Britanski bombarderi Lancaster 12. studenoga 1944. godine uništili su njemački bojni brod Tirpitz u fjordu Håkøya, pokraj Tromsøa u Norveškoj, tijekom operacije Catechism. Ta je akcija označila kraj gotovo četiri godine britanskog lova na "Zvijer sa Sjevera", sestrinski brod slavnog Bismarcka. Iako je Tirpitz rijetko sudjelovao u borbi, njegova sama prisutnost vezala je značajne savezničke snage i predstavljala stalnu prijetnju arktičkim konvojima.
Tirpitz je naručen 1936., porinut 1939. i u službu ušao 1941. godine. Bio je najveći brod njemačke mornarice - s punom istisninom od oko 53.500 tona, osam topova kalibra 38 cm i posadom koja je u punom sastavu brojila više od 2000 ljudi.
Od 1942. bio je stacioniran u norveškim fjordovima, odakle je trebao napadati konvoje prema Sovjetskom Savezu. Međutim, većinu rata proveo je skrivajući se pod stalnim britanskim nadzorom i povremenim napadima.
Britanci su pokušali uništiti Tirpitz u više navrata - Operacija Source (1943.) koristila je patuljaste podmornice, Operacija Tungsten (1944.) nosače aviona, a u rujnu 1944., tijekom Operacije Paravane, brod je teško oštećen britanskim Tallboy bombama.
Nakon toga je premješten u Tromsø, gdje je služio kao plutajuća baterija - više simbolična nego operativna prijetnja. Saveznici su njegovo kretanje pratili zahvaljujući zračnom izviđanju i dešifriranim Enigma porukama, što im je omogućilo precizno planiranje završnog udara.
Nakon neuspjelog napada u listopadu (Operacija Obviate), RAF je 12. studenoga ponovno krenuo - ovoga puta odlučan da Tirpitz nestane zauvijek.
U napadu je sudjelovalo 29 bombardera Avro Lancaster iz 9. i 617. eskadrile (Dambusters), svaki naoružan 5,4-tonskom Tallboy bombom, dizajniranom da probije oklop i eksplodira ispod cilja. Avioni su poletjeli iz sjeverne Škotske, preletjevši više od 1800 kilometara preko ledenog Arktika, na visini od oko 5500 metara.
Napad je započeo oko 09:35 po lokalnom vremenu. Njemačka protuzračna obrana - čiji se broj baterija procjenjuje na nekoliko desetaka, iako neki izvori navode i više - otvorila je žestoku vatru, no dimna zavjesa nije stigla potpuno prikriti brod.
Dvije Tallboy bombe pogodile su Tirpitz izravno: jedna je eksplodirala na prednjem dijelu broda, druga u blizini stražnjih topova, a nekoliko ih je eksplodiralo u neposrednoj blizini. Eksplozije su izazvale masivnu štetu i unutarnje eksplozije u skladištu municije. Brod se nagnuo, prevrnuo i potonuo unutar desetak minuta.
Procjene o gubicima razlikuju se: između 940 i 1200 članova posade izgubilo je život, dok je oko 800 do 1000 preživjelo. U trenutku napada na brodu je, prema većini izvora, bilo oko 1700 ljudi, što je manje od punog kapaciteta.
Uništenje Tirpitza značilo je kraj svake realne prijetnje njemačke flote savezničkim pomorskim operacijama. Ukinuta je potreba za održavanjem velikih mornaričkih snaga u sjevernim vodama, što je RAF-u i Kraljevskoj mornarici omogućilo veći fokus na kampanju u Normandiji i kasnije na Pacifiku.
Tirpitz je tako postao simbol "flote u mirovanju" - skupog oružja koje nikada nije ispunilo svoju stratešku svrhu.
Ostaci broda ležali su prevrnuti u plićaku Håkøye, gdje je nakon rata djelomično razrezan, a dio trupa i danas se nalazi pod morem. Mjesto je obilježeno kao spomenik poginulima, dok se u Norveškoj i Britaniji Tirpitz spominje kao opomena na besmisao ratne megalomanije.