MOGLA je Jadranka Kosor biti puno pametnija. Politički.
Ali opet, da je to ikad bila, onda je vjerojatno Ivo Sanader ne bi postavio za šeficu Vlade i HDZ-a. On je računao s nekim drugim njezinim kvalitetama. Ili s nedostatkom onih bitnih.
U svakom slučaju, da Kosor i danas ima barem malo političke pameti, izbjegla bi sve ovo što joj se sada događa.
Kršila zakon
Ne bi govorila da je ponosna što je primila od svoje stranke broš u vrijednosti 5000 kuna, priznajući da je time prekršila Zakon o spriječavanju sukoba interesa.
Ne bi živjela u uvjerenju da se nikad neće potegnuti pitanje njezinih broševa, kako ih je dobivala, kupovala, nabavljala, naručivala, u kojoj vrijednosti i s kojom namjenom.
Ne bi istupala protiv aktualnog vodstva stranke, izlažući se istoj sudbini koju je ona svojedobno namijenila svom prethodniku. Jer kao što je ona izbacila iz stranke čovjeka koji joj je tu stranku povjerio, tako bi nju mogao izbaciti čovjek kojeg je ona učlanila u stranku.
Ako život piše romane, HDZ piše telenovele.
Jaco, obriši suze
Da je Kosor imalo mudrija, ne bi plakala nad stvarima koje je ona radila svojim stranačkim podanicima, izbacujući ih iz stranke zbog kritičkih intervjua ili nepoćudnih izjava na stranačkim ograncima koje je ona prisluškivala.
I znala bi kako stvari funkcioniraju u HDZ-u. Nema frakcija, nema zavjereničkih kava, nema kritičkih istupa u javnosti, rovarenja i pametovanja, jer odmah padaju broševi.
Kao što su svojedobno padali satovi.
Lupi u čelo i zapjevaj
Može se Kosor sada lupati po čelu što je Karamarka primila u stranku, kao što si vjerojatno i Sanader razbija glavu što je upravo Kosorici ostavio stranku i Vladu. Ali ovo što joj se sada događa logična je - pa čak i priželjkivana - posljedica svega što je zakuhala u svom mandatu.
Kosoričini broševi predstavljali su simbolični rukoljub, gestu lojalnosti i privrženosti koju je svaki član ili dužnosnik HDZ-a iskazivao šefici stranke. Kao što je Ivo Sanader primao satove, tako je Jadranka Kosor primala broševe.
Broš za lojalnost
Pa su tako neki ministri priznavali da su ih darovali, o tome su potiho svjedočili i neki poduzetnici, gradonačelnica Knina za premijerku je o trošku Grada naručila broš koji je ona protestno vratila kad je Josipa Rimac stala uz Karamarka, a tek su rijetki mediji postavljali pitanje odakle Kosorici toliki broševi, kako ih je nabavljala i zašto ih nije prijavljivala Povjerenstvu za spriječavanje sukoba interesa. Kalkuliralo se da kolekcija vrijedi oko 200 tisuća kuna.
Odakle sve to tako skromnoj ženi?
Putar na glavi
Uglavnom, za stranku kao što je HDZ, gdje svi imaju putra na glavi (ili broš na reveru ili satove na zapešću), posve je normalno da su ti broševi postali sredstvo obračuna, moneta za potkusurivanje u borbi za prevlast.
Kosor to najbolje zna. Ona je izbacivala ljude i zbog manjih stvari.
I radila je sve ono što sada zamjera Karamarku. Čistila je stranku od frakcija i bundžija, tražila pokornost i poslušnost, njegovala kult ličnosti, okružila se poslušnicima i zaplotnjacima.
Zašto sada misli da ne zaslužuje sve što joj se događa?
Karamarkova hunta
I da stvari budu još gore, čak i sada kad izigrava žrtvu progona Karamarkove hunte, hvaleći se da je prekršila zakon primajući dar u vrijednosti većoj od petsto kuna (desetorostruko većoj!), naprosto ne shvaća da govori u prilog vlastite štete. Ne samo da je kao premijerka primila skupocjeni dar, nego ga sada odbija vratiti.
Kad je Sanader zatajio satove, pravio se blesav. Kosor to priznaje s ponosom.
Dakle, da je bila samo malo mudrija, mogla je izbjeći sve to i još mnogo toga.
Čačka mečku
Mogla je učiniti sve da broševi ne bi postali njezini satovi. Mogla je šutjeti i ne "čačkati mečku". Mogla je znati da će se sve ono što je radila upotrijebiti protiv nje na stranačkom sudu. I da bi trebala malo bolje razmisliti o tome što govori i što radi.
Ali eto, to je Jadranka Kosor. Ona jednostavno ne može protiv sebe.