Foto: Index
SVI KOJI oštete državni, županijski ili gradski proračun i pronevjere milijune kuna te za to budu osuđeni do godine dana zatvora i dalje se mogu izvući guljenjem krumpira ili pranjem suđa u nekoj pučkoj kuhinji.
Još ništa od Miljenićevog obećanja
Miljenić je tada rekao da će se najvjerojatnije sastaviti poseban katalog kaznenih djela koja se neće moći kažnjavati radom za opće dobro, međutim i dalje je na snazi postojeći Kazneni zakon prema kojem se zatvorska kazna do godine dana može zamijeniti radom za opće dobro.
Tako se i dalje oni koji su oštetili državni proračun za višemilijunske iznose olako izvlače društveno-korisnim radom, dok zatvorske kazne "gule" bakice koje nisu imale za platiti račune.
Najpoznatiji je slučaj bivšeg HDZ-ovog ministra Petra Čobankovića koji je osuđen na godinu dana zatvora zbog zloupotrebe položaja i ovlasti.
Čobanković oštetio državu za tridesetak milijuna kuna, a za kaznu dva sata dnevno guli krumpire
Čobanković je priznao da je svojim radom oštetio državni proračun i građane za desetke milijuna kuna, a novac nije trebao vratiti. Umjesto toga se nagodio s USKOK-om u aferi Planinska te mu je kazna od godinu dana zatvora zamijenjena radom za opće dobro po principu da se jedan dan zatvora mijenja za dva sata rada za opće dobro.
Umjesto da je u zatvoru, Čobanković guli krumpire u Caritasovoj pučkoj kuhinji Osječko-đakovačke biskupije.
Prije dva mjeseca je umirovljeni general HV-a Ljubo Ćesić Rojs nepravomoćno osuđen zbog zlouporaba iz 1997. i 1998. godine kada je nogometnim klubovima iz Hrvatske i BiH omogućio korištenje vojnih ugostiteljskih i hotelskih objekata te im zatim oprostio dugovanja teška ukupno 3,2 milijuna kuna.
Presudom je Ćesiću izrečena godina dana zatvora koja je odmah zamijenjena radom za opće dobro tako što će se jedan dan zatvora zamijeniti s dva sata rada za opće dobro, baš kao i Čobanković, no za razliku od bivšeg ministra, Rojs će MORH-u morati vratiti nešto više od 3,2 milijuna kuna.
Bivši direktor Hrvatskih voda Jadranko Husarić također je kažnjen radom za opće dobro. On je zbog safarija u Namibiji što ga je dobio kao mito jer je sredio tvrtkama Vodoprivreda Lonja-Zelina i Proning posao sa Hrvatskim vodama osuđen na deset mjeseci zatvora. Kazna mu je pretvorena u rad za opće dobro i mora vratiti iznos što mu je plaćen za put na safari.
Ovakvi slučajevi izrazito su loš primjer javnosti koja vidi kako se s višemilijunskim prevarama može lako izvući, smatraju odvjetnici koji se bave kaznenim pravom.
Odvjetnici: Problem su suci, ne zakon
Odvjetnik Vladimir Terešak u razgovoru za Index rekao je da se sve kazne do godinu dana zatvora mogu mijenjati u cilju rasterećenja zatvora te da ta odredba i nije loša, ali je neprimjerena u slučajevima korupcije.
Međutim, smatra kako nije problem u Kaznenom zakonu koliko u sucima koji u slučaju korupcije znaju izricati blage kazne.
"Suci bi prije svega treba trebali procijeniti što je primjereno radu za opće dobro. U Čobankovićevom slučaju koji je pronevjerio milijune, kazna se nije smjela mijenjati radom za opće dobro. A s druge strane postoje slučajevi u kojima netko za pronevjeru 100.000 kuna dobije kaznu zatvora koju ne može mijenjati radom za opće dobro. Praksa je da za banalne stvari suci traže zatvor, a za teške pronevjere ne", rekao je Terešak.
Kao jedan od apsurdnijih slučajeva naveo je posljednji u Bjelovaru, gdje Županijsko državno odvjetništvo za fiktivno zapošljavanje i štete na račun privatne tvrtke u iznosu od 80 tisuća kuna traži dvije godine bezuvjetnog zatvora.
"Branim klijenta koji nikad nije osuđivan, uzoran je građanin, a njegov otac je vlasnik i direktor dviju tvrtki. Njega je postavio za direktora u sestrinskoj tvrtki i od njega tražio da zaposli dvije osobe kod sebe, koje su umjesto toga zapravo radile kod njegovog oca na privatnom imanju. Tu je riječ o zlouporabi položaja, međutim sin se nije okoristio niti jedne lipe, a ŽDO sad za njega traži dvije godine bezuvjetnog zatvora. Tako Čobanković dobije rad za opće dobro, a ovaj jadnik ide na dvije godine u zatvor, evo to je djelo gdje bi se mogao primijeniti rad za opće dobro, a ne Čobankovićev slučaj", rekao je Terešak.
Napominje i kako je u ovom slučaju zanimljiv podatak da se Ksenija Pavić, županijska državna odvjetnica u Bjelovaru koja je zatražila dvije godine bezuvjetnog zatvora za ovaj slučaj, prije toga u vrijeme dok je bila zamjenica ravnatelja USKOK-a u slučaju afera Planinska nagodila s Čobankovićem da kaznu od godine dana zatvora zamjeni radom za opće dobro.
"Dakle jasno je vidljivo, u Hrvatskoj nije problem u Kaznenom zakonu nego u sudu. Na području cijele naše zemlje se mora ujednačiti sudska praksa", zaključio je Terešak.
"Čobanković nije morao vratiti novac, kakva je to poruka javnosti"
Odvjetnik Zoran Galić potvrdio je za Index kako se još nije ništa promijenilo u KZ iako se o tome razmišlja.
"Kaznena djela zlouporabe položaja i ovlasti mogu se i dalje kažnjavati društveno korisnim radom, taj institut nije ukinut i egzistira. Međutim to nije adekvatna kazna, ako je netko oštetio državni proračun, a taj novac nije vraćen, nije postignuta svrha kažnjavanja, kao u slučaju Čobankovića. Poruka koja se šalje javnosti je da možete prouzročiti štetu od 30 i nešto milijuna kuna i da za to možete biti sankcionirani samo sa šest mjeseci guljenja krumpira", kaže Galić.
Smatra da je to definicija instituta koji se obilato upotrebljava da se izbjegavaju plaćanja i vraćanja štete i da se pritom zaboravlja da bi netko trebao vratiti novac.
"Ako je netko pronevjerio do 100.000 kn on po meni ne mora u zatvor, ali ako je veći iznos svakako bi okrivljenike trebalo sankcionirati na stroži način i da se uz to obešteti proračun. Ako bi taj institut sa radom za opće dobro u slučaju počinjenja korupcije i ostao, onda bi ga trebalo učiniti transparentnijim, a ne da netko bezbolno prođe s guljenjem krumpira", rekao je Galić.
Istaknuo je i apsurdne primjere u kojima prosječni građani za neko drugo lakše kazneno djelo dobiju bezuvjetnu kaznu zatvora.
"Nema objektivnog kriterija kod donošenja presuda, dobar dio pravosudnih krugova smatra da to nije u redu", zaključio je Galić.
Horvat: Svi osuđeni za pronevjeru moraju vratiti protupravno stečenu imovinu
Da svaka sankcija mora imati svrhu, smatra odvjetnica Lidija Horvat.
"Kad bakicu zbog duga od 1000 kuna strpaju u zatvor, a netko drugi za pronevjeru od tridesetak milijuna kuna ne provede ni dana u zatvoru onda je jasno je da ovaj institut nije dobar", rekla je Lidija Horvat za Index, dodajući kako se nitko ne može izvući time što će nešto odraditi na ime društveno korisnog rada.
"Svi osuđeni za pronevjeru prije svega moraju vratiti protupravno stečenu imovinsku korist. Jedno je kaznena sankcija koja se ističe zbog ponašanja, a ovo je nešto drugo, nitko ne može zadržati imovinsku korist, svi bi je morali vratiti. A što se tiče mijenjanja kazne zatvora za društveno korisni rad, mislim da od osoba koje su pronevjerile novac ništa nemamo ako su u zatvoru. Oni bi trebali besplatno raditi neki posao kojim bi se punio državni proračun, ali intenzivno raditi, a ne kao kod nas gdje se uzima po 2 sata na 1 dan zatvora", rekla je Horvat.
Objašnjava kako ih sustav treba iskoristiti da naprave nešto korisno i nešto što će konkretno doprinijeti državnom proračunu.
"Recimo Čobanković bi 5 godina mogao besplatno raditi na punjenju državnog proračuna i da mu se onemogući stjecanje vlastite dobiti. Takav rad bi bio koristan za društvo, a od ležanja u zatvoru ne bi imali ništa. Imamo područja gdje nam fale ljudi, a država nema novaca da ih plati, e pa okrivljenici za korupciju bi mogli raditi na tim poslovima. Problem je što kod nas to tako ne funkcionira", kazala je Horvat.