BARUNICA Thatcher davno je rekla veliku istinu: "Problem sa socijalizmom je što na kraju ostaneš bez tuđeg novca." To vam je cijela priča o hrvatskom političkom i ekonomskom modelu. Sve je manje ljudi koji ovdje žele živjeti i raditi. Uz sve ove restrikcije, prošle godine 26.000 hrvatskih građana je otišlo službeno u Njemačku (koliko je onda to neslužbeno?). Uz takva kretanja elite smišljaju kako da vam uzmu što više novca.
Realno, panika je. Događa se da bivši političari odlaze raditi u dijasporu jer više nema dovoljno raznih savjetničkih mjesta po državnim firmama ili pročelničkih po gradovima i županijama. Prihodi su svima pali i to još uvijek ne osjećamo previše samo zato što se država može i dalje jeftino zaduživati.
Ne zaboravite jednu stvar - oni koji žive na račun vašeg novca jako će se lako dogovoriti o podjeli tog vašeg novca, ma što vama pričali. Koliko god pred izbore narasle nacionalne tenzije, manjinskim predstavnicima u saboru ne pada na pamet rušiti vladu - istu onu koju uvelike napadaju na tiskovnim konferencijama. Oporba pokreće svako malo smjene ponekog ministra, pa se, kada dođe do glasanja, hrpa njih uopće ne pojavi u saboru. A i sindikati, posebno javnog sektora, na tom su tragu.
Hrvatske elite trguju vašim novcem
Unutar tih prilično jadnih elita, političke, nevladine, pa i sindikalnih, sve se svodi na trgovinu. Trgovinu vašim novcem, koji su vam uzeli porezima. Naravno, reći će oni i da Njemačka ili Švedska imaju visoke poreze - imaju, ali usporedite javni servis tih država, od školstva preko zdravstva do željeznica, s Hrvatskom. Nijemac, Šveđanin i Danac plaćaju također ogromne poreze, ali za te poreze dobivaju poštenu javnu uslugu. Neće ih liječnik naručiti za narednu godinu, javnim prijevozom će se voziti brže nego automobilom, a ako im slučajno zatreba socijalna ili pomoć za nezaposlene - iznosi će biti primjereni i izdašni.
A kod nas - samo uzmi. Zagrebi. Podijeli tuđe. Najnoviji izum, koji se promolio iz "dobro obaviještenih krugova", je sindikalni porez. Ukratko, država traži produljenje radnog vijeka, što je zbog više razloga neophodno i sasvim prihvatljivo, posebno ako je dobrovoljno i ako se više veže uz duljinu radnog staža. Kako su sindikati protiv takve inicijative, čini se da je vlada spremna na "ustupak" u smislu sindikalnog poreza.
Ukratko, ako to prođe, svi biste plaćali sindikalnu naknadu. Neovisno o tome jeste li u članstvu sindikata ili ne, morali biste sindikalnoj ekipi dati dio svoje plaće. Jer, oni vas "štite", jer se, eto, oni bore za vaše "koeficijente", uvjete rada i tako dalje. Znači, voljeli sindikat ili ne voljeli, željeli ga ili ne željeli, koristili njegove usluge ili ne - sindikalna članarina bi bila obvezna. Stvar bi po najavama bila vezana za kolektivne ugovore, pa bi prvenstveno obvezivala javni sektor i državne firme, no ne dvojimo da bi se neki kolektivni ugovori onda potpisali i za dobar dio realnog sektora.
Perverzna hrvatska sindikalna scena
Hrvatska sindikalna scena je općenito perverzno postavljena. Najjači sindikati su u javnom sektoru, onome gdje, po definiciji, otkaz ne možete dobiti osim ako baš ne pretučete šefa pred tri javna bilježnika od kojih dva imaju videokamere, a poslije ne uspijete dokazati da vas je šef prethodno nezasluženo iznervirao. Tamo gdje sindikat stvarno treba - u trgovini, ugostiteljstvu, turističkoj djelatnosti - sindikata praktički nema ili su često produžena ruka poslodavca. Hrvatski sindikalni pokret poput likova iz vica štiti one koje najmanje treba štititi, ali kada dođemo do trgovkinje za blagajnom, do konobara koji radi duplu smjenu ili sezonskog kuhara koji u mjesec dana nema ni jedan slobodan dan, e tu nema ni sindikata, ni zaštite prava radnika, ni kolektivnih ugovora.
Dok u javnom sektoru imate i pravo na oslonac za noge dok sjedite (ako ne vjerujete, proguglajte Pravilnik o sigurnosti i zaštiti zdravlja pri radu s računalom), u firmama se zna dogoditi da nema ni slobodnog dana, da nema propisanog godišnjeg i da nikoga nije briga. Uz dužne izuzetke, tipa sindikalnog organiziranja pomoraca gdje u zaštitu radnika dolazi ekipa s aktovkama i poslodavac treba biti spreman na vrlo neugodan razgovor, nismo baš primijetili da se sindikati jednako bave zaštitom trgovaca kao što se bave zaštitom službenika.
Ima jedna talijanska nevladina organizacija koja isto uzima novac za zaštitu
Članovi sindikata imaju, naravno, neke povlastice, npr. besplatnu pravnu zaštitu i naknade u slučaju štrajka, ali čini se da te povlastice i uskršnja šunka od 29.99 kn sve manje privlače nove članove. Zato su sada vlada i sindikati smislili nešto novo - uzet ćemo radnicima još para, a onda ćemo glumiti sukob pred kamerama i pred novinarima.
Obvezan sindikalni dodatak. Poput poreza. Bez pitanja. Bez potpisivanja dokumenata. Jer, eto, sindikat se bavi vašom "zaštitom". Znate, dragi sindikalisti, malo to podsjeća na neke talijanske nevladine organizacije koje vam isto uzimaju novac "radi zaštite", ali barem njihovi pripadnici nose puno elegantnija odijela kada dolaze po novac. Dragi sindikati, pokažite se na tržištu. Kvalitetom svog rada i zalaganja uvjerite radnike da vam se priključe i plaćaju članarinu. Budite face koje će prisiliti najgore poslodavce u Hrvatskoj da cijene i poštuju radnika i svi će vas cijeniti, uključujući i većinu poslodavaca koji cijene i poštuju svoje radnike jer od njih žive. Cijenit će vas i mediji, pa nećete morati kukati ko Kalimero da su protiv vas. Onda će vam prilaziti novi članovi.
Što se tiče prisilnog davanja za sindikate, kratka i jasna poruka - mičite te svoje pohlepne prste od mog novca! Ako baš tako želite novac, zaradite ga na tržištu, evo, traži se i građevinara, i programera, i varioca, sve po želji. Ali dalje od mog novčanika i mog novca. Možemo razgovarati samo kako da porezi i druga davanja budu manji.
A vi, dragi građani - ako dopustite ovo novo davanje, niste u biti bolje ni zaslužili. Must će vas sve novijim i novijim porezima i paraporezima dok vam ne uzmu sve jer, kako bi se reklo, bara je sve manja, a krokodila sve više. Da se izrazim frazom one talijanske organizacije koja isto rado uzima novac za zaštitu: Capisci?
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala