ladici", "Razvijenost društva mjeri se kroz brigu o najosjetljivijima", samo su neke od parola koje su nosili roditelji obučeni u žute majice poručujući kako se mogu nositi s poteškoćama, ali im nepravda teško pada.
Jedne cipele u dvije godine
Bojan, samohrani, nezaposleni otac mladića Antonija, koji je u kolicima i teško se kreće, upozorio je da su djeci ukinuta neka prava, a zakoni su neusklađeni.
"Potrebne su mu cipele, a po novom pravilniku imamo pravo na jedne cipele u dvije godine. To nije u redu prema djeci koja još uvijek rastu... ima još puno toga", kazao je Bojan i naveo kako bi želio da njegov sin bude ravnopravni pripadnik društva.
"Zar su naša djeca, djeca drugog reda?", upitala je majka Ana iz Varaždina, čiji je 18-godišnji sin također invalid, a nove cipele, čija je vrijednost oko 1.500 kuna, sama mu ne može priuštiti.
Otac Rade iz Rijeke upozorio je na probleme s birokracijom. "Ne izlaze nam u susret niti nam pomažu. Stavljeni smo na marginu", kazao je i dodao da mjesečnu invalidninu od 1.200 kuna potroše samo na prijevoz, a dijete treba mjesečno od 4.000 do 5.000 kuna. "Pomaže nam obitelji, dobivamo donacije, radim dodatno, nekako se 'krpamo'. Žena je doma i 24 sata je s djetetom koje ne može samostalno ustati ni jesti. U statusu njegovateljice dobiva 3,64 kune po satu", naveo je.
Majka Suzana iz Karlovca rekla je da njezin Dino pohađa nastavu kod kuće, ali bi bila zadovoljnija da može u školu. "Nadam se da će se škola prilagoditi. Uporna sam jer mi Dino daje vjetar u leđa svakim svojim osmjehom. Imamo podršku obitelji i prijatelja, ali treba nam podrška šire zajednice. Naša djeca nisu brojevi i ovdje smo da ostvarimo svoja prava", dodala je.
Izgubili status njegovatelja zbog nekoordiniranosti ministarstava
Članica radnog tima "Pomozimo djeci s invaliditetom" Dženita Lazarević iz Dubrovnika napomenula je kako su ipak uspjeli riješiti da se za 650 djece ne ukine pola invalidnine, kao i plaćanje punjenja boca kisikom putem HZZO-a.
"Nadam se da će se riješiti i status njegovatelja jer su neki roditelji izgubili taj status zbog nekoordiniranosti Ministarstva socijalne politike i mladih i Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta. Pozdravljam istup ministrice Milanke Opačić koja je rekla da će postojati mogućnost izbora za roditelje", kazala je.
Upozorila je da u Dubrovniku nema radnog terapeuta, a logoped se može dobiti smo s liste čekanja, i to jednom u tjedan dana, nema defektologa, mora se plaćati privatno.
"Roditeljima treba omogućiti da budu roditelji, a manje logopedi, defektolozi, advokati, fizioterapeuti", poručila je.
Majka Viktorija iz udruge "Vukovarski leptirići" rekla je kako ih najviše muči što djeca nemaju osnovno - medicinsku rehabilitaciju, nemaju asistenta pa ne mogu biti uključeni u vrtić ili u školu.
"Sve ovisi kako se tko snađe i o financijskim mogućnostima roditelja. Radimo 24 sata bez dnevnog, tjednog, mjesečnog i godišnjeg odmora, bez bolovanja, pišemo projekte, proučavamo zakone, na kraju smo snaga i nadam se da će nas netko čuti", rekla je Viktorija. Dodala je kako im u Osijeku treba Centar za autizam kako ne bi svako malo dolazili u Zagreb.
Podrška Ane Slonjšak
"Tražimo ono što nam je zagarantirano Ustavom. Lokalna zajednica i država moraju se koordinirati, no oni nas upućuju jedni na druge pa ispadamo svačiji problem. Životi naše djece ovise od samovolje. Mora postojati sustav, a oni koji to ne poštuju, trebaju biti kažnjeni", naglasila je.
Prosvjed je podržala i pravobraniteljica za osobe s invaliditetom Anka Slonjšak istaknuvši da je najbitnije dobiti podršku prema individualnim potrebama, odnosno da se svaka osoba s invaliditetom pojedinačno procijeni. Sada nije tako, a troškovi koji proizlaze iz invaliditeta preveliki su da bi ih obitelji same pokrile.
"Pitanje je i primjene propisa, volje i svijesti da trebamo nešto mijenjati", poručila je Slonjšak.