"Mi samo snimamo kamerom", rekao je Hany Farid sa sveučilišta Dartmouth u New Hampshireu. Kompjutorski program zatim traži statistički uzorak digitalne slike koji se temelji na pritisku, orijentaciji ili dužini poteza kistom te na debljini namaza.
Kad se te karakteristike spoje u trodimenzionalan prikaz, slike istoga umjetnika uklapaju se u čvrstu mrežu koordinata koje određuju njegov "potpis", dok se djelo drugog autora uklapa na nekom drugom dijelu prikaza. Usporedba navodne krivotvorine s pravim djelom može potvrditi je li riječ o krivotvorini.
Farid i njegovi kolege provjerili su tehniku analizom osam crteža flamanskoga slikara Pietera Bruegela te pet crteža za koje se zna da su imitacija njegova stila.
Osim toga, analizirali su sliku talijanskoga slikara Pietra Perugina Madona s djetetom, koja je naslikana oko 1500. Mnogi stručnjaci misle da su u izradi slike sudjelovali Peruginovi studenti, među kojima je bio i Rafael. Kompjutorska je analiza pokazala da su tri od šest glava na slici vjerojatno djelo istog autora, možda samoga Perugina, dok su ostale naslikale tri različite osobe.
Farid se nada da će njihova tehnika pomoći povjesničarima umjetnosti u određivanju pravog autora nekih djela. "Povjesničari umjetnosti mogu nešto što mi ne možemo: oni dokaze traže na ušima, rukama i stopalima. Ali mi možemo otkriti uzorak finih pojedinosti koje naš mozak ne primjećuje", rekao je Farid.
Farid vjeruje da bi kombinacija stručnosti povjesničara umjetnosti i digitalne tehnologije mogla biti najbolji način otkrivanja falsifikata.