KADA vidite koliko je drame proizašlo iz zatvaranja Tvornice kulture, morate se zapitati kako klupska scena uopće opstaje u ostatku svijeta. Na livadama? Možete se okladiti da oko svakog kluba, koji se ne nalazi na periferiji nekog većeg grada, živi na tisuće umirovljenika, parova s malom djecom ili uobičajenih čangrizavih prdonja koji vole stvarati probleme samo zato jer "povampirena mladež divlja ulicama".
Zatvorite Tvornicu, otvorite Konzum
Nije dovoljno reći "tko vas jebe, hoćemo koncerte" jer ako nikada niste imali klub u susjedstvu, vjerojatno ne znate što to znači, ali isto tako, ubiti dio zagrebačkog noćnog života samo zato jer vam se ne da razmišljati o alternativnoj glazbi i alternativnim rješenjima, neoprostiv je potez.
Iako zvuči kao idealizam bez premca, kulturni život svakog hrvatskog grada trebao bi biti u interesu nadležnih institucija pa ako nemilosrdni klubovi i podivljala mladež koja tobože žeđa za babinim negodovanjem, plačem probuđenog djeteta i krikom nervoznog susjeda koji s rupičastom potkošuljom urla s prozora, uistinu predstavljaju nerješiv problem, pronađimo alternativu. U suprotnom ćete na istom mjestu za nekoliko mjeseci imati još samo jedan supermarket koji neće uznemiravati susjedstvo, ali pomirite se i s tim da će noćni život, za one koji traže nešto osim narodnjaka, biti još tužniji jer koncertna ponuda Konzuma siromašna je kao i njihova ponuda bilo čeg drugog.
Spava mi se, odoh u Zagreb
Zatvaranje Tvornice svakako će umiriti strasti okolnih stanara, ali što ćete sa svom onom mladeži koja na subotu provedenu pred TV-om gleda kao ne subotu provedenu pred otvorenim lijesom? Možete ih potjerati na periferiju i smatrati da je stvar riješena. No, centru grada potrebno je nešto ovog tipa. Umjesto da vrijeme gubimo na demoniziranje okolnih stanara, trebali bi se koncentrirati na problematični zakon i one koji smatraju da je pečaćenje jedino rješenje. Ovo definitivno nije zemlja za mlade i to smo dosad trebali naučiti, no to je samo cinična opaska koja ništa ne mijenja. Možemo se do prekosutra skanjivati nad zatvaranjem i govoriti da "cajke vladaju", međutim, takav se "aktivizam" vrlo često svede na tihi prdac, kratkotrajni nalet zadovoljstva zbog činjenica da ste ovako stari i oćelavjeli stali na stranu urbane mladeži i zakašnjelu reakciju da se nešto trebalo učiniti onda kada je za to bilo vrijeme.
Pomisao na grad bez kvalitetnog koncertnog programa jednostavno užasava, ali naučit ćemo se kao i bezbroj puta do sada. Međutim, pomisao na to da nikoga od nadležnih nije briga za to da će ovakvi potezi hrvatske gradove kad-tad pretvoriti u raj za one koji rano liježu, užasava još više.
Ne daj se Floki
Isto tako, priča je u ovom trenutku jednostrana. Gdje su odjednom svi ti stanari koji ne mogu živjeti od urlika u gluho doba noći? Zašto ne dopuštaju da im u stanovima izmjere buku? Što se događalo 12 godina? Svi smo svjesni da ljudi u načelu vole mir i tišinu, ali ovo je vrijeme da graknu, jasno pokažu svoje nezadovoljstvo, sudjeluju u raspravi i daju do znanja na koji im je način Tvornica kulture zagorčala živote. U suprotnom smo skloni vjerovati da Tvornica nije tako velik problem i da se radi o šačici onih koji su se odjednom uzjebali pa mrmore bez veze. Na posljetku, dobro je znati o čemu se radi. O glasnoj glazbi, gomili pomahnitalih posjetitelja koji ne mogu kontrolirati najniže strasti pa svake subote izlaze iz kluba i preglasno tumaraju ulicama kao da žele srušiti Gadafija ili povremenim ispadima koje je moguće bezbolnije sanirati?
A ako se zaista radi o izoliranim slučajevima, tih nekoliko sporadičnih urlika nije gore od dosadnog susjedovog psa kojeg ne morate nužno uspavati samo zato što laje.