U TREĆEM kvartalu zabilježena je najveća kupovina zlata od strane centralnih banaka u posljednjih nekoliko desetljeća, objavljeno je u današnjem izvješću Svjetskog vijeća o zlatu.
Velik broj država krenuo u podebljavanje svojih zlatnih zaliha
Međutim, količina zlata koju su u tom periodu centralne banke kupile, a riječ je o 148,4 tone, iznenadila je apsolutno sve investitore, jer je riječ o puno većoj količini negoli se dosad obznanilo, piše Financial Times. Vijeće doduše nije preciziralo o kojim se centralnim bankama točno radi, ali su naveli "da je mnoštvo novih zemalja ušlo u proces značajnog podebljavanja svojih zlatnih rezervi".
Zlatna groznica nakon dva desetljeća teške rasprodaje
U ovom trenutku valja uzeti u obzir da su centralne banke ove godine prvi put, nakon dva desetljeća teške rasprodaje, postale kupci zlata. To je, podsjetimo se, u kolovozu dovelo i do rekordne cijene zlata od 1920 dolara po unci, što označava porast od 600 posto u samo jednoj dekadi. Doduše, većina kupnje odigrala se u trenutku znatnog pada cijene u rujnu, kada je zlato u jednom trenutku palo na 1534 dolara po unci. Ali to valja povezati s velikim previranjima i nepoznanicama koje su se u tom trenutku vezale za dolar, kada je SAD teškim izglasavanjem podizanja limita zaduživanja jedva izbjegao bankrot.
Sprema li se krah financijskog sustava?
I upravo u "tom grmu leži zec", to jest "problem" ove iznenadne zlatne groznice u koju su upale centralne banke. One su, naime, na dobrom putu da kupe najviše zlata još od vremena kolapsa Bretton Woods sistema, kada je vrijednost dolara zadnji put bila vezana uz zlato. "Nixonovim šokom" dolar je tad postao dekretna valuta, čiju vrijednost (p)održava samo obećanje centralne banke koja stoji iza njega.
Znači li ova pomama za zlatom da su centralne banke postale svjesne da je trenutačni monetarni sistem na globalnoj razini postao neodrživ, jer "neograničena" fluidnost valuta, kako smo mogli vidjeti zadnjih godina, izaziva ogromne šokove. Znači li to da se centralne banke spremaju za kolaps financijskog sustava?
Ili se centralne banke ukrcavaju na vlak koji je već prošao?
Lako moguće. Bankari su u državama ionako postali vlada u sjeni i njihova će i u ovom pitanju biti zadnja. S druge strane, zlatna groznica centralnih banaka može značiti i standardno "kaskanje" za onim što rade investitori u privatnom sektoru. Ne bi to bio prvi put da se centralne banke idu ukrcati na vlak koji je odavno prošao. Najbolji primjer takve prakse bio je potez britanske centralne banke, za vrijeme vlade Gordona Browna, koja je prije par godina veći dio svoje zlatne rezerve prodala po cijenio od 250 dolara po unci.
Je li masovna kupovina zlata od strane suverenih državama, koja će se po svim pokazateljima nastaviti i dalje, najava kraha monetarnog sustava kakvog danas poznajemo ili je naprosto riječ o dugoročnoj, i potencijalno zakašnjeloj investiciji, može pokazati samo vrijeme. Ipak, za svaki slučaj, ne prodajte naslijeđeno zlato. Ubrzo bi moglo vrijediti puno više od novca.