Foto: Hina
SOCIJALDEMOKRATSKA partija posljednjih godina jako se dičila svojom unutarstranačkom demokracijom. Za razliku od monolitnog HDZ-a, u SDP-u su donekle tolerirala različita mišljenja, a izbori su bili barem donekle neizvjesni. Nakon smrti Ivice Račana, SDP-ovci su izabrali Zorana Milanovića za predsjednika stranke u napetom procesu s brojnim javnim sučeljavanjima kandidata.
U Milanovićevoj eri u stranačke su izbore unijeli izbore za predsjednika, na kojima su svi članovi stranke imali pravo glasa, a jedini su na svojevrsnim predizborima proveli izjašnjavanje članova o tome koga žele kandidirati za predsjednika Republike. Imao je taj sustav mana i često su se mogli čuti prigovori da su članovi stranke pomalo autistični i ne razlikuju osobu koja im se sviđa od osobe koju bi ostali birači mogli izabrati. No sustav je donekle funkcionirao čak i uz diktatorske ispade Zorana Milanovića koji je daleko previše vremena trošio na obračune s neistomišljenicima.
Koristi krizu da se osigura
Po prijedlogu novog statuta stranke sadašnji predsjednik Davor Bernardić vrijeme uopće neće morati trošiti. Neistomišljenika jednostavno više neće biti. Prijedlog novog statuta Davor Bernardić naumio je progurati istovremeno s prijedlogom za opozivom Andreja Plenkovića i tako potiho osigurati da bude nesmjenjiv.
Najveća novost u prijedlogu statuta stranke, o kojem je Predsjedništvo u četvrtak trebalo raspravljati, baš kao što bi to u nedjelju trebao učiniti Glavni odbor stranke, brojne su formalne prepreke za kandidiranje.
Za predsjednika stranke više se neće moći kandidirati baš svaki član. Morat će imati najmanje osam godina partijskog staža, od čega najmanje polovicu na nekoj dužnosti. U prijevodu to znači da se Orsat Miljenić koji je bio kandidat na prošlim izborima za predsjednika SDP-a, ne bi mogao kandidirati jer se netom prije toga učlanio u stranku.
Moraju dugo čekati i ulizivati se vođi
S jedne strane stranački staž kao uvjet ima smisla – pokazuje da je član koji se želi kandidirati voljan raditi za stranku bez obzira na to što nije na istaknutoj funkciji. S druge, pak, strane rok je daleko predugačak.
"S rokom od osam godina zapravo poručujemo novim članovima da jako dugo moraju biti kuš i ulizivati se vođi dok ne dobiju priliku za kandidaturu. Tako ćemo odbiti kvalitetne ljude koji nemaju vremena godinama čekati da počnu sami kreirati politiku", jedan je od prigovora na novi statut stranke. Nejasno je bi li se i Zoran Milanović mogao kandidirati da je takav statut postojao 2007 godine. On se u stranku učlanio krajem 1999., a predsjednik je postao sredinom 2007. Vjerojatno bi mu nedostajalo par mjeseci staža.
No ne mora svatko biti predsjednik da bi sudjelovao u kreiranju politike stranke. Može, recimo, biti član Predsjedništva ili Glavnog odbora. Zapravo ne može jer je Bernardić i tu naumio postaviti prepreke.
Za Predsjedništvo SDP-a više se neće moći kandidirati nitko tko je manje od četiri godine u stranci. Po toj odredbi Bojan Glavašević i Predrag Matić više ne bi mogli biti u Predsjedništvu stranke. Bez obzira na to što su dobili veliki broj glasova na konvenciji SDP-a, nisu dovoljno provjereni kadrovi da bi bili dio Bernardićeva najužeg kruga suradnika. Zapravo bi se tek za dvije godine mogli kandidirati. Poseban problem su članovi koji su u mandatu Zorana Milanovića isključeni iz stranke, a sada ponovno primljeni. Ni oni se ne mogu kandirati jer im je članstvo prestalo. Tako, primjerice, Aleksandra Kolarić ne bi mogla postati predsjednica zagrebačkog SDP-a, iako je ponovno primljena u stranku.
Odstranio rivale i otežao da ga se smijeni
Osim što je odlučio spriječiti protukandidate, Bernardić namjerava i otežati svaki pokušaj da ga se smijeni. Dosad je bilo dovoljno da opoziv predsjednika SDP-a predloži pet županijskih organizacija. Sada će taj prag biti povećan na sedam. I ne samo da je povećan prag, nego bi članovima Glavnog odbora bilo onemogućeno da razmišljaju svojom glavom i glasaju kako žele. Morat će poštovati što im poručuje njihova matična organizacija ili će biti smijenjeni.
Pojednostavljeno, član Glavnog odbora iz Splita morat će o smjeni predsjednika SDP-a glasati kako je dvotrećinskom većinom odlučila njegova županijska organizacija, bez obzira na to što on mislio o tom pitanju.
Glavni odbor tako samo postaje transmisija, protočni bojler lokalnih organizacija, a njegovi članovi više i ne moraju imati obraz, ime i prezime. Imaju slušati. I to dugo. Najmanje četiri godine.