SVIJET više ne vjeruje politici hrvatske premijerke Jadranke Kosor, a da je tome zaista tako dokazuje niz posljednjih slučajeva kada su se neke strane zemlje, što je neuobičajeno za diplomaciju, javno izjasnile da Kosor u nekim slučajevima bitnim za međunarodne odnose nije govorila istinu ili kada su bitni međunarodni čimbenici izražavali otvoreno nepovjerenje.
"Ključni putevi neistraženi"
Loš međunarodni tjedan počeo je s demantijem tri strane zemlje o hrvatskoj jednostranoj izjavi o Arbitražnom sporazumu sa Slovencima, a nastavio se s posjetom Sergea Brammertza glavnog tužitelja Haškog suda da bi završio u Sarajevu s konferencijom EU-Zapadni Balkan gdje se Boris Tadić prometnuo u glavnog lidera "regije".
Ne treba ni posebno naglašavati da je još prije godinu dana Hrvatska percipirana kao lider što je redovito naglašavao Ivo Sanader, dok danas gotovo nitko u Kosor ne vidi lidera regije, a najžešći kritičari u njoj ne vide ni lidera vlastite zemlje. No, krenimo redom.
Novi šamar došao je od glavnog haškoga tužitelja Brammertza. Naime, on je ustvrdio kako postoji evidentan napredak u istrazi da se nađu topnički dnevnici, no odmah iza toga ustvrdio je da su "ključni putovi ostali neistraženi". Ne treba ni naglašavati da već godinu i pol traje blokada Poglavlja 23 pravosuđe i ljudska prava i to zbog nedovoljne suradnje s Haagom.
Kosor nije bila iskrena o sporazumu sa Slovencima
Brammertz nema dobrih iskustava s Kosor, jer mu je upravo Kosor u veljači prošle godine jasno rekla da dnevnika - nema. Hrvatski stav nakon blokade Poglavlja 23 promijenio se u svega 15 dana i to iz nema u "možda" pa do "potražit ćemo gdje su". Uostalom, kako joj i vjerovati kada je radi vlastite uvjerljivosti "potegla" do SAD-a nekoliko dana prije dolaska Brammertza kako bi dobila podršku za "istragu bez jasnih rezultata".
Drugi recentni slučaj je kada su se tri strane zemlje i to Velika Britanija, SAD i Švedska službeno prije tjedan dana izjasnili kako premijerka Jadranka Kosor nije govorila istinu o jednostranoj izjavi o arbitraži između Vlade Republike Hrvatske i vlade Republike Slovenije u kojoj stoji da se ništa u tom sporazumu neće smatrati pristankom Hrvatske na zahtjev Slovenije za teritorijalnim kontaktom s otvorenim morem. Naime, predstavnici te tri vlade rekli su kako ih Hrvatska nije o tome obavijestila te da o tome ne znaju ništa, dok na službenim stranicama Vlade i dalje stoji da su sa Slovencima zajednički obavijestili gore spomenute zemlje.
Kosor o tome ne želi govoriti u javnosti, ta vijest gotovo i da se nije pojavila u hrvatskim medijima iako je sasvim jasno da je riječ o jednom od najžešćih šamara hrvatskoj diplomaciji te činjenici da se mnogo toga prešutilo i u Saboru za vrijeme rasprave o sporazumu sa Slovencima.
O tome se ne smije pisati, govoriti i komentirati
Znakovita je šutnja ureda Jadranke Kosor. Na tri naša upita u posljednjih deset dana da se komentira demantij tri zemlje ostali smo bez odgovora. U ostalim hrvatskim medijima vlada zavjera šutnje o tom šamaru. Isto tako Kosor je tajnovita i oko sastanka s Brammertzom jer daju se samo šture informacije da bi se hinilo iznenađenje izvješćem haškog tužitelja koje je već gotovo dvije godine negativno za Hrvatsku.
S druge pak strane dok Kosor muku muči s vjerodostojnošću, a fotografije hrvatske premijerke s ovećom torbom na susretu s američkim predsjednikom Barackom Obamom u Pragu, kao i priče o tome da na jelovniku ima autogram svjetskog lidera, ne idu u prilog uvjerljivosti. Međunarodna politika Hrvatske svela se na očijukanje premijerke sa susjedom ili na komentiranje što je predsjednik Josipović rekao u Bosni i Hercegovini, a u krajnoj liniji domet Kosoričine vanjske politike su uvrijeđene izjave o tome kako Tadić nije došao na sastanak u Sloveniju na koji je bio pozvan.
Zadnji u selu
Hrvatska diplomacija svela se tako na reagiranje o rezultatima istrage o uzrocima potapanja južnokorejskog broda Cheonan te zabrinutost radi korejskih napada. O napadu Izraelaca što je bliže susjedstvu naravno ni riječi osim onog standradnog izraza sućuti žrtvama. Stoga nije ni čudno traženje niza europskih zemalja na čelu s Velikom Britanijom da Tadić preuzme ulogu lidera, a u slučaju hrvatsko-slovenskih prijepora i posrednika.
Na Kosor čini se nitko ozbiljan više ne računa, osim valjda za prigodnu fotografiju ili možda autogram.