Duboko grlo, nazvan prema pornografskom filmu iz 1970., šifrirano je ime za neimenovani izvor koji je dojavio informacije novinarima Bobu Woodwardu i Carlu Bernsteinu o provali zbog špijunaže u glavno sjedište američke Demokratske stranke u hotelu Watergate u Washingtonu uoči predsjedničkih izbora 1972. godine. Provalnici su bili petorica muškaraca koji su radili na kampanji za Nixonov reizbor na dužnost predsjednika. Najbliži Nixonovi suradnici bezuspješno su pokušavali prikriti aferu, a kasnije su i ometali sudsku istragu. To je dovelo do pokretanja postupka za opoziv Nixona s predsjedničkog položaja, pa je on u kolovozu 1974. podnio ostavku.
The New York Times piše da je Duboko grlo počeo svoj život kao netko koga je Woodward opisao samo kao "moj prijatelj" ali ga je urednik Washington Posta preimenovao po istoimenom pornografskom filmu koji je tada bio nacionalna senzacija.
Woodward i Bernstein su u početku odbijali potvrditi navode iz članka Vanity Faira, smatrajući da su bezuvjetno obećali Feltu da će ostati tajna do svoje smrti.
U međuvremenu se Post, koji je čuvao tajnu jednako dobro kao i Coca-Cola svoju formulu, iznenada našao u položaju da se otima o senzaciju s mjesečnim magazinom kako bi stavio konačnu točku na najveće izvješće u svojoj povijesti, piše Times.
Na nekoliko stranica The Washington Post daje povijest svoje najčuvenije priče i do u pojedinost opisuje kako se sve odigralo.
Bivši urednik Posta Benjamin Bradlee je rekao: "Momak broj dva u FBI-ju, to je bio prilično dobar izvor. Znao sam da je list na pravom tragu".
List piše da je Felt tijekom posljednja tri desetljeća živio s jednom od najvećih novinarskih tajni i s vlastitim osjećajem unutarnjeg sukoba i napetosti oko uloge koju je odigrao u rušenju predsjednika Nixona: je li bio heroj zato što je pomogao da istina izađe na vidjelo ili prevrtljivac koji je izdao svoju vladu, predsjednika i FBI.
I doista, neki bivši Nixonovi pomoćnici poput Patricka Buchanana, pisca predsjednikovih govora, i Gordona Liddyja, osuđenog za zavjeru Watergate, reagirali su na otkriće Feltova identiteta s prezirom.
Post piše da je Felt mogao imati osobni motiv da počne govoriti tajne informacije novinaru Woodwardu. Felt je proveo više od 30 godina u FBI-ju kao štićenik direktora Edgara Hoovera i bio je gorko razočaran što je nakon Hooverove smrti u svibnju 1972., mjesec dana prije provale u Watergate, Nixon za novog direktora imenovao čovjeka izvan agencije, a ne njega, piše Post.
Woodward i Bernstein su izrazili zabrinutost da je tijekom godina priča o Dubokom grlu zasjenila mnoge druge elemente koji su odigrali ulogu u otkrivanju skandala Watergate: drugi izvori, istražitelji, saslušanje u Senatu, vrpce sa snimkama razgovora u Bijeloj kući te odlučujuća odluka Vrhovnog suda, piše Post.
NYT piše da je u razmatranju otkriti ili ne otkriti tajanstveni izvor ulogu igrala i materijalna korist, a ne samo načelo zaštite anonimnog izvora.
U članku Vanity Faira otkriva se da je obitelj Felt s Woodwardom posljednjih godina raspravljala o tome tko bi trebao imati prava, a otuda i koristi, na takvu senzacionalnu priču. Ohrabrujući svog oca da kaže svoju vlastitu verziju, Feltova kćerka Joan je govorila o novcu koji bi joj mogao pomoći da plati školarinu za svoju djecu, piše Times.
Inače, Felt je nakon Watergatea bio optužen i osuđen zato što je odobrio upotrebu ilegalnog prisluškivanja podzemne političke skupine u potrazi za osumnjičenima za bombaške napade koje je skupina Weather Underground vršila 1972. i 1973. u znak prosvjeda protiv Vijetnamskog rata. Pomilovao ga je predsjednik Ronald Reagan dok je njegov slučaj još bio u žalbenoj fazi 1981., piše The Washington Times.
Cijeli slučaj dolazi u vrijeme kada američki mediji imaju problema s anonimnim izvorima. "Upravo kada su skandali s Danom Ratherom i Newsweekom jačali zamah protiv ideje neimenovanih izvora, pritekao je u pomoć vitez anonimnosti, Duboko Grlo", kaže Matthew Felling iz Centra za medijske i javne poslove. "Ne samo da to konačno zatvara skandal Watergate nego i podsjeća američku javnost na važnost tog elementa novinarskog rada".