"Ako vam nitko nikada nije rekao zašto je divno imati djecu s velikom dobnom razlikom, ja ću vam reći! "

Foto: 123rf

"U OČEKIVANJU rođenja mog trećeg djeteta, kada sam iza sebe već imala dvoje djece - curu od osam i dečka od šest godina, prišao mi je naš stari znanac i zabrinuto me pitao ne mislim li možda da se to dijete neće imati s kim igrati kada bude odrastao? Pitala sam ga zašto to misli, a on mi je rekao nešto u stilu - pa ono, velika razlika u godinama, neće imati nikakav odnos, neće nikada biti tako prisni s njim jer će on uvijek biti premali za njih. Dugo me to kopkalo, ali danas kada moja djeca imaju 13, 11 i skoro pet godina mogu mu sa sigurnošću reći da nije bio u pravu!

Činjenica jest da je najmlađi njihov mali brat, ali od prvog dana stariji su odrastali uz njega i isto kao i kod nas roditelja ta je ljubav rasla iz dana u dan. Naravno, bilo je dana kada im je smetao njegov plač, kada su oni plakali jer nešto nisu mogli raditi jer je tu bio njihov mali brat. Plakali su kada im je mali brat izgubio ili strgao njihove igračke. Plakao je i mali brat kada ga njegovi stariji brat i sestra nisu vodili svugdje sa sobom. Ali realno, nije ni naša kćer uvijek bila naklona prema svom (starijem) bratu niti je on bio uvijek prepun ljubavi prema njoj. To su djeca, svaki za sebe na svoju stranu, ali kada ih spaja ljubav, kada nauče na privrženost bez obzira na sve - tada godine često uopće nisu važne. A kamoli presudne za dobar odnos. Vidim puno djece oko sebe koja su tu negdje po godinama pa opet imaju gomilu razmirica i svađa.
Dakle - ne, velika dobna razlika uopće ne mora značiti lošiji odnos između braće i sestara. Čak sam sklona mišljenju da je baš ta dob u kojoj jesu vaša djeca baš je to doba koja je morala biti takva u vašoj obitelji! Tu nema pravila, tu nema savjeta i jedinstvenih rješenja - tu je sve u prilagodbi jednih na druge.

>>>Ovo je najbolji dokaz da je okej imati veliku dobnu razliku među djecom<<<

I reći ću vam zato nekoliko divnih stvari koje proizlaze iz života s djecom veće dobne razlike - ako u takvoj obitelji nečega ne nedostaje to je - smijeh.



Zamislite situaciju kada vaša 13. godišnja tinejdžerica zalupi vratima kupaonice u želji da se tamo zatoči satima, ali led nonšalantno probija mlađi braco kojem se kaka i onda odjednom čujete takav smijeh iznutra kada se braco uhvatio za nožne zglobove i natrčio guzu kao zatvorenik i tjera svoju ljutu sestru da mu obriše guzu!

Ili kada mlađi brat zanovijeta da zašto njegova igračka stoji na ormaru već dva dana, a onda mu stariji brat fino objasni da je igračka umorna od noćne smjene čuvara ormara i da po danu nema baš puno energije da bi se igrao.

I nije tu samo humor u pitanju. Roditelji čija su djeca sličnih godina godinama vode borbu oko igračaka - tko će se s kojom igrati, koja je čija, i zašto baš ti sada želiš njegovu... kada je razlika u godinama veća tih svađa jednostavno - nema. Eventualno se osjeća borba oko toga koji će se program sada gledati na TV-u.

Ima tu i dosta edukativnih prednosti jer starija djeca u hodu uče kako postati pomalo odgovorni za mlađe članove - nekada da ih pripaze dok se mama ne istušira, nekada da ih i sami istuširaju, nekada su oni ti koji će zabaviti mlađe dijete - nacrtati im nešto, složiti im nešto. Tako i jedni i drugi u hodu uče kako pomoći jedan drugome, a to znači da iz dana u dan njihova veza postaje sve čvršća.

Stariji se na primjerima mlađih uče kako biti fleksibilniji, kako da se ne razočaraju svaki put kada im mlađi brat pokvari planove. Primjerice, kada mlađe dijete predugo spava ujutro pa starije dijete radi toga ne stigne na kupanje ili nešto slično što je planirao, dijete od malena uči da život nikada ne teče po nekom zacrtanom planu. Isto tako i mlađe dijete od početka uči da stvari jednostavno ne ovise samo o njemu, već o svima nama pa od malena uči da se za sve moramo dogovoriti i da za sve postoji dogovor koji neće uvijek pasati svima, ali radi ljubavi prema drugima naučeni smo da budemo spremniji udovoljiti i drugima, a ne samo sebi.

Uz sve to, starija djeca postaju samostalnija jer osim što moraju brinuti o sebi (nisu jedina djeca i toga su itekako svjesna) tako se od rana uče brinuti i o drugima - što je vrlo vrijedna karakteristika djece prije nego što odrastu.



I najvažnije možda od svega - kada imate djecu s većom razlikom u godinama svako dijete, a posebno ono mlađe, ima idealnu priliku učiti od starijih. Na njihovim primjerima i iskustvima dok vi kao roditelj sa svakim sljedećim djetetom imate priliku ne ponavljati greške koje ste eventualno činili sa starijom djecom.". Iskustvo je to mame Julie ScageLl koja o svojoj obitelji često piše na portalu Babble.com.