AKO je išta bilo jasno odmah nakon što je mladi Matteo Ružić umro na ulici u Zaprešiću zbog zakašnjele intervencije ionako neopremljene ekipe Hitne pomoći, onda je to bilo da će nadležni ministar zdravstva Milan Kujundžić reagirati na takav način koji će ionako lošu situaciju učiniti još gorom. I nije iznevjerio.
U prvom priopćenju za medije iz Ministarstva zdravstva u vezi smrti mladića u Zaprešiću istaknulo se da je sve odrađeno “prema pravilima”?! Bio je to nivo nenamjernog štosa iz Alana Forda, pohvala uspješnoj operaciji u kojoj je pacijent preminuo. Ta je uvredljiva i emocionalno osakaćena reakcija bila savršena najava komunikacijske katastrofe koju je ovih dana priredio svojoj funkciji nedorasli Kujundžić.
Ministar je proteklih dana objasnio da on nema i ne osjeća nikakvu odgovornost za smrt mladića, ali i pokazao da ga nije briga ni za opće stanje sektora zdravstva, koje uopće nema namjeru reformirati ili popraviti, nego svoju poziciju vidi više kao nadgledničku. Kujundžić se kao ministar zdravstva nada da neće biti onaj koji će morati reći da je sustav propao, što znači da mu najviše odgovaraju status quo i medijsko ignoriranje njegova resora, no kako je i baksuz koliko je i sposoban, tako ima i sreće s time. Medijski mikrofoni i reflektor javnosti proteklih su dana usmjereni ka Kujundžiću, a on se ne prestaje blamirati na najprizemnije moguće načine.
Sinčić ga deklasirao na predsjedničkim izborima
Posebice je znakovito koliko se ministar Kujundžić smije ovih dana. Cijela država raspravlja zbog smrti mladića i stanja u zdravstvu, organiziraju se prosvjedi, poziva se na ostavku i traži se ministrova glava čak toliko da to premijer Andrej Plenković prepoznaje kao “hajku”, a Kujundžić udario brigu na veselje. Cereka se, osmjehuje i podsmjehuje, širi usne i kesi zube, skoro pa da namiguje ministar karikaturalne mimike, koji sebe smatra nerealiziranim hrvatskim mesijom koji je zamalo postalo lider HDZ-a, da bi onda zbog sukoba s Tomislavom Karamarkom osnovao Hrvatsku zoru, krahirao na predsjedničkim izborima s dvostruko manje glasova od Vilibora Sinčića te se podvijena repa vratio u Plenkovićev HDZ, koji ga je po inerciji postavio da vodi jedan od najzahtjevnijih resora u vladi. Prema medijskom i stručnom konsenzusu, u žestokoj se konkurenciji Kujundžić izborio za titulu najgoreg ministra u Plenkovićevoj vladi, a ovaj je pokazao da ga ni nakon niza promašaja i gafova neće smijeniti. Čini se da je premijeru važnija opjevana stabilnost od činjenice da mu je ministar zdravstva pajac.
Glavna tema u državi je smrt mladića u Zaprešiću i problemi zdravstvenog sustava a nadležni ministar umire od smijeha i izbacuje loše doskočice. Čim stane pred kamere izvali neku nevjerojatnu glupost. Jutros nas je počastio s komentarom u vezi ostavke: “U demokraciji je normalno tražiti ostavke. Ja se nikoga ne bojim." Lakonski je dodao da ga je postavio premijer, a da ocjenu o njegovom radu donose glasači na sljedećim izborima.
Korištenje državnih službi za politički obračun
I umjesto da diktira vlastitu ostavku, Kujundžić je službama u ministarstvu naredio da se raspitaju u vezi mogućnosti diskreditacije političkih protivnika. Na meti su ovaj put Božo Petrov i Ines Strenja Linić iz Mosta, kojima bi Kujundžić zbog negativnih izjava na njegov račun oduzeo liječničke licence. Poslovično nepotkovan argumentima i nesposoban za smirenu polemiku, Kujundžić brzo poseže za ad hominem napadima, pa je tako učinio i ovaj put. Umjesto da se službe Ministarstva bave poboljšanjem zdravstvenog sustava i istraživanjem svih aspekata smrti Mattea Ružića, one se sada po Kujundžićevoj komandi bave time kako zagorčati život ministrovim kritičarima.
Inače, karakteristično za Kujundžića, i taj je potez skretanja pažnje s prave teme, koncipiran tako da može samo dodatno naštetiti ministru i vladi. Ako bi Kujundžić doista isposlovao oduzimanje licence Petrovu i Strenji Linić, pa to bi bio međunarodni skandal koji bi zabilježili i strani mediji, a Plenkovićeva vlada bi ispala nevjerojatno sitničavom i osvetnički nastrojenom, što sigurno ne bi bilo poboljšanje u odnosu na aktualnu reputaciju nesposobnosti i neodlučnosti. Ako ministar pak ne uspije u tome da oduzme licence svojim političkim protivnicima, što je daleko vjerojatnija opcija, onda je nesposoban i u tome te je njegova akcija bila promašaj.
Manijakalni osmijeh na licu
Država - to sam ja, uvjeren je Kujundžić kojega ministarska pozicija zanima samo kao počast i privilegij, a inače se ne bi miješao u svoj resor pa onda ne može biti odgovoran za ono što se u zdravstvu događa. Više je energije Kujundžić uložio u suđenje s Andrijom Hebrangom, bivšim nadređenim s kojim se svadljivo razišao, nego u reformu zdravstva. Moguće je da mu je zato sve smiješno zadnjih dana; ne može vjerovati da se od njega traži politička odgovornost, pa tko je to vidio u Hrvatskoj?! Ili pak želi kroz kontinuirano dokazivanje svoje ljudske i komunikacijske nedoraslosti funkciji da baš zato na njoj treba ostati?
Jučer je pak na press konferenciji na kojoj se javnosti predstavljao obdukcijski nalaz Mattea Ružića ministar zaprijetio i medijima, koje doduše nije direktno imenovao: "Oni koji su dizali hajku i uvjeravali hrvatsku javnost i hrvatske građane budeći kod njih nesigurnost je nešto na što ću dati odgovor, ali sutra, politički i sudski", rekao je Kujundžić manijakalno se osmjehujući.
Na upite novinara o čemu se i o kome radi, Kujundžić nije želio dati odgovor već je samo ponavljao: "Sutra ću vam sve reći. Danas nije prigoda za to. Sutra ću vam sve reći." Na pitanje tko su oni, tko su ti koji su dizali hajku, opet uz osmijeh na licu je rekao: "Ako ne prepoznajete, onda..."
Umjesto da se kao ministar i političar jasno izražava i jasno adresira svoje optužbe, on se domunđava sam sa sobom i šeretski podbada u stilu kavanskog nadmudrivanja. (Kujundžić počinje nakon tri pol i minute)
Tko se zadnji smije, najslađe se smije
Autoritarnost, doskočice smiješne samo njemu, namješteni osmijesi i cerenje, nepovezane izjave, deluzije o vlastitoj veličini, stavljanje sebe u neki mitski narativ koji drugi ne razumiju ili ne prepoznaju, izostanak empatije zbog smrti mladića… Kujundžićevo ponašanje proteklih dana izlazi i iz arene političkog i prelazi u zonu psihološkog. Kada građani pogledaju kako se ponaša ministar zdravstva u trenutku u kojem bi svaki normalan čovjek već podnio ostavku, to navodi na pitanje jesu li mu sve daske na broju. Pa dok ljudi umiru na ulici, ministar umire od smijeha!
Možda je to utješnija opcija od one očite - Kujundžić će svim snagama želi održati na funkciji, a jedini način na koji zna voditi politiku je kroz atakiranje protivnika i verbalno mačo poziranje dinaridskog tipa, koje uključuje i taj navodno nadmoćni osmijeh kojim nas ministar obilato časti ovih dana.
Iako je već trebao biti bivši, moguće je itekako da će Kujundžić preživjeti i ovaj skandal te nastaviti s uništavanjem hrvatskog zdravstva. U njegovom slučaju se ne možemo nadati karmičkoj pravdi iz izreke o tome da se najslađe smije onaj koji se posljednji smije, jer zaboravljamo da se Kujundžić smije baš nama u facu i da mu mi to dozvoljavamo. Smijat će se on tako do kraja i to cijelo vrijeme na naš račun. Kao što je konstatirao, razloga za strah nema.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala