Kada su Sundus al Kurd i njezina kći Bissan razdvojene na početku rata između Izraela i Hamasa 2023. godine, Sundus nije bila sigurna hoće li je ikada više vidjeti. Bissan je imala samo nekoliko dana kada je njezina majka dopustila da je medicinski evakuiraju iz Pojasa Gaze u Egipat. Život te prerano rođene djevojčice, zajedno s drugom djecom, spasile su Svjetska zdravstvena organizacija i Palestinski Crveni polumjesec tijekom vrhunca sukoba, a sada su majka i kći napokon ponovno zajedno, piše ABC News.
"Nakon sveg ovog vremena, moja kći je napokon u mom naručju!" uzvikuje al Kurd, mlada palestinska majka, držeći svoje dijete prvi put nakon više od dvije godine.
"Svaki dan sam živjela u strahu. Strahu da je možda nikad više neću držati, strahu da bi me mogla zaboraviti. Ali u trenutku kad sam je ponovno primila u naručje, osjećala sam se kao da nikad nije ni otišla. Taj trenutak bio je čista radost!" rekla je 27-godišnja al Kurd za ABC News.
Bissan, koja je provela posljednje dvije i pol godine u Egiptu, bila je jedna od 33 nedonoščadi zarobljene u bolnici Al Shifa dok ju je izraelska vojska opsjedala u studenom 2023. godine.
"Ponovni susret s kćeri nešto je što ne mogu u potpunosti opisati. To je mješavina olakšanja, ljubavi i nečeg dubljeg, kao da mi se život vratio nakon što je godinama bio na pauzi", rekla je al Kurd.
"Prva noć koju smo provele zajedno bila je vrlo emotivna. Nisam mogla spavati. Stalno sam je gledala, držala, provjeravala je li zaista tu pokraj mene. Bojala sam se zatvoriti oči, kao da je sve to san koji bi mogao nestati", dodala je.
Život male Bissan bio je u neposrednoj opasnosti u studenom 2023., rekli su liječnici. Neonatalni odjel na kojem se nalazila u bolnici Al Shifa ostajao je bez goriva i kisika, odsječen od strane izraelske vojske koja je okružila bolnicu, tvrdeći da Hamas u njezinim prostorijama ima skriveni zapovjedni centar, što su i Hamas i tamošnji medicinski timovi oštro demantirali.
"Trebali su umrijeti bez inkubatora, bez kisika, bez vode, ali preživjeli su svaku pojedinu fazu ove strašne stvarnosti", rekao je za ABC News dr. Ahmed Mokhallalati, bivši voditelj odjela za plastičnu kirurgiju u bolnici Al Shifa. Mokhallalati je bio jedan od rijetkih liječnika koji su ostali u Al Shifi tijekom cijele izraelske opsade.
"Većina liječnika bili su kirurzi, čak ni pedijatri, ali osjećali smo da moramo dati sve od sebe da tu djecu održimo na životu", rekao je. "Osjećali smo da su ta djeca kao naša vlastita. Svako jutro išli bismo samo provjeriti jesu li još živa." Rekao je da je ekstremna opasnost situacije natjerala neke roditelje da napuste svoje bebe.
"Roditelja nije bilo jer je bolnica bombardirana i ljudi su bili prisiljeni bježati kako bi spasili svoju drugu djecu. U kalkulaciji preživljavanja, majke su bježale s djecom koja su mogla trčati, a ostavljale su one koje nisu mogle, donoseći nemoguću odluku", rekao je Mokhallalati.
Prerano rođene bebe danima su se borile za život, a o njima su u sve težim uvjetima brinuli jedan liječnik i šest medicinskih sestara. "Nismo znali njihova imena, nismo poznavali njihove roditelje. Nisu imali nikoga da se brine o njima. Nosili su samo male narukvice, obično s imenima majki, i to je bilo jedino što smo o njima znali", kazao je Mokhallalati.
Sve bebe nisu preživjele te teške dane. Pet ih je umrlo dok se tim borio da ih nahrani i ugrije, no Mokhallalati je bio zadivljen što ih je toliko uspjelo preživjeti. "Trebali su umrijeti u mnogim fazama, ali preživjeli su svaki izazov. Oni su bili jedini osjećaj nade koji smo imali u svom tom kaosu i razaranju."
Spašeni su 19. studenog 2023., nakon što je SZO-u i Palestinskom Crvenom polumjesecu omogućen pristup bolnici. Dragocjeni teret prevezli su kroz ratnu zonu do bolnice u Rafahu, na jugu Gaze, prije nego što su ih prebacili preko granice u Egipat, rekli su dužnosnici.
"Dvadeset osam ih je evakuirano u Egipat, ali još sedam ih je tamo umrlo zbog teških uvjeta, ostavivši 21 preživjelo dijete. Od njih se 11 sada vratilo 30. ožujka, četvero se vratilo ranije kada je otvoren prijelaz Rafah, a šestero je ostalo u Egiptu sa svojim obiteljima", rekao je za ABC News dr. Ahmed Al-Farra, voditelj pedijatrije i neonatologije u bolnici Nasser u Gazi.
Među povratnicima je bila i dvogodišnja Azzhar Kafarna. Njezina majka, Heba Saleh, opisala je za ABC News muke njihove razdvojenosti. "Dvije i pol godine osjećala sam da mi nešto stalno nedostaje", rekla je. "Propustila sam sve, njezin prvi osmijeh, prve korake, čak i one sitnice koje svaka majka čeka. Zamišljala sam je, kako sada izgleda, kako joj zvuči glas i hoće li me prepoznati kad se napokon sretnemo", rekla je Saleh.
Bila je nervozna zbog njihovog ponovnog susreta. "Kad sam je opet vidjela, nisam znala što da osjećam. Samo sam je čvrsto zagrlila. Činilo se kao da u tom jednom trenutku držim sve dane koje smo izgubile."
Dr. Al-Farra pregledao je svu djecu koja su se ovog tjedna vratila u Gazu. "Sva su djeca općenito u dobrom stanju, s normalnom težinom i rastom, ali mnoga se suočavaju s komplikacijama povezanim s ekstremnom nedonoščadi", rekao je. Al-Farra kaže da mnoga od njih "imaju problema s vidom i trebaju naočale jer im očni živci nisu bili potpuno razvijeni", poput Bissan, koja nosi jarko crvene naočale.
Međutim, nisu se svi vratili sretnim obiteljskim okupljanjima. "Mislim da se sva ova djeca nemaju roditeljima vratiti. Neke od njihovih obitelji vjerojatno su ubijene tijekom rata", rekao je Al-Farra. "U jednom slučaju postoji stvarna zbrka oko identiteta djeteta, s više osoba koje tvrde da je beba njihova. Još uvijek pokušavamo identificirati obitelj, ali bez pristupa DNK testiranju u Gazi, ne možemo potvrditi kome dijete pripada", dodao je.
Obje majke s kojima je ABC News razgovarao bile su zabrinute zbog povratka svoje djece u Gazu. "Kao majka, osjećam sve odjednom. Sretna sam što je napokon sa mnom, ali istovremeno osjećam krivnju, iako nisam imala izbora. Stalno razmišljam o svim trenucima u kojima nisam bila tu za nju", rekla je Saleh.
"I naravno, brinem se kako ću je odgajati u Gazi. Želim da se osjeća sigurno, da živi normalan život, ali situacija ovdje nije laka", dodala je. Taj osjećaj dijeli i al Kurd. "I ja sam zabrinuta. Moja kći nikada prije nije čula zvuk bombardiranja. Bojim se kako bi mogla reagirati ako to doživi ovdje u Gazi. Taj strah mi je uvijek u srcu."
"Želim svojoj kćeri bolju budućnost, život koji je sigurniji i stabilniji od ovoga kakav sada živimo", zaključila je al Kurd.