DA JE BiH Norveška, danas bi, zbog činjenice da leži na bogatim nalazištima nafte, plivala u novcu. Međutim, u susjednoj zemlji to nije slučaj, a omču oko vrata predstavlja joj Daytonski sporazum i podjela na entitete.
Priču o eksploataciji nafte u BiH, čije su postojanje neosporno potvrdila predratna istraživanja, oživjela je nedavna posjeta Milorada Dodika Rusiji, tijekom koje je premijer Republike Srpske najavio da će dvije kompanije iz te zemlje početi s ispitivanjem nalazišta nafte i plina u RS-u.
Tijekom istraživanja od 1989. godine locirana su tako četiri prioritetna naftna polja čiji se kapacitet procjenjuje na 50 milijuna tona, i to južno od Šamca, površine 22 kilometra kvadratna, jugozapadno od Orašja površine 37 kilometara kvadratnih, na području Tuzle od 22,5 kilometara kvadratnih i Lopara površine 21 kilometar kvadratni, kazao je za Nezavisne novine Ranko Cvijić, profesor Rudarskog fakulteta u Prijedoru i savjetnik Komisije za koncesije RS.
Vrijednost naftnih polja oko 27 milijardi dolara
Ako se uzme u obzir da su procijenjene količine nafte oko 50 milijuna tona, odnosno oko 366 milijuna barela, po aktualnoj cijeni nafte na svjetskom tržištu njihova vrijednost bi iznosila oko 27 milijardi dolara. Cvijić objašnjava kako je samo naftno polje kod Tuzle u cijelosti na području FBiH, a polje kod Lopara je kompletno u sastavu RS. Podsjetio je također da su Daytonskim mirovnim sporazumom entiteti isključivi titulari mineralnih resursa te da samo nadležna ministarstva , odnosno vlade RS i FBiH mogu na svom prostoru dati rješenja i potpisati ugovore o koncesiji za istraživanja, odnosno korištenja mineralnih resursa, pa i nafte i plina.
U vezi nafte situacija je malo specifična jer se neka ispitana ležišta protežu duž entitetskih granica, kaže Cvijić te dodaje kako bi se malo kome isplatilo raditi a da nema koncesiju na cjelokupnu količinu nafte. On drži i da se istraživanja moraju proširiti jer je izvjesno da nafta osim na spomenutim lokacijama postoji i na području Dinarida. Istraživanja na tom području vršila je američka kompanija AMOKO, koja se u međuvremenu raspala, a koja je tražila ugovor od 35 godina za istraživanje i eksploataciju nafte.
Zalihe nafte za 50 godina
Šefik Koričić, šef Komisije za koncesije FBiH kaže da bi država, ukoliko bi se netko odlučio za eksploataciju nafte, imala ogromnu korist od toga ako se ima u vidu da prema prvim istraživanjima postoje zalihe za sljedećih 50 godina. Kako je kazao, ukoliko bi se krenulo s vađenjem nafte, kao prateći produkt bila bi i eksploatacija plina koji gotovo uvijek ide uz naftu, a čime bi bili osigurani i dodatni prihodi.
Dodaje i kako su u FBiH u proceduri izmjene Zakona o koncesiji, kojim bi nadležnost za davanje koncesija s kantona prešle na entitetski nivo, dok će o koncesijama za eksploataciju ležišta koja se nalaze na entitetskoj liniji morati odlučivati državna komisija. Cvijić kaže kako bi visina koncesijske naknade za izvađenu naftu mogla biti između 10 i 15 posto njezine vrijednosti.