"LARIN izbor" i "Ruža vjetrova" žestoko se bore za rejting, ali nisu ni do koljena Ivi Josipoviću i Jadranki Kosor.
U njihovoj prime-time sapunici ima svega: prijetnji smjenama i pozivanja na bonton, mrkih pogleda i sarkastičnih osmijeha, jeftinih spletki i stupidnih replika, sjajnih doskočica koje se brzo izraubaju, te blesavih parola koje ulaze u legendu...
Umjesto tanjurima u naletu mržnje gađaju se Ustavom, a sve završava baš kako i priliči jednoj sapunici - Jacinim suzama.
Zabavno, ali zamorno
Srećom, taj serijal ne traje dugo, ali se zato često reprizira. Nije baš koristan, kao što sapunice obično i nisu, ali je zato zabavan. Sve dok ne postane ubitačno dosadan. Kako sapunice obično postaju.
Počelo je prije godinu i pol traženjem ostavki, nastavilo se svađom oko trošenja proračunskog novca, da bi sada dogurali do dalekometnog pljuvanja. "Kukulele" replika uvela je određenu živost, ali uskoro će se i ona izlizati. Još malo i postat će napetije gledati travu kako raste.
Zavjetnička šutnja Zorana M.
Možete misliti koliko je sve to postalo zamorno kad se čak i zavjetnička šutnja Zorana Milanovića čini kao pametan potez.
Mislili smo da u ovoj zemlji besmislica vidjeli sve besmislene obračune. A onda je premijerka Kosor napala predsjednika Josipovića.
Ovakvu baražu otrcanih frazetina i nakićenih floskula nismo čuli još od Bandićeve predsjedničke kampanje. I to je trajalo, i trajalo, i trajalo... I taman kad smo očekivali da će pametniji popustiti - popustila je Kosorica.
Shadowboxing
Ipak, nemojmo se zavaravati. Koliko god to bilo besmisleno, ovo prepucavanje korisno je za one koji u njemu sudjeluju. Josipoviću se diže rejting bez da je podigao mali prst, a Kosor je upregla svih deset prstiju u nastojanju da bude primjećena.
Njihov obračun izgleda kao boks sa sjenama: oboje se prave da udaraju jako, ali zapravo ne pogađaju ništa. Bore se s imaginarnim protivnicima, dok one prave izbjegavaju. Na kraju računa se samo dojam.
Za Jadranku Kosor nije čudno što se bavi bedastoćama. Ionako ništa drugo ne radi. Čudno je što Josipović pristaje uvući se u tu bedastoću.
Godinu i pol nakon što je zaprijetio da će pozvati na smjenu premijerke ako ona pozove na njegovu, te samo koji tjedan pošto je ustvrdio da bi svaki ministar koji napadne predsjednika države trebao odstupiti, Josipović se upušta u višednevnu prepirku sa šeficom Vlade.
Mesićevska pravednost
Ali ne suštinsku, svrsishodnu, onakvu kakva se od njega očekuje, već pravu mesićevsku. Za publiku. Za pljesak. Za rejting.
Kosor ga uporno optužuje da se stavio na čelo oporbe, premda još uvijek nije jasno što time želi postići. Osim što pokušava naglasiti činjenicu da svaki puta kad se predsjednik države našao na strani oporbe, ona je nakon izbora ostala tamo gdje je i bila - u oporbi.
Koliko god je za Kosor loše što se upušta u prepirku s najpopularnijim političarem u Hrvatskoj, toliko je za HDZ dobro što taj političar neće nastupiti na parlamentarnim izborima. A onaj koji će nastupiti, redovničkim mukom daje do znanja da mu ionako nije do popularnosti.
Kabaretski rat Josipovića i Kosor
S druge strane, oporba ovim Josipovićevim kabaretskim ratom s Jadrankom Kosor neće dobiti ništa. Što on više napada HDZ, to je očitije da ga ne napada opozicija. Ni programima, a još manje vicevima.
I na kraju, ali najvažnije, ovim ratom najmanje će profitirati hrvatski građani. Što se dvoje čelnih ljudi u državi više prepucava oko gluposti, to upadljivije šute o onome što je važno.
I dok je jasno zbog čega to odgovara Jadranki Kosor, nije posve jasno kad se to Ivo Josipović umorio od borbe za pravednu Hrvatsku.
Uglavnom, ova je sapunica izazvala veliku buku i komešanje, ali bilo je dovoljno samo uzeti daljinski i prebaciti program. Ništa ne biste propustili.
Ostale komentare autora pročitajte ovdje