Dr. Beck: Kao narod smo lijeni, debeli, ne znamo jezike, pijemo i pušimo

Foto: Luka Šangulin/Index

OVOG vikenda prvi put u Hrvatskoj održat će se potpuno besplatan dvodnevni zdravstveno-komunikacijski summit i to u Zagrebu, a među govornicima će biti i prva dama, epidemiologinja Sanja Musić Milanović, znanstvenik Ivan Đikić i mnogi drugi.

Cilj summita je kroz multidisciplinarna online predavanja, uz 40 najuglednijih hrvatskih zdravstvenih, znanstvenih i komunikacijskih stručnjaka širu javnost informirati o trendovima iz područja znanosti i medicine, sve s ciljem povećanja zdravstvene pismenosti i poboljšanja kvalitete života. Ovaj događaj plod je ideje specijalista radiologije, prvog hrvatskog doktora influencera te Komunikatora 2020. godine prema izboru Hrvatske udruge za odnose s javnošću (HUOJ), dr. Natka Becka, koji sa suprugom, radijskom voditeljicom i urednicom Tajanom Beck, i marketinškom stručnjakinjom Vesnom Babić organizira ovaj summit.

Tom prilikom dr. Beck je dao intervju za Index.

Kako ste došli na ideju za ovaj summit?

Na ideju o organizaciji ovakvog summita sa svojim sam timom došao s ciljem da stvorimo okruženje za zdravu i otvorenu komunikaciju. Okruženje u kojem se govori o važnim i zanimljivim temama iz područja medicine, znanosti i komunikacija, koje će biti prvenstveno korisne, ali i zanimljive čitavoj zajednici. O brojnim temama razgovarat će se na interaktivan i edukativan način, sve kako bi se one približile običnom čovjeku, onom koji nije iz medicinskih ili znanstvenih krugova.

Predavači će na temelju svojeg iskustva i znanja nastojati objasniti kako komunikacija medicinskih stručnjaka utječe na bolje razumijevanje zdravstvenih informacija i na kvalitetu zdravlja te kako komunikacija između liječnika i pacijenta utječe na veću suradljivost i bolje ishode liječenja. Uz to, na jednoj od mnogobrojnih panel-rasprava bit će govora i o tome što smo naučili u periodu pandemije covida-19, ali i o budućnosti medicine i što sve od nje možemo očekivati. Također, saznat ćemo kako unaprijediti zdravlje naše djece, što nam poručuje naše mentalno zdravlje i kako se na pravi način u izazovnim vremenima brinuti o njemu.

Koja je svrha ovog summita?

Svrha summita je stvoriti novu platformu koja će postati tradicija u ispunjavanju misije društveno odgovornog ponašanja i povećanja zdravstvene pismenosti. Komunikacijom o aktualnim temama prisutni će panelisti, između ostaloga, razgovarati o pandemiji covida-19, medicinskoj komunikaciji, zdravstvenoj pismenosti te budućnosti medicine. Svi zainteresirani sadržaj mogu pratiti putem linka koji je dostupan i na službenoj ​​web stranici Back Together Summita, a sve pravovremene informacije svakodnevno se mogu pratiti i na Instagram, Facebook i LinkedIn profilu.

Zašto ga baš sad organizirate?

Razgovor o medicini i zdravlju sad je, s obzirom na pandemiju, važniji nego ikad. Zato nam je važno prikazati liječnike i znanstvenike u normalnom svjetlu. Većina govornika na summitu bit će liječnici, razgovarat ćemo kako da komuniciramo na jedan pitomiji način, bez senzacionalističkih naslova. Govornici će nam biti Sanja Musić Milanović, Ivan Đikić, Stjepan Orešković, Igor Berecki pa Aleksandar Džakula, svi su oni izvrsni. To su ljudi koji kad govore, još više daju.

Kako Vi kao liječnik gledate na ovu situaciju u Zagorju gdje roditelji ne puste dijete u školu jer mora nositi masku?

Jedino mišljenje mi je da mi je žao tog djeteta i sve ostale djece. Ne znam je li roditelj izmanipuliran, no na kraju vidimo da je dijete manipulirano, to je tužno. Dijete ne ide sa svojom ekipom u školu, a što se tiče maski u školi, to nisu neke mjere izvan nečeg normalnog. Maska ni za koga nije opasna. Ovo nije način da se tako postupa, ne sviđa mi se da roditelji to iskorištavaju na taj način. Što se tiče ekipe koja se okuplja ispred škole, pa to je kriminal. Žao mi je sve uključene djece.

Što mislite o "Festivalu slobode" koji se održava također ovaj vikend?

Činjenica da je u Hrvatskoj moguće organizirati takav skup koji predvode takvi ljudi govori o tome da imamo ekstremne slobode, ne znam protiv čega demonstriraju, nikad nismo bili suočeni s ikakvim prisilama. Realno gledano, živimo u slobodnoj državi koja tolerira sve. Pa osvrnite se oko sebe, više ni konobar ni kuhar, nitko ne nosi masku, to su takve glupe usporedbe s Trećim Reichom. Ovi koji stoje iza tog festivala to rade s namjerom da sebe uzdignu u tom blatu i postanu tzv. vođe, a za slobodu se sigurno ne bore jer imamo veće slobode nego ijedna EU država. Većina ljudi koji se okupljaju ili su očajni ili traže nešto, a ovo nema veze s prisilnim cjepivom, oko kojeg nema govora tako da ne znam gdje vide represiju. Da se bar bore za bolji zdravstveni sustav ili tako nešto, a ne ovo, ovo nema smisla. Ljudi koji ih predvode apsolutno nemaju veze sa strukom ili realnošću, to je obmana ljudi.

Kako komentirate sve jači antivakserski pokret?

Što se tiče antivaksera, ne znam može li ih se može razuvjeriti. Slušam razne priče, od psihologa, psihijatara, školske medicine. Ne znam postoji li efikasan način kako da razuvjeriš ljude, ono što postoji je povjerenje u institucije, ne možeš to postići preko noći, potrebne su stalne edukacije, a u tome smo kiksali zadnjih godina. Evo neki dan sam vidio da je procijepljenost protiv ospica u nekom dijelu BiH pala na 12 posto. Tek kad se dogodi opća tragedija, onda se stvari mijenjaju. Strah je veliki faktor, kao i neznanje i nepovjerenje, to su tri glavna ključa za antivakserski pokret. Potrebna je edukacija od najranije dobi. Školska i zdravstvena reforma su nam ključne, jako dugo ih čekamo, a ta su dva sektora ključ društva. Ključno nam je uvesti zdravstveni odgoj u škole. Evo da povučem paralelu s Njemačkom, gdje sam živio, tamo smo u 7. razredu učili stavljati kondome na drveni dildo. Pa kod nas hrpa mladih ne zna pravilno staviti kondom. Djecu je potrebno educirati o zdravlju od najranije dobi.

Na summitu će jedna od tema biti mentalno zdravlje, ulaže li se u Hrvatskoj u mentalno zdravlje?

I pandemija i potresi su ostavili traga na našem mentalnom zdravlju. No mi na ovim prostorima imamo tendenciju biti licemjeri. Prije pandemije i potresa nismo razgovarali o mentalnom zdravlju iako su također postojale potrebe govoriti o tome. Nitko ne pita za djecu koja su bila u ratu, sve se izvlači iz kutijice kako ti paše. Sad se priča o djeci u školama, kako pate jer su imala online nastavu, pa više pate oni kojima su roditelji preminuli od covida. U Americi je preko 100.000 siročadi zbog covida, njihovo mentalno zdravlje je daleko narušenije od onih koji ne žele masku u školama.

Da se pandemija i nije dogodila, naše psihičko stanje bi i dalje propadalo jer ne radimo na tome da ga poboljšamo. Kakva nam je tjelesna aktivnost? Danas je djeci kazna ići van. O Hrvatskoj govorimo kao o najsportskijoj naciji, a istovremeno u Hrvatskoj imamo najviše debelih. U Splitsko-dalmatinskoj županiji imate jako veliki broj pretile djece. To nije samo vezano uz pandemiju, to je bilo otprije. Roditelji su primjer djeci, nemamo velik postotak ljudi koji se kreću, djeca se nemaju u koga ugledati. Obrazac ponašanja koji im je najlakše usvojiti je od roditelja koji piju, puše, vise na mobitelu. Pa imam niz poznanika srednje životne dobi gdje su njihovi roditelji zdraviji od njih samih. To su naše navike, imamo takav mentalitet, radije ćemo svaki dan pojesti ćevape umjesto da se krećemo i brinemo o svom zdravlju.

Kao narod smo lijeni, debeli, ne znamo jezike, pijemo, pušimo i needucirani smo.

Nijedna stvar u Hrvatskoj nije toliko marginalizirana kao mentalno zdravlje. Prije 2 godine sam pitao koliko imamo dječjih psihijatara, na prste jedne ruke ih mogu nabrojati. Naprosto ne brinemo za to.

Što se može napraviti da se takve stvari promijene, da Hrvati mijenjaju navike?

Ne možemo očekivati dramatične promjene dok postoji dramatična razlika u socioekonomskom stanju. Moramo raditi na tome da nam niža i srednja klasa budu što jače. Vi se ne možete posvetiti pravilnoj prehrani ako nemate za život. U Hrvatskoj ljudi naprosto nemaju. Još uvijek imamo previše gladne djece u školama. Cijelo vrijeme hodamo pored ljudi koji su u tragičnom stanju, a poanta je da to primijetimo. Trebamo graditi zdravije društvo, a to uključuje i novac, svi se trebaju zapitati kako doprinijeti tome. Moramo probuditi empatiju u nama za budućnost, trebamo se brinuti što će djeca naše djece jesti, što će raditi, trebamo puno više razmišljati o tome.

Ta nejednakost se najviše vidi u zdravstvenom sustavu, ako hoćeš mijenjati društvo, trebaš mijenjati zdravstvo i školstvo. Treba napraviti zdravije i pametnije društvo. Vidim da u politici manjka volje za zdravstvenom reformom.

Dugi niz godina radite kao liječnik, kako komentirate stanje u zdravstvu?

Vidite, mi imamo jednu osiguravajuću kuću koja svima u bolničkom sustavu određuje cijene, koliko jedna bolnica može živjeti na tome. Bolnice promatramo kao poslovne subjekte, ako se radi o profitu bolnica, vi ne može napraviti profit u bolnici. No treba to gledati s druge strane, bolnica, odnosno zdravstveno osoblje je napravilo sve da pacijent ozdravi i da vrati čovjeka na posao. Dakle, bolnice fizički ne ostvaruju profit, ali su s druge strane uštedjele hrpu novca vraćajući u što kraćem roku osobu na tržište rada kako bi taj isti mogao raditi, zarađivati za mirovine, puniti proračun.

Ogroman je problem i što se kod nas politika non-stop miješa u medicinu. O zadovoljstvu liječnika i sestara ne želim ni pričati. Kao liječnik pripadam u najbolje plaćene osobe, a da nisam kriminalac i tajkun, a opet s tom liječničkom plaćom, ako si želiš kupiti stan u Zagrebu, ti si to ne možeš priuštiti. Je li ok da si liječnik može priuštiti stan u Zagrebu? Pa mislim da bi to trebalo biti normalno, a eto ne može. Kod nas je nesrazmjer između svega ovdje. A tek da sam medicinska sestra, pa davno bih napustio državu.

Osim zdravstva spomenuli ste i školstvo, kako komentirate stanje u njemu?

Imamo kriminalna sveučilišta, koliko god ja volim svoj faks, mi smo naspram drugih kriminalni. Sveučilište nam svake godine pada na ljestvici i pitanje je kako su nam ljudi školovani. Moramo raditi na što boljoj kvaliteti obrazovanja. Uhljebi su doveli do toga da je kod nas sve moguće, da ljudi koji ništa ne znaju prepisuju iz strane literature.

Na visoke položaje došli su ljudi na osnovu stranačke pripadnosti, koji ne pripadaju ni u znanost ni u medicinu.

Pročitajte više