Film "Nowhere in Africa" u ožujku je osvojio Oscara u kategoriji najboljeg filma izvan engleskog govornog područja, a "Good Bye, Lenin!" najisplativiji je njemački film svih vremena i uskoro će se početi prikazivati u kinima diljem svijeta, od Japana do Velike Britanije.
Uspjeh njemačkih filmova na drugim festivalima među njemačkim filmašima nameće pitanje: Kome uopće treba Cannes?
"Svi ti njemački filmovi prikazuju se u Veneciji ili na drugim filmskim festivalima pa se mnogi pomire s time da ako Cannes neće, da će neki drugi festival uzeti njihov film", kaže Cathy Rohnke iz njemačke tvrtke za zabavni program Telepool.
Drugi su možda jednostavno odustali. Wim Wenders misli da su neki njegovi kolege obeshrabreni stalnim ignoriranjem Cannesa.
"Neki možda zbog straha od odbacivanja radije odlaze na festival u Berlinu", kaže Wenders, zadnji njemački redatelj koji se s filmom na njemačkom natjecao u Cannesu. Bilo je to 1993. s filmom "Faraway, So Close". Četiri godine kasnije konkurirao je s njemačko-francusko-američkom koprodukcijom "Kraj nasilja".
Ove godine Wenders u Cannesu promovira blues dokumentarac "The Soul of a Man", ali izvan konkurencije.
U konkurenciju Cannesa izabrano je 20 od 908 prijavljenih igranih filmova. Među njima su tri francuska, tri američka i dva japanska filma. Njemačka je prijavila desetak filmova, od kojih nijedan nije prihvaćen.
Razlog tome možda je u promjenama koje je doživio njemački film. Thorsten Ritter iz distribucijske kuće Bavaria Film International kaže da danas njemački redatelji sve više rade za publiku.
Nekad su, na čelu s Fassbinderom, njemački filmovi bili mračni i psihološki uradci, a danas su najčešće komedije, što možda više ne odgovara senzibilitetu Cannesa.
Ritterova kuća je u Cannes došla prodati film "Good Bye, Lenin!", dirljivu priču iz Istočne Njemačke o dječaku koji majci, vjernoj komunizmu, nakon više mjeseci i promjena koje su se dogodile kad se probudi iz kome, ne želi reći da su njezini ideali propali. Film je zaradio 40,7 milijuna dolara, a u Berlinu je osvojio titulu najboljeg europskog filma.
Mnogi misle da je najveća nepravda bilo neuvrštavanje njemačkog filma "Trči Lola, trči" iz 1998. na canneski festival, jer je taj film označio prekretnicu u percepciji njemačke kinematografije.