Foto: Anita Bukljaš
ZLATKO MARIĆ, vlasnik i direktor zaštitarske firme Sokol Marić, Indexu se javio preko posrednika, te izrazio želju da saslušamo njegovu stranu priče. U medijima se Marić ponovo našao zbog ispovijesti Krešimira Vargaševića, zaštitara koji je Sokol Marić opisao kao "zločinačku organizaciju".
S bivšim se šefom Vargašević u međuvremenu pomirio, te je vraćen na posao nakon što se ispričao za svoje izjave. Marić, s kojim smo u ponedjeljak razgovarali u središnjici njegove firme na zagrebačkom Trgu maršala Tita, tvrdi da je cijela afera nastala nakon što se našao na meti obavještajnog podzemlja i nelojalne konkurencije.
Red je da se najprije pozabavimo temom koja je direktan povod ovog razgovora. Zaštitar Krešimir Vargašević iznio je teške optužbe na račun vas i vaše firme. Kako komentirate njegov javni istup?
Sokol Marić zapošljava preko 3600 ljudi i uvijek će postojati zadovoljni i nezadovoljni. Uvijek će postojati i greške u poduzeću koje mogu biti uzrokovane namjerno, od strane rukovodećih kadrova, a i nenamjerno u računovodstvenom dijelu, koji se tiče plaća i ostalo, a što zaštitare najviše smeta. U slučaju Krešimira Vargaševića, mislim da Sokol Marić nije pogriješio niti u jednoj stvari. Ono gdje je Krešo pogriješio bilo je da najprije nije došao ovdje. Moja vrata kao predsjednika uprave su otvorena za svakog radnika u poduzeću. Ja godišnje sigurno obavim preko 70-80 razgovora s radnicima, pomažem ljudima na sve moguće načine. Za svakog sam otvorenog srca. Krešimir se naknadno vratio u poduzeće, imam ovdje izjavu kojom on potvrđuje da se ispričava, da se zaletio i da je neprimjereno postupio. Kad je vidio razliku na plaći, a ta razlika je iznosila oko 200 kuna, trebao je odmah doći u poduzeće. Postoji pravna služba, postoji masa ljudi koji su mu mogli izaći u susret. On je umjesto toga napisao jedno pismo koje je otišlo na puno različitih adresa i podiglo prašinu, a malo kasnije ću vam reći zašto se sve to događalo. U svakom slučaju, Krešo je na dobrobit njega i njegove obitelji vraćen na posao.
U redu, vi ste se pomirili, ali Vargaševićeve optužbe i dalje su javno izrečene. Iz onoga što je on rekao, ispada da ste vi opasan i osvetoljubiv čovjek.
Kažem, on se ispričao zbog tih riječi. Mogu komentirati te riječi tako da kažem da ne znam zašto je on to rekao. Ono što mogu zaključiti jeste da su, otkad je objavljeno da se Sokol Marić širi na područje Slovenije, počeli i selektirani napadi koje mediji objavljuju.
Mislite da vas netko sabotira?
Sigurno. Ne mislim nego znam.
A tko vas sabotira?
Možda je u ovom trenu prerano istrčavati s takvim stvarima da mene ne bi netko gonio za klevetu, ali ja ću doći do toga. Radi se o jednom užem dijelu loše konkurencije. Radi se o obavještajnom podzemlju, o spregi čovjeka koji... Ali ne, ostavit ćemo to za kasnije.
O spregi čovjeka koji...?
Ima tu interesa nekih ljudi koji su u prošlosti imali nešto protiv mene i određenih ljudi koji su danas visoko pozicionirani.
Znači, vi niste opasan čovjek?
Ako netko apelira na neki sudski proces koji se protiv mene vodi za neku prijetnju, čovjek nije kriv dok se ne dokaže da je kriv. Vi znate i sami da je to bio jedan telefonski poziv, u kojem nitko nije spomenuo smrt ili život, što je i sam oštećeni izjavio. A s druge strane, mediji su to popratili da sam kao terorista opasan s bombama išao nekom na vrata.
Vargašević je također rekao da nije mogao pronaći nikoga tko bi mu pomogao u sporu sa Sokol Marićem. Rekao je da su ga odbijali mediji, policija i inspekcija rada. Ako se s vama nije opasno zavaditi, kako to objašnjavate?
Koliko sam shvatio, on sad sve to poriče. Ne znam kako Vargašević nije mogao doći do nikoga, u koliko dana se sve to odvijalo?
Koliko sam ja shvatio njegovu priču, radilo se o problemu koji je on duže vrijeme pokušavao riješiti.
Ja ću vam sad kopirati njegove izjave, u kojima on sve to demantira. To je prvo. A drugo, on je dobio plaću 23. kolovoza, a sve se to dešavalo između 23. kolovoza i 1. rujna. Sedam dana nije neki predugačak rok da se ne dođe do svih institucija. Uostalom, vidite da je došao do medija.
Vi kažete da je to sve pokušaj sabotaže Sokol Marića. Je li vaša firma pretrpjela kakve negativne posljedice zbog Vargaševićevog istupa?
Za sada ne. Mi smo kvalitetno poduzeće koje svoj posao obavlja kako treba. Mislim smo kroz 24 godine dokazali da smo najveći i najbolji. Kada gledate povijest Sokol Marića, do 2000. godine su postojale neke frakcije unutar one vlasti koja je vladala. Onda je došao SDP na vlast pa su rekli "e sada je došao SDP, sad ćete vidjeti". Onda Sokol Marić u tom periodu, od 2000. do ponovnog dolaska HDZ-a na vlast nikad nije imao veći progres. Preorijentirali smo se na prijevoz novca, postali smo dominantni u tome, investirali smo u prvih 45 vozila za prijevoza novca i obuhvatili 72 posto tog tržišta, te zaposlili 475 novih ljudi. Nakon dolaska HDZ-a, 2003. godine, narednih osam godina se pričalo da smo vezani uz HDZ. Onda se 2011. opet govorilo "vraća se SDP na vlast, sad ćete vidjeti kada javna nabava bude transparentna". Otkad je ova koalicija na vlasti, Sokol Marić zaposlio je još 475 novih ljudi, investirali smo preko 30 milijuna kuna u poduzeće, širimo se na regiju, dobivamo javne natječaje, radimo ugovore s privatnim firmama. I dalje smo najkvalitetniji, isplaćujemo plaće na vrijeme i pridržavamo se svih odredaba Zakona o radu, Zakona o privatnoj zaštiti i svega ostalog.
Pretpostavljam da sve ovo govorite kako bi pokazali da niste HDZ-ov igrač?
Pa nisam ničiji igrač. To je možda problem. Nakon 24 godine mogu konstatirati da je jedini problem ako se baviš velikim poslom, ako želiš biti lider na tržištu, da moraš biti nečiji igrač. A ja to nisam nikad bio. Ja sam uvijek bio vuk, od malena sam odrastao na ulici i tako sam krenuo, to je moj životni put. Iz 20 kvadrata sam krenuo. Imao sam autoritete, imao sam idole, ali nisam bio ničiji igrač. Nisam imao ničiju stranačku iskaznicu, nikome se nisam dodvoravao i možda me kažnjavaju baš zato što nemam dlake na jeziku. I ne želim nikome ostati dužan što se tiče odgovora ili nekog posla.
Zašto vas se onda povezivalo s HDZ-om?
Ima ona poslovica, "sve će ti ljudi oprostiti, samo neće uspjeh". Uvijek mora biti neki drugi faktor, a ne da si ti sposoban, da imaš najbolje ljude, najbolje resurse, najbolje si razgranat, da imaš 475 vozila u voznom parku i da imaš 1750 pištolja i toliki broj ljudi.
Zar nije točno da je Sokol Marić u vrijeme vladavine HDZ-a dobivao poslove s državom bez javnog natječaja?
To je notorna neistina. Svaki posao koji je državna firma radila, radila je putem javnog natječaja. U to vrijeme u Zakonu o javnoj nabavi postojala je odredba IIB (koja je omogućavala sklapanje ugovora direktnom pogodbom op.a.). Ali nikad nije bio pozivan samo Sokol Marić, uvijek su bile pozivane barem još dvije firme. Ako gledate sve dokumente, koje je netko vjerojatno i gledao pa je razbio zube jer je vidio da nema mesa za progon Zlatka Marića, na svaku se takvu odluku netko žalio i državna komisija je u pravilu odbila navedene žalbe u slučajevima kad je utvrdila da ponuda Sokol Marića bila kompletna, u skladu sa zakonom i najpovoljnija. To je kad govorimo o velikim gigantima: Pošti, Fini, itd. Ali ima nešto oko čega se nitko od novinara nikad nije zapitao: ako smo mi najveći, a jesmo, zašto nikad u 25 godina nismo na natječaju dobili posao u Gradu Rijeci? Zašto? Zašto se nitko nikad nije zapitao zbog čega u Gradu Rijeci posao može dobiti samo jedna firma, koja je vezana za stranku u tom gradu? Zašto Sokol Marić nikad nije čuvao niti jedno gradsko poduzeće ili objekt? Zašto nikad nismo dobivali poslove u Puli, u Istarskoj županiji?
Hoćete reći da Sokol Marić slabo posluje u mjestima gdje je jak SDP?
Ne, dapače. Mi poslujemo izvanredno. U Rijeci imamo 420 ljudi, u Puli imamo 340. U Osijeku smo na 450 zaštitara.
Zašto onda nikad niste radili s Gradom Rijekom?
Jer nam lokalna uprava to nikad nije dozvolila. Iz istog razloga nikad nismo radili s Gradom Splitom. Jer onaj tko je vodio Grad Split 25 godina nam nije nikad dozvolio da se prijavimo na natječaj.
Ali ste zato direktnom pogodbom dobivali poslove od velikih državnih firmi.
Mi smo poslove dobivali na javnom natječaju. Javni natječaj je bio javno objavljen, u Narodnim novinama, i na njega su se javili oni koji su bili pozvani. Firme koje su se osjećale zakinuto su radile žalbu. Na svih preko 46 velikih natječaja, u svim tim natječajima je na kraju državna komisija za javnu nabavu presudila tko je pobjednik.
Zahtjeva li vaš posao održavanje prijateljskih ili poznaničkih odnosa s ljudima iz političkog miljea?
Ne. I zato sam sretan. Ja imam poznanike jer je Hrvatska mala, pa ne možeš izbjeći nekoga koga poznaš, a da ga ne pozdraviš. Ako sam u centru grada, svakodnevno sretnem nekoga od političara, kurtoazno se pozdravimo, ali ne pijemo kavu niti ručamo zajedno, niti ih išta pitam.
Nema nikoga s kim ste u posebno dobrim odnosima?
Ne.
Pitam vas to zato što se poslovanje Sokol Marića povezivalo s Massolom Ratka Mačeka.
S Massolom smo poslovali 2002. godine, prije 12 godina. Nikad nakon toga. Mi smo se razišli jer nisam bio zadovoljan s uslugom. Napravili smo jednu kampanju, koja je mene toliko i toliko koštala. Kad izračunate koliko mi trošimo na marketing, a koliko netko drugi, mi smo uber-škrti. Škoti i Izraelci zajedno. Ništa ne dajemo skoro na marketing, a ono što dajemo, dajemo na sportske manifestacije. Dakle, 2002. smo odradili nešto s Massolom, kasnije sam raskinuo ugovor jer mi ti jumbo plakati nisu donijeli nikakav posao. Jedina poveznica koju imam s Ratkom Mačekom jeste što njegov brat nama već godinama jedan od boljih rukovodećih ljudi, direktor je u Varaždinskoj županiji. I sigurno je među 20 najboljih ljudi koje imamo: radišan, lojalan i pošten. A Ratko Maček me uopće ne interesira.
Ali ipak su se u medijima često pojavljivale informacije da su istražitelji bili kod vas upravo zbog poslovanja s državom?
Nikad. To su dezinformacije. Ja sam ovdje odgovorno tvrdim, da istražitelji nikad ovdje nisu bili. Imali smo poreznu kontrolu kao i svako drugo poduzeće. Ali sve ostalo što se priča nije točno. PN Uskok došao je ovdje samo jednom, na 15 minuta, dok sam ja bio u istražnom zatvoru.
Što su tražili?
Tražili su jedan papir. Ne mogu vam pričati što točno. Ali poslije kad smo opet bili u kontaktu su rekli da nema veze, da je to nebitno.
Vi dakle nikad niste davali iskaz pred istražiteljima vezano za poslovanje Sokol Marića?
Nikad.
Ni vi ni Sokol Marić dakle niste, koliko znate, ni pod kakvim istragama?
Ne, koliko ja znam nismo. Ali možda se nešto vodi. Možda vi bolje znate od mene. Ma gledajte, kada vam se u životu dogodi nešto loše, onda se nađe sto takozvanih "prijatelja" koji će vam pomoći tako da vam još otežaju situaciju. Mislim da je i ovdje takav slučaj. Ne želim ispasti paranoik, ali definitivno mi netko podmeće.
Kako je recesija utjecala na poslovanje Sokol Marića? Reklo bi se da niste imali previše problema, i dalje se stvara dobit.
Nama recesija nije utjecala na posao. Ali je utjecala nelojalna konkurencija. Ne samo Sokol Mariću, već i svim poštenim poduzećima koja su htjela pošteno raditi svoj posao. Nažalost, državne institucije nisu obavile svoj posao.
Na koji način?
Tako da zatvore 70 posto poduzeća koja se zaštitarskim poslom bave na ovaj način na koji se njime trenutno bave. Mi trenutno sad u Sokol Mariću imamo situaciju da moje računovodstvo dan i noć, već sedam dana, mora raditi sa inspekcijama. To vam je prestrašno: morate preslikati, pripremiti tisuće papira. Svi se bavimo time. Ja sam svaki dan na brifingu, upućen sam u sve detalje. Tu će po djelatniku biti šest ili sedam prekovremenih sati viška, iako su svi ti sati plaćeni. Poanta cijelog problema u zaštitarstvu jeste da smo mi uslužna djelatnost, a radimo 24 sata dnevno. Kada čovjek ljeti ode na godišnji odmor, ja ne mogu izmisliti novog radnika. Njega kolega mora zamijeniti. I tako nastaju ti dodatni prekovremeni. Nama je problem organizirati poslovanje samo od lipnja do rujna. A netko se dobro pobrinuo da baš u tom razdoblju jaši po Sokol Mariću. Ali dobro, mi smo spremni za tih 10 ili 15 prekovremenih sati po čovjeku platiti kaznu. Ali onda neka obiđu sva zaštitarska poduzeća u RH. Prema Zakonu o privatnoj zaštiti, ima barem 20 zakonskih članaka prema kojima većinu tih poduzeća mogu zatvoriti.
Naprimjer?
Naprimjer da ne prate vrijednost s elektrokemijskom zaštitom, da ne prate s blindiranim vozilima, da nemaju pancirke, da ne plaćaju poreze, da kasne plaće, da su neki ljudi stavili jednu firmu u bankrot pa otvorili drugu... Onda imate Zakon o javnoj nabavi. Recite vi meni, je li normalno da recimo ja nudim uslugu, a nemam niti jednog zaposlenog. No, u ponudi napišem da će meni ljude koji su mi potrebni za čuvanje državnog objekta posuditi moja druga firma. Znači jedna firma mi je u predstečaju, druga mi funkcionira i onda od nje posuđujem ljude. Di su institucije vlasti koje bi to trebale spriječiti.
Institucije vlasti su takvo poslovanje legalizirale novim Zakonom o radu.
I prije se tako radilo. Ali imate Ministarstvo financija. Imate Poreznu upravu. Imate Ministarstvo unutarnjih poslova, kontrole koje izvanredno rade s obzirom na mali broj ljudi. Ali netko treba lupiti šakom od stol i reći "idemo sad zatvarati".
Vi ste dakle plaćali kazne zbog prevelikog broja prekovremenih sati?
Ne, ja govorim kako se nađe. A postoji, prema svemu sudeći neki mali broj prekovremenih sati. To je posljedica ljeta. Ali ako smo mi stvarno toliki problem u ovoj državi, nema problema. Idemo kažnjavati Sokol Marić. A gdje je ovih 380 tisuća ljudi koji ne radi? Gdje su ovih 250 tisuća koji ne primaju plaću i ovi ostali koji pola plaće dobivaju na crno?
Smatrate li da su vaši zaštitari plaćeni adekvatno s obzirom na njihov rad?
Ne, nisu. Ja sam tu prije nekoliko godina i bio inicijator kolektivnog ugovora. Prvi sam ga potpisao. Nažalost, taj kolektivni ugovor je srušen, a nisam ga ja srušio. Nitko ne piše o velikim stranim firmama u Hrvatskoj koje su srušile kolektivni ugovor u Hrvatskoj udruzi poslodavaca. Nisu ga htjeli dalje produžiti. I to bez Sokol Marića, koji nije član niti jedne udruge. Nismo željeli sudjelovati u takvim licemjernim postupcima. Što je problem? To je vrlo jednostavna matematika. U ovom trenutku cijena sata zaštitara je pala 15 do 20 posto. To se mora negdje osjetiti. Sokol Marić je i dalje ostao pri svim plaćama koje je isplaćivao prije dvije-tri godine, kada je bio kolektivni ugovor. Što isto nije dobro. Ja bih volio da moji djelatnici zarađuju više. Mi imamo oko 350 ljudi u pratnji vrijednosti koji mogu zaraditi između pet i sedam tisuća kuna. Ali imate i djelatnike koji rade na portama, koji rade bez oružja. Čovjek s oružjem kod nas je plaćen 18,5 kuna po satu. Čovjek bez oružja plaćen je 16,5 kuna. Pratitelj je plaćen 23 kune po satu. Na to još idu indirektni troškovi. Dakle vas svaki čovjek košta najmanje 31 kunu po satu. Ako hoćete imati neku dobit, ne možete niti razmišljati o tome da vam cijena sata bude manja od 31 kunu. A što se kod nas događa? Kvazi firme, lokalne firme, namješteni natječaji, sve ovo što se po Hrvatskoj radi dovelo je do toga da je cijena pala na 23 kune. Kako je to moguće? Kako takva firma može svom zaštitaru platiti osobnih dohodak, prijevoz, uniformu, godišnji, bolovanje, dopuste... Sve što čovjek kroz godinu treba.
Kažete da konkurencija radi damping. Jeste li vi zbog toga morali spuštati svoju cijenu?
Jesmo, na određenim objektima i prema određenim kupcima.
Ali i dalje poslujete s profitom.
Ljudi stalno misle da je profit Sokol Marića jedino i isključivo ostvaren na potplaćenim radnicima. Zaštitari u Sokol Mariću imaju najbolje osobne dohotke u našoj cijeloj branši. Kada se to sve popravi, mi ćemo uvijek biti najbolji. Ali na stupu srama je uvijek Sokol Marić. Mi smo u tehničkoj zaštiti, dakle kamere, alarmni sustav, centralni dojavni sustav, vatrodojave, mi smo i u tome prva firma. To je naš ključ. Implementacija tehničke zaštite, onaj inženjerski posao, ipak je malo viši nivo. Treće, imamo rabat na stvarima koje ugrađujemo. Četvrto, mi imamo 11.500 priključaka na centralni dojavni sustav. Svatko tko ima taj priključak plaća mjesečni paušal, a mi za njega interveniramo prema Zakonu o privatnoj zaštiti.
Drugim riječima, vaš profit nema veze s tim da su zaštitari jeftina radna snaga?
Tako je. Zarađuje se na nekoj infrastrukturi, ne na čovjeku. Vraćaju nam se i ulaganja u automobile, blindirana vozila i elektrokemijske kofere.
Koliko vaša firma sada vrijedi?
Vrijedi onoliko koliko vam netko ponudi.
Na koliko je vi procjenjujete?
Ja neću uopće razmišljati o tome. Kada je najveća svjetska firma došla u Hrvatsku, najprije je došla u Sokol Marić da nas kupi. Ja sam odbio jednu nemoralnu ponudu. Mene novac ne zanima. Percepcija ljudi je pogrešna. Ja imam 54 godine, osjećam se izuzetno aktivno i fizički i psihički, imam dva sina za koje vidim da grizu u ovom poduzeću, imaju volje i želje i želim da ovo ostane i sljedećih deset godina hrvatski brend. Da mi netko ponudi i sto ili 200 milijuna eura, sigurno ne bih prihvatio.
Možda vas novac ne zanima zato što ste već bogat čovjek?
Što znači bogat čovjek? Ja sav svoj novac vrtim. Ovo što vi vidite neke nekretnine ili dobar auto kakav sam nekad vozio, to nije ogledalo bogatstva. Za mene novac nikad nije bio omjer bogatstva.
A koliko vrijedi vaša imovina?
Nisam ni to računao. Ne znam. Ja nemam kuću na moru...
Imate kuću na Karibima, i to je na moru.
Jeste, da. Oko nje je napravljen spektakl jer se htio napraviti spektakl. Ali ta kuća vrijedi puno manje nego što bi vrijedila ista takva kuća na Jadranu. Komparirao sam cijene i znam kad sam gledao da bi gradnja takve kuće u Hrvatskoj, na Jadranu, bila dvostruko skuplja.
Ali nemojte sad da govorimo o novcima. Osnova svega je da ljudi imaju krivu percepciju. Uzmite dobit koja se plaća svake godine. Gospoda u financijama vide da ja svake godine plaćam 70 milijuna kuna PDV-a. Sva dobit koja se pokaže na kraju godine je transparentna. Ne kupuju se nekakve nekretnine, ne baca se negdje, ne pere se kroz treće firme. Sokol Marić i Zlatko Marić se isključivo bave jednim poslom. To je zaštitarstvo. Usporedite mene i pedeset drugih pa ćete vidjeti da se nikad nisam bavio nekakvim građevinarstvom, turizmom ili da sam bilo gdje pretakao iz šupljeg u prazno. Ja svoju dobit nisam digao još od 2012. Parcijalno dižem samo ono što mi treba za životne troškove. Sva moja dobit ostaje u firmi, da mogu mirno zaspati s 20. na 21. kada je isplata osobnih dohodaka, da mogu mirno zaspati s 30. na 1. kada se plaća PDV i da mogu platiti akontaciju poreza na dobit.
Onda samo još jedno pitanje o novcu. Kako ste zaradili prvi milijun?
Ja sam se dobrim poslovima bavio i prije nego sam ušao u Sokol. Zarađivao sam, štedio sam. Radio sam tri posla u životu: bio sam redar, radio sam u firmi, bio sam šef nabave u lokalu u kojem sam radio. Godine su prolazile, štedio sam novac i tako sam skupio taj neki početni kapital. Kad smo ušli u Sokol, to je bilo prvo zaštitarsko privatno poduzeće koje je imalo svoju reputaciju i raslo je nenormalnom brzinom. Kasnije, kada su se kockice počele slagati i kada je tamo 1996. ili 1997. godine donesen pravi Zakon o privatnoj zaštiti, onda se moglo početi govoriti o nekom većem profitu.
Kažete da ste prošle godine platili 70 milijuna PDV-a. A koliko ste zaradili od poslovanja s državnim firmama?
Poslovi s državom su 17 do 20 posto naših prihoda. To je 30 milijuna kuna prihoda. Kada bih vam ja to razgraničio, to je u masu poduzeća bilo gubitak. Vargašević je u onom svom pismu spomenuo HŽ. Nama HŽ otkad smo u siječnju dobili natječaj nije platio niti jedan račun. Popelo se dugovanje na 940 tisuća kuna. Bi li sad bilo korektno da ja pozovem sve radnike i kažem im da idemo napraviti revoluciju jer im Marić nema od čega plaću platiti? Naravno da ne. Ne želim da moj radnik misli o tome kako ću ja skupiti novac. A govorimo samo o HŽ-u. Gdje su svi ostali. Evo vam nova bolnica. Čuvamo je već dvije godine, dužni su nam 750 tisuća kuna i uvijek je dug preko osam mjeseci. Hoćete da vam kažem koliko sam u predstečaju izgubio novaca? Zbog države, famoznog Slavka Linića, otišlo mi je preko 4,5 milijuna kuna. Samo je došla odluka da moramo otpisati dugove.
Jeste li prije više zarađivali od poslovanja s državom? Pod prije, mislim na razdoblje kada je na vlasti bio HDZ.
Uvijek smo mi bili negdje na 20 posto, što je ispod udjela društva Sokol Marić (od 22 do 25 posto) na tržištu zaštite RH. Po nekim medijima su me nazivali "kraljem javne nabave". Ali mi smo uvijek radili po propisima. Poslovi s državom nikad nisu prelazili 30 posto prihoda Sokol Marića. A znam deset lokalnih poduzeća koja zadnjih 25 godina od države ostvaruju 90 posto svojih prihoda, iako imaju izuzetno visoke cijene. Sve te firme rade u velikim gradovima i direktno su vezane uz lokalnu samoupravu. To je i sam državni odvjetnik Dinko Cvitan naglasio. Svi se bavimo visokom politikom, a nitko ne gleda lokalnu.