Foto: Twitter
MEM Fox, popularna dječja spisateljica i edukatorica za dječju pismenost iz Australije, opisala je za Guardian svoje mučno iskustvo s postroženim viznim režimom američkog predsjednika Donalda Trumpa.
"Izvedena sam iz reda u aerodromu u Los Angelesu pri dolasku u SAD. ne zato što sam Mem Fox, spisateljica - nitko to nije znao - bila sam obična osoba kao bilo tko drugi. Mislili su da radim u SAD-u i da sam došla s pogrešnom vizom", piše Fox.
"Primila sam honorar za održavanje govora na konferenciji o dječjoj pismenosti i zbog toga što sam bila plaćena, rekli su mi: 'Morate odgovoriti na dodatna pitanja.' Tako sam odvedena u ovu sobu za zadržavanje s još 20 drugih ljudi gdje su me držali sat i 40 minuta, od čega su me ispitivali 15 minuta."
Derali se na iransku staricu u kolicima
"Soba je bila kao bolnička čekaonica, ali malo stroža. Na zidu je stajala premala obavijest da su mobiteli zabranjeni, a svakome tko je koristio mobitelj netko bi došao i povikao: 'Nema telefona!' Sve je bilo izvikivano, sve je bilo javno, i to je bila najužasnija stvar, čula sam stvari koje se događaju u toj sobi zbog kojih me bilo sram što sam čovjek", nastavlja Fox.
"Tamo je bila iranska žena u kolicima, imala je oko 80 godina, nosila je mali ljubičasti džemper, i derali su se na nju iz sveg grla, 'Arapski? Arapski?', i konačno je shvatila što žele i čula sam je kako kaže: 'Farsi.' I mislila sam nebo neka joj pomogne, Iranka je, što će joj se dogoditi?"
"Bila je tu i žena iz Tajvana na koju su se derali kako zarađuje, ali nije razumjela pitanje. Službenik se derao na nju: 'Odakle vaš novac dolazi, da li raste na stablu, da li pada s neba?' Bilo je užasno.
"Ratobornost i nasilnost u svemu tome bila je zaista zastrašujuća"
"Način na koji sam intervjuirana bio je monstruozan. Da su bar mogli pogledati u moju torbu i vidjeti moje knjige. Koja ironija! Imala sam primjerak svoje nove knjige 'I ja sam također Australac' - koja je o imigraciji i dobrodošlici ljudima kako bi živjeli u sretnoj zemlji. Ja vjerujem u uključivost, humanost i jedinstvo ljudi u svijetu; to je tema mog života. Također sam imala primjerak svoje knjige 'Deset malih prstiju i deset malih nožnih prstiju'. Rekla sam mu da imam sve ove knjige o uključivosti u svojoj torbi, a on je povikao na mene: 'Znam čitati!'"
"Bio je dvostruko mlađi od mene - ne izgledam kao da imam 70 ali ni kao da imam 60 godina, starija sam žena - i stajala sam sve vrijeme. Ratobornost i nasilnost u svemu tome bila je zaista zastrašujuća. Morala sam sve vrijeme držati zapešće svoje desne ruke da zaustavim svoje srce da ne kuca tako brzo."
"Nisu se ispričali ni u jednom trenutku. Kad su otkrili da je 'Deset malih prstiju i deset malih nožnih prstiju' bila jedan od službenih darova Australije britanskom princu Georgeu, dao mi je ruku i rekao: 'Bilo je zadovoljstvo upoznati vas, gospođo Fox.' Bila sam blizu toga da kolabiram, vrlo blizu nesvijesti, i to me zamalo slomilo - to je bila najjezivija stvar od svega."
117. posjet Americi
"U tom trenutku prezirala sam Ameriku. Prezirala sam cijelu zemlju. A to je bio moj 117. posjet zemlji, tako da sam znala da je većina ljudi vrlo velikodušna i topla. Bili su divni prema meni kroz ih podržali u svakom prokletom ratu. To je apsolutno sramotno."
"Nakon što sam se vratila u Australiju, dobila sam ispriku američkog veleposlanstva. Bila sam vrlo impresionirana, bili su vrlo utješni i dobila sam toliko poruka podrške od Amerikanaca i američkih autora. Ljudsko sam biće, tako da razumijem da ti ljudi možda nisu dobro obučeni, ali oni sad imaju bjanko-ček da budu ratoborni i užasni koliko god žele. Poludjeli su - imaju svu moć koju žele, ali bez obuke."
"Ako se ovo događa meni...što se zaboga događa s onima koji nemaju moju moć?"
"To me natjeralo da se osjećam kao tako slomljena, zaglavljena, beznadna stara gospođa, a ja sam živahna, snažna, artikulirana engleska govornica. Samo sam razmišljala o tome da ako se ovo događa meni, osobi koja je bijela, artikulirana, obrazovana i tečno govori engleski, što se zaboga događa s onima koji nemaju moju moć?"
"To je ono što mi slama srce. Nisam bila izvučena iz reda jer sam nekakav revolucionarni aktivist, ali Bože moj, sada to jesam. Na fronti sam. Ako se ne ustanemo i ne vičemo, zdrav razum i dobro neće prevladati, a moj glas će biti jedan od najglasnijih."
"Umjesto da plačem i sjedim na kauču, pisat ću političarima. Zvat ću. Pisat ću novinama. Ići ću na radio. Nema više pasivnog ponašanja. Čujte me kako grmim", poručuje Fox u ovom odlučnom otvorenom pismu.