ŠTO SE moglo očekivati od čovjeka koji se hvali da je htio biti kauboj? Što se moglo očekivati do političara koji nas želi uvjeriti da je vezivanjem lancima zapravo pomagao u smirivanju situacije u Gospiću? Što se danas može očekivati od ministra - pa još i zdravstva - koji autoritativno poručuje kako se svinjska gripa može izlječiti "medom, čajem, limunom i tuširanjem"?
Očito malo toga dobrog. I stoga nema mjesta čuđenju. Darko Milinović nije Dragan Primorac. On neće zajedno s pobunjenim ugostiteljima skandirati "Pušenje! Pušenje!". Niti će pod pritiskom gnjevnih liječnika odustati od reforme zdravstva kao svog životnog projekta. A još će manje imati razumijevanja za sve one žene koje smatraju da imaju pravo na medicinski potpomognutu oplodnju, bez obzira na bračni status. Milinović možda neće biti ništa efikasniji od Primorca, ali dijeli ih bitna razlika: on će u filmskoj verziji uvijek glumiti šerifa, a njegov kolega ministar šarlatana s Divljeg zapada koji stoji na prikolici i u kariranom sakou s leptir-mašnom prodaje raji čudotvorne eliksire.
Tombstone, Arizona
U eri lokalnih šerifa, Milinović je prvi šerif Banskih dvora. On disciplinira liječnike. Ignorira ugostitelje. Diskriminira žene. Liječi svinjsku gripu. Predstavlja se kao veliki reformator. Kao dosljedni legalist. I kao ginekolog koji ne mari za žensko pravo na rađanje.
Kad se malo bolje pogleda, upravo je Milinović pravo lice ove vlasti. Jedno je PR-ovsko ušminkavanje Sanadera i Primorca, glumatanje Jadranke Kosor, foliranje Šukera i Polančeca, čak i kumovska nedodirljivost Božidara Kalmete, ali Milinović je ono autentično, iskonsko utjelovljenje svoje stranke. Što je u neku ruku i logično. Njegov Gospić i cijela Lika zapravo su posljednja utvrda nepatvorenog HDZ-a. Poput nekakvog stranačkog Alama. Ili što bi rekli šerifi, Tombstone, Arizona.
Milinović je doista umislio da je šerif
Nije to samo poza. Milinović je prilikom usvajanja prijedloga Zakona o medicijski potpomognutoj oplodnji pokazao kako gleda na svijet u kojem živi i što misli o pravima žena da imaju djecu izvan braka. Da nije tragično, možda bi taj srednjovjekovni stav nekome bio i smiješan. Ali ima nešto što je smiješno, jer na svu sreću nije tragično. Objavljujući na press konferenciji da je svinjska gripa stigla u Hrvatsku, Milinović se pohvalio kako je onaj oboljeli od navodno jako teške, potencijalno i smrtonosne bolesti, već drugi dan išao na posao. I ministar je kao liječnik ponosno objavio kako mu za to nisu trebali antivirusni lijekovi, već čaj, med i tuširanje. "Slučaj sa svinjskom gripom još jednom je potvrdio kako je hrvatski sustav zdravstva odličan", izjavio je ministar zdravstva. Skoro kao Primorac u najboljim danima. Pitanje je tko će mu vjerovati kad idući puta proglasi svinjsku gripu.
Nije to šala. Milinović je doista umislio da je šerif. I da mu ništa ne može stati na put. Ni liječnici koji se protive uvođenju participacija, ni opozicija i dobar dio javnosti koja ih podržava. Ni ugostitelji koji plaču da ostaju bez gostiju zbog slijepog inzistiranja Vlade da ona baš u ovom trenutku, usred recesije, ustraje na zabrani pušenja. Na put mu ne mogu stati ni sindikalisti koji nisu prihvatili smanjenje plaća, pa im je Milinović poručio da se "moraju pomiriti i s time da plaće porastu i ministrima".
Kad treba, Milinović će stati na put i zdravom razumu
A kad zatreba, na put mu ne može stati ni Mirko Norac. Kad je trebalo, dok je odbjegli general i tadašnji optuženik za ratne zločine služio kao povod za rušenje Račanove vlade, Milinović se hvalio da mu je Norac prijatelj. Kad je Norac dvaput osuđen za ratni zločin, Milinović se naglo predomislio: "Nismo prijatelji, nismo prijateljevali".
Kad treba, Milinović će stati na put i zdravom razumu. Upitan u emisiji Nedjeljom u dva da komentira što je želio postići onim svojim čuvenim vezanjem lancima u Gospiću, lički šerif je objasnio kako nije želio bijesnim braniteljima poručiti da uzmu puške i noževe. On se umjesto toga vezao lancima i tako - na "kulturan način" - "ljude držao pod kontrolom".
I danas se Milinović hvali da drži ljude i stvari pod kontrolom. Kao dijete krao je šešire kako bi "prizvao vrijeme Divljeg zapada". Danas to vrijeme evocira svojim nepomirljivim gardom, poziranjem s utezima, na bijesnom motoru, znojnih mišića, vjerujući valjda da će time utjerati strah u kosti svojim protivnicima. Ili zavesti protivnice, tko zna.
I to je onaj HDZ kakvog se sjećamo iz devedesetih. Nema puno šminkanja, obaziranja na ankete, brige o imidžu i vlastitoj popularnosti, nema licemjernog podilaženja javnosti... Tu se ruši zgrada kako bi se popravila slavina. Tu se podilazi onim "hard-core" biračima, demonstrira sirova snaga, ne mari za nijanse. Stoga tu nema iznenađenja. Računi su čisti. I čuđenju nema mjesta.
> Ostale komentare autora pročitajte ovdje
Foto: Ranko Šuvar / Cropix