Foto: eMeđimurje
MEĐIMURCI su već dugo ogorčeni na Rome s kojima nikako postići miran suživot. Krađe i provale gotovo su svakodnevica, a pomoći i rezultata prijavljivanja problema policiji - nema.
Jedna od priča o krađama je i ona poljoprivrednika iz Ivanovca koji je na 11 hektara zemlje, iza romskog naselja Piškorovec od strane Gardinovca, zasijao krumpir. Kako piše eMeđimurje, u obradu zemlje i navodnjavanje je uloženo i više vremena nego je bilo planirano, dok u branje neće biti potrebno ulagati jer su, prema njegovim riječima, Romi iz obližnjeg naselja, od 20. lipnja pa sve do danas pobrali sav krumpir s polovice zemlje i oštetili ga za oko 300 do 350 tisuća kuna! No, to nije sve - na zemlji u Podturnu i Celinama gdje osim krumpira ima i luk, šteta je oko 100 tisuća kuna. Ukupna šteta od romskih krađa, procjenjuje, iznosi čak oko 450 tisuća kuna!
"Evo, u petak smo pokušali brati krumpir kombajnom, ali smo uspjeli sa polovice zemlje koja gleda prema romskom naselju pobrati tek 20 kilograma krumpira! Desetak puta prijavljivao sam krađe na polju i to u iznosima po 10, 20 i 50 tisuća kuna. Svih desetak puta policija je izašla na teren, nažalost ni oni ne mogu stići odmah, već im treba jedan sat do moje zemlje. Svaki put je u izvješću pisalo kako su krađu počinili nepoznati počinitelji za kojima se traga. Odgovornost je prenesena na državno odvjetništvo koje ne reagira", ispričao je za eMeđimurje ogorčeni poljoprivrednik.
Kaže kako Romi iz obližnjeg naselja kradu organizirano i tu dolaze ili pješke ili kombijima jer se vide tragovi guma. Prema riječima pokradenog poljoprivrednika, organizirani su tako da njih dođe primjerice 20, svaki napuni po dvije vreće krumpira i na zemlji se zadrže najviše 15 do 20 minuta. I tako po tri do četiri puta na dan. Dok dođe policija - zbrišu. "Oni taj krumpir prodaju preprodavaču koji ga vozi za daljnju prodaju prema Zagrebu. Nakon što je na zemlju došla policija, idući dan brat je špricao krumpir, a oni revoltirani što smo zvali policiju, bacali su kamenje na traktor! Pa gdje toga ima?", pita se ovaj poljoprivrednik i dodaje: "Krađe su započele 2009. godine dok sam imao zemljište samo u Podturnu. Romi su tada bili još u strahu od nas i policije, pa kad bi vidjeli da se netko kreće po zemlji, jednostavno bi se razbježali. Danas nemaju respekta i ne doživljavaju nas. Kradu čak i onda kad nas vide da obrađujemo zemlju. Jednostavno si ne možemo pomoći. Radimo pošteno i i pokušavamo se legalnim sredstvima boriti za svoje, ali jednostavno ne ide! Oni nemaju respekta jer su prokužili sustav koji očito ne funkcionira i ne može im nitko ništa. Ne vidimo izlaz iz ove situacije. Nitko nam u sustavu ne može ili ne želi pomoći".
"Šutnjom odobravamo gaženje od strane Roma!"
I čitateljica portala eMeđimurje M. P. ogorčena je događanjima i trenutno nemogućim suživotom s Romima u Međimurju, a nedavni događaj samo je bila kap koja je prelila čašu u napetoj situaciji gdje Romi iskorištavaju dobrotu mještana. Zbog malog konflikta, mještaninu Držimurca zapaljen je štagalj. Zbog straha da ne zapale i kuću, ne podnose se privatne tužbe i živi se u strahu i nemoći. Zašto? Većina Roma živi na dnu društva i pogotovo oni malo nasilniji, nemaju što izgubiti - niže se ne može pasti. Također, provalom u obiteljsku kuću, Romi su oštetili obitelj koja živi od male plaće (2.300 kuna) iz tekstilne industrije za više od 12 tisuća kuna. Pismo prenosimo u cijelosti:
"Dragi Međimurci i Međimurke!
Pišući ovaj članak, kipim od bijesa i ne ustručavam se više to zadržati za sebe. Izazvana nedavnim događajima, koji se protežu unatrag svake od već prošlih godina, odlučila sam da šutnja više nije zlato. Jer šutnjom odobravam svaki oblik provedenog mučenja i torture, nepoštovanja i gaženja od strane Roma.
Nakon subotnjeg događaja, koji uključuje neprimjetno šuljanje po kući, krađe tri torbice s novčanicima, svim dokumentima, novcima, pri čemu se radi više od 12.000 kuna, shvaćam što to za nas Međimurce znači. Dakle - vrijednost ukradenih stvari iznosi više od dvije hrvatske prosječne plaće, što bi prevedeno u međimurske plaće iznosilo više od pet, šest. Primjerice, u tekstilu plaća iznosi oko 2.300 kuna. I pri tome ne pretjerujem.
Štedeći na sve strane i pazeći na svaku kunu, dođe mi da se pitam, odakle im drskosti za ovakve pothvate, koji se događaju svakog dana? To je samo dio međimurskog suživota s njima.
Da ne govorim o pljuvanjima u lice, šamarima, zabijanju šestara jednom dječaku u rame, pa čak i paljenja štaglja radi malog konflikta. Reakcija svih, naravno, bila je da žrtve spaljivanja štaglja Rome ne prijave. Zašto? Jer kad se vrate s odslužene kazne, mogli bi zapaliti i kuću.
Čime smo opet izazvani na "šuti i trpi". Ne želim više slušati raznorazne dušobrižnike i pravobranitelje koji prilikom svakog problema pozivaju na to da su i Romi ljudska bića i imaju osjećaje. A što je s našim osjećajima? Što je s nepisanim zakonima poput morala, lijepih gesta i riječi? Onaj tko ne iskusi - ne zna. I iza toga stojim.
Sve takve pozivam na suživot s Romima. Do onda, neka Vlada i dalje Romima puni račune za nerad i nebrigu za djecu, koju često zimi vidim bosu. Možda smo previše zaboravili na onu `Kad se male ruke slože`..."