Američki zapovjednik u Afganistanu, general Stanley McChrystal, više nije tako pesimističan oko mogućnosti uspjeha u Afganistanu, ako je suditi po jučerašnjoj novinskoj konferenciji koju je održao. McChrystal je bio kritičan prema premalom broju vojnika koje je bivša administracija poslala u Afganistan, dok su talibani jačali. Otkad je ovog ljeta uz pomoć 17,000 svježih vojnika pokrenuta ofenziva na talibanska sjedišta moći na jugu zemlje, uz odgovarajuću akciju pakistanske vojske na granici, te sve češćim napadima bespilotnih letjelica na pakistanska uporišta talibana, situacija se malo popravila. Međunarodne snage više ne čekaju tradicionalni talibanski "zimski san" i jačanje napada u proljeće, nego je cijela zima bila puna sukoba.
Britanci pripremaju teren
Britanske su trupe već počele s helikopterskim napadima u provinciji Helmand, pripremajući tako teren za ofenzivu na Marjah. Britanska ekspedicija dokaz je da su operacije manjeg intenziteta već počele u području oko Marjaha, a sukob koji će se dogoditi trebao bi biti jedan od najvećih sukoba u osmogodišnjem ratu u Afganistanu. To će također biti prvi sukob u kojemu će sudjelovati neki od 30,000 vojnika koje Barack Obama namjerava slati u Afganistan tijekom godine.
Napad na Marjah bit će prvi test nove taktike "surgea", koja se u Iraku pokazala iznimno uspješnom. Tisuće američkih marinaca i NATO-ovih vojnika napast će taj grad od 80,000 ljudi, a odmah nakon njih slijedit će ekipe kojima će cilj biti uspostaviti javne službe i vlast u gradu, želeći na taj način dobiti potporu stanovništva. Dobivanje potpore stanovništva jednako je važno kao i sama borba protiv talibana, jer su se talibani uspjeli vrlo učinkovito isprofilirati kao nacionalistički pokret s dobrim odnosima unutar zajednica, za što su dijelom zaslužni sami, a dijelom je zaslužna i katastrofalna koruptivna politika administracije predsjednika Hamida Karzaija.
Talibani zasad nisu zabrinuti
Talibani zasad ne pokazuju znakove zabrinutosti. Znaju da bi Obama, bez obzira na slanje dodatnih 30,000 vojnika, volio početi povlačiti vojsku iz Afganistana do 2011. godine, pa su sukob s juga proširili na ostatak zemlje, pokušavajući na taj način rastegnuti napore međunarodnih snaga. "Broj talibanskih boraca rasta iz dana u dan, ne samo na sjeveru, nego i na jugu. Nema veze koliko vojske Amerikanci pošalju, talibani će i dalje nastaviti s džihadom", rekao je talibanski glasnogovornik.
NATO procjenjuje da je broj pobunjenika u Afganistanu od 400 u 2004. godini porastao na gotovo 30,000. No, pritisak se već osjeti. Brojni seoski starješine rekli su za AP kako se mnogi militanti vraćaju iz Pakistana, gdje su se voljeli skrivati. Razlog su učestali napadi bespilotnim letjelicama, koje pakistanska vlada prešutno odobrava. S tim borcima bi se moglo biti lakše obračunati u Afganistanu, jer u Pakistan međunarodne snage nemaju pristup.
Paralelna vlast
Talibani su u svim afganistanskim provincijama uspostavili paralelne vlasti. Brojni seljani kažu kako talibanski šerijatski sudovi često rješavaju zemljišne i druge sporove brže i pravednije od afganistanskog pravosuđa. Talibani svojim borcima daju veće plaće od onih koje se mogu dobiti u regularnoj afganistanskoj vojsci. Usto, povjerenje u centralnu vladu iznimno je nisko, posebno nakon nedavne očigledne izborne prijevare. Istodobno, velika ofenziva na ogromnom afganistanskom prostoru jednako je komplicirana kao i ideja nagovaranja talibanskih boraca da odustanu od pobune u zamjenu za financijsku kompenzaciju, ili pokušaj komuniciranja s većinom nepismenim stanovništvom.
Je li se čekalo previše?
Ključni talibanski problem je u tome što ne uspijevaju regrutirati izvan paštunskog naroda, koji čini 40 posto afganistanskog stanovništva. Izvan paštunskog kruga nemaju ni potporu ni mogućnosti regrutacije, što se može pripisati činjenici da su nad ostalim narodima tijekom svoje vladavine vršili teror. Ipak, Richard Barrett, vođa UN-ovog tima za praćenje talibana i Al Qaide, rekao je da talibani možda dolaze do granica svojih mogućnosti širenja, ali istodobno postaju puno kohezivniji pokret, koji razvija zapovjednu strukturu od svog vođe Mullaha Mohameda Omara do zapovjednika na terenu.
Konačno pitanje koje se postavlja je zašto je Obama čekao gotovo godinu dana da bi napisao strategiju za Afganistan i počeo provoditi strateške odluke, kad je bilo sasvim jasno što treba napraviti i kako. Konačna strategija u tipičnom je Obaminom stilu kompromis između onoga što su tražili zapovjednici u Afganistanu i onoga što je mislio da bi javnog mogla podnijeti bez velikog protivljenja. General David H. Petraeus, autor iračkog "surgea" rekao je da će Afganistan biti najkrvaviji i najteži rat koji je SAD vodio u jako dugo vremena. Novo poglavlje tog rata počinje u Marjahu.