Foto: Index/Hina
„Drago mi je da sam ga branio u saboru. Mislim da zaslužuje ispriku od onih koji su prednjačili u napadima“, rekao je za Večernji list Plenković ne davši jasno na znanje na koga je mislio.
Zanimljivo je da je Plenković pritom potpuno zaboravio na činjenicu da je Barišiću plagiranje utvrdio Odbor za etiku, baš kao i politički komentator i filozof Stephen Schlesinger, od kojeg je preuzeo dijelove bez odgovarajućeg označavanja.
Nešto određeniji u svojoj prozivci bio je Barišić koji je pitao „što je s etičnošću onoga tko prijavljuje ljude bez osnova pred javnošću, tko mjesecima uznemiruje javnost? Gdje je sada nulta tolerancija?“
Time je očito aludirao na molekularnog biologa Ivana Đikića i filozofa Juru Zovka koji su prijavili svoje sumnje da je Barišić počinio autoplagijat jer se njegova disertacija sastoji od oko 80% ranije objavljivanih radova, među ostalim i magistarskog.
No i Barišić i Plenković u svojim su izjavama propustili adresirati više ključnih pitanja, među kojima se posebno ističu tri:
1) da je Augsburg ipak našao da u Barišićevoj disertaciji ima znatnih propusta;
2) da je prema svjetskim akademskim standardima Đikićeva i Zovkova prijava trebala ostati tajnom, što znači da je za medijska prepucavanja najzaslužniji upravo Barišić koji ju je razglasio u medijima
3) da se nigdje u svijetu prijavitelji za moguće neetične radnje ne sankcioniraju, naprotiv.
Đikić i Zovko danas su odgovorili na Plenkovićeve i Barišićeve prozivke, ali i propuste u njima, u formi zajedničkog pisma koje vam prenosimo u cijelosti.
Otvoreno pismo Đikića i Zovka
Primili smo detaljno obrazloženje povjerenstva Sveučilišta u Augsburgu koje u završnom mišljenju zaključuje da disertacija dr. Pave Barišića sadrži ranije publicirane tekstove iz njegovih znanstvenih radova i magisterija, a koji u doktoratu nisu citirani niti označeni kao prije objavljeni. Povjerenstvo je potvrdilo da je više od polovice doktorata prepisano bez citiranja izvora te zaključilo da to predstavlja formalne nedostatke ili greške u pisanju doktorata. Međutim, Sveučilište u Augsburgu u drugoj točki zaključuje kako formalni nedostatak citiranja ranije objavljenih radova ne predstavlja značajan znanstveni prekršaj prema njihovim Pravilima koja su se primjenjivala u doba izrade doktorata, te da neće poduzimati dalje korake protiv dr. Barišića.
Razumljivo je da svako Sveučilište u ovakvim slučajevima štiti svoje interese, jer svako oduzimanje doktorata iz prošlosti predstavlja mrlju za Sveučilište. Mi prihvaćamo odluku Sveučilišta u Augsburgu da ne poduzima daljnje korake protiv dr. Barišića, jer je u isto vrijeme potvrdilo da su naši nalazi iz prijave točni te nedvosmisleno objavili da iz današnje perspektive necitiranje vlastitih radova u doktoratu smatraju neetičnim i neprihvatljivim. Tom izjavom Sveučilište u Augsburgu poslalo je jasnu poruku svojim studentima i javnosti, ukazujući da se ovakvi propusti necitiranja danas ne bi dopustili niti tolerirali u izradi doktorata na njihovom Sveučilištu. Time se naravno štite od mogućih zloupotreba i javne odgovornosti za nedopuštene radnje među svojim današnjim studentima.
Ta poruka poslana je i dr. Barišiću, kao bivšem ministru obrazovanja i znanosti koji bi trebao biti primjer znanstvene čestitosti i javno se zalagati za nultu toleranciju na sve oblike nečasnih radnji u znanstvenom radu i istraživanju. Naš je cilj upravo i bio upozoriti na nepravilnosti i nečasne radnje u izradi doktorata dr. Barišića, što je potvrđeno ovom objavom Sveučilišta u Augsburgu.
Zašto su imena prijavitelja dospjela u javnost?
Na kraju, smatramo nekorektnim što su imena prijavitelja iznesena u javnost, zbog čega smo bili izloženi medijskim pritiscima. Naša je obaveza kao odgovornih znanstvenika bila da uočene nepravilnosti prijavimo matičnom Sveučilištu, što smo napravili sukladno propisanoj proceduri. Obaveza je Sveučilišta da prijavitelji ostanu anonimni i budu zaštićeni. Rektorica Sveučilišta u Augsburgu poslala nam je pismo u kojem se distancirala od bilo kakvih neugodnosti koje smo u javnosti doživjeli, tvrdeći da naša imena nisu spomenuta niti u jednom službenom dokumentu Sveučilišta. Krivica za objavljivanje imena u javnosti tako je prebačena na dr. Barišića, jer je utvrđeno da je on osobno prvi obznanio imena prijavitelja.
Pozivanje premijera na „osobne isprike“ ili sudske prijetnje dr. Barišića potpuno su neprimjerene akademskim uzusima, ne samo zato što bi prijavitelji u ovakvom postupku morali biti zaštićeni, nego i zbog toga što je odluka Sveučilišta u Augsburgu potvrdila nalaze iz prijave i jasno istaknula da je formalni propust koji je napravio dr. Barišić iz današnje perspektive nedopustiv.
Mi ćemo nastaviti i ubuduće upozoravati službene institucije na ovakve i slične slučajeve sukladno važećim propisima. Pokretanjem peticije na nultu toleranciju na plagiranja i nečasne radnje u znanstveno-obrazovnom sustavu naša je namjera uspostaviti visoke standarde koji će se dosljedno primjenjivati u Republici Hrvatskoj. Nedopustivo je da u Hrvatskoj, kao zemlji članici Europske zajednice, u vodećim institucijama poput Vlade, Sabora i Ustavnog suda rade ili se javno podržavaju osobe za koje se utvrdi da su počinile plagijat.