OVIH dana imali smo priliku svjedočiti kako izgleda kada se dvije suvremene i civilizirane države odluče obračunati s različitim pojavama neonacizma koji smatraju nečime što nije poželjno u njihovim društvima. Riječ je o Austriji i Australiji koje su svaka na svoj način pokazale kako neonacisti nisu dobrodošli u demokratskim društvima te da se jedino mogu nadati društveno marginalnoj poziciji, a nikako pravom građanstva i pripadanjem srednjoj struji društva.
Austrijska vlada usvojila je izmjenu zakona kojom se proširuje lista zabranjenih simbola koja sada obuhvaća i ustaška obilježja.
Uz terorističke grupe ISIL i Al-Kaidu, vlada Austrije u zakon o zabrani simbola unijela je obilježja još nekih organizacija, prije svega iz islamskih zemalja, čiji su ciljevi u suprotnosti s osnovnim vrijednostima Austrije i društvenog pluraliteta, navedeno je u objašnjenju za izmjene zakona. U izmjenama zakona, koje sljedećeg vikenda trebaju biti usvojene u parlamentu, nalaze se simboli Muslimanske braće, Sivih vukova, Radničke partije Kurdistana, Hamasa i vojnog krila Hezbollaha. Zakon na snagu treba stupiti 1. ožujka sljedeće godine, a kazna za nepoštovanje bit će do 10 tisuća eura.
Dakle, po mišljenju Austrije ustašluk i ISIL zaslužuju apsolutno jednak tretman, što je snažan signal osude neonacizma. Razlog ove eksplicitne zabrane ustaških simbola u Austriji jest ustaški dernek koji se već desetljećima svake godine u svibnju održava na Bleiburgu i koji je postao nepodnošljiv austrijskom društvu.
Skup na Bleiburgu godinama je bio marginala manifestacija ignoriran u medijima, ali kako je rastao broj posjetitelja, pa ih se znalo sakupiti i više od deset tisuća, tako je taj ustaški dernek dobivao sve izraženiji javni profil. U njegovu institucionaliziranju pomogli su i Katolička crkva u Hrvata, tj. Hrvatska biskupska konferencija kao suorganizator te hrvatski sabor kao pokrovitelj tog problematičnog okupljanja. S takvom podrškom RH i porastom broja posjetitelja, ustaški dernek na Bleiburg postao je zanimljiva tema i europskim medijima koji su počeli objavljivati reportaže s okupljanja, koje su opisivali kao “najveći neonacistički skup u Europi”.
Pobuna austrijske javnosti protiv ustaškog derneka na Bleiburgu
Austrijanci su onda zaključili da sve to šteti njihovu imidžu i da im takva manifestacija ne treba, pa su različiti društveni akteri, od antifašističkih aktivista preko austrijskih europarlamentaraca do ljevičarskih, ali i desničarskih kolumnista u austrijskim medijima počeli javno reagirati, osuđujući ustašluk na Bleiburgu. Ono što je za hrvatski sabor vrijedno pokroviteljstva, za austrijsko društvo je sramota koje žele suzbiti.
Javni je pritisak urodio plodom te se protekle dvije godine ustaški dernek na Bleiburgu donekle civilizirao i počeo izdaleka sličiti vjerskoj komemoraciji, kako je i prijavljen austrijskim vlastima. Austrijska je država također jasno dala do znanja kako više neće tolerirati ustaško divljanje na Bleiburgu te bi tijekom komemoracije izveli veliki broj policajaca na ulice, a i hapsili su i mnoge koji su pozdravljali nacističkim pozdravom. Ove godine je tako nekoliko državljana Hrvatske nakon skupa na Bleiburgu sjedilo tjednima u istražnom zatvoru u Austriji, čekajući suđenje zbog neonacističkih ispada.
Dakle, nedavna odluka austrijske vlade, inače sastavljene od dviju desnih stranaka, da izrijekom zabrani ustaške simbole - nacistički su odavno zabranjeni po Verbotsgesetzu iz 1947. godine - kulminacija je procesa u kojemu su svoju društvenu ulogu ispunili i obični građani i mediji i političari.
Bujanec je naravno za sve okrivio udbašku i velikosrpsku zavjeru, ali se danas ispostavilo da je pozadina priče mnogo prozaičnija. Bujancu je Australija ukinula vizu jer ga je tamošnjim nadležnim organima prijavila jedna Hrvatica iz Australije koja je jednostavno na internetu pronašla odgovarajući formular, ispunila ga objašnjavajući zbog čega je Bujančev posjet problematičan, priložila dokaze i - vlasti su pravovremeno reagirale.
Cijela stvar je u osnovi nevjerojatno jednostavna, ali i za hrvatske prilike skoro pa nepojmljiva: jedna građanka se obratila vlastima s konkretnim informacijama, dokazala zašto je gostovanje neonacista Bujanca problem, a te vlasti su onda u razumnom roku povukle odgovarajuće poteze. Tako to izgleda u normalnim i civiliziranim državama.
Pučka pravobraniteljica kao jedna od rijetkih institucija u Hrvatskoj koje rade svoj posao
Hrvatska nažalost nije takva zemlja, kao što svi znamo. Naime, Austrija i Australija su učinile baš ono zbog čega je nedavno u izvrsnoj analizi pučka pravobraniteljica Lora Vidović zamjerila hrvatskim institucijama, od vlade do DORH-a, kada je riječ o revivalu ustašluka u Hrvatskoj - radile su svoj posao, ponašale se kao ozbiljne države s ozbiljnim institucijama koje funkcioniraju, što građani tih država očekuju i ne toleriraju propuste.
Kod nas je obratno: institucije se - s izuzetkom već spomenute pravobraniteljice - u svoj posao većinom ne žele miješati, građani pak većinom šute i sklanjaju se, pa ustašluk i neonacisti imaju pravo javnosti. Na sramotu cijele Republike Hrvatske.