Bangladeš bi mogao postati prva žrtva globalne energetske krize izazvane sukobom SAD-a i Irana te mu prijeti potpuni nestanak nafte i plina u svega nekoliko tjedana. Ova južnoazijska država nije jedina koja se suočava s posljedicama iranske blokade Hormuškog tjesnaca - sve veći problemi s opskrbom gorivom pogađaju niz zemalja od Indije i Južne Koreje do Australije i Novog Zelanda, piše The Telegraph.
Vlada u Dhaki, nakon tjedana racionalizacije potrošnje, očajnički pokušava sastaviti plan jer se zemlja sa 170 milijuna stanovnika suočava s mogućnošću da ostane bez goriva. Bangladeš uvozi 95 posto svojih potreba za naftom i plinom, od čega dvije trećine stiže iz zaljevskih zemalja poput Saudijske Arabije, UAE-a i Iraka.
Uvoz sirove nafte gotovo je presušio, pa je ovog mjeseca uvezeno tek 170.000 tona sirove nafte i dizela, u usporedbi s 332.000 tona u istom mjesecu prošle godine. "Vlada je ondje sve očajnija, ne znaju što poduzeti ni kako se pripremiti", rekao je zapadni izvor upoznat sa stanjem u zemlji.
Krajem ožujka Bangladeš je u svojoj Istočnoj rafineriji imao uskladišteno 80.000 tona sirove nafte, što je dovoljno za otprilike 17 dana funkcioniranja države. Zalihe dizela i benzina jednako su niske.
Vlasti grozničavo traže nove izvore rafiniranih proizvoda diljem svijeta te su od SAD-a zatražile odobrenje za uvoz 600.000 tona ruskog loživog ulja, a primile su i 60.000 tona iz Indonezije, vjerojatno po znatno višoj cijeni. Isporuka 60.000 tona dizela koju je Indija trebala dostaviti u prvoj polovici godine također je postala upitna zbog problema s opskrbom u samoj Indiji.
U glavnom gradu Dhaki vozači satima čekaju u redovima na benzinskim postajama, sveučilišta su zatvorena, a državnim službenicima naloženo je da ograniče potrošnju električne energije. "U ovom redu čekam već četiri sata i još ne znam hoću li uopće natočiti gorivo. Ako se vratim kući praznog spremnika, moja obitelj večeras neće imati što jesti. Stvar je vrlo jednostavna", ispričao je taksist Abul Kalam.
Zbog nestašica, koje su gotovo zaustavile svakodnevni život u jednom od najzakrčenijih gradova svijeta, putnici otkazuju putovanja, dostavljači ne rade, a javni prijevoz je prorijeđen.
Izvor iz naftne industrije navodi da procjene govore kako Bangladešu preostaje "između 10 i 21 dan ključnih zaliha goriva". Ipak, upozorio je da se očekuje dolazak novih pošiljki, što znači da potpuni nestanak zaliha nije neizbježan.
Unatoč alarmantnom stanju, vlada inzistira da nestašice nema. Ministar energetike Iqbal Hasan Mahmud Tuku u ponedjeljak je u parlamentu izjavio da su zalihe stabilne. "Želim biti jasan, u Bangladešu trenutačno nema nestašice goriva. Štoviše, povećali smo opskrbu u odnosu na prošlu godinu", rekao je.
Za gužve je okrivio povećanu potrošnju i paničnu kupnju, tvrdeći da motociklisti kupuju tri do četiri puta više goriva nego inače. Vlada je pokrenula akciju protiv ilegalnog skladištenja i nudi nagrade za informacije o gomilanju zaliha.
Istovremeno, upućeni iz industrije i prijevoznici tvrde da neslužbeni sindikati pogoršavaju krizu preusmjeravanjem zaliha i zadržavanjem goriva. "Dostupnost goriva već je pod ozbiljnim pritiskom. Ako se rat u Iranu produlji, a opskrba ostane poremećena, Bangladeš bi se za nekoliko tjedana mogao doslovno zaustaviti", upozorio je jedan visoki dužnosnik.
Bangladeš nije jedina pogođena zemlja. U Indiji je nestašica plina uzrokovala pad industrijske proizvodnje na najnižu razinu u četiri i pol godine, a vlada je morala demantirati glasine o nestanku zaliha unutar tjedan dana, tvrdeći da ima rezerve za 60 dana. Južna Koreja, koja oko 70 posto goriva uvozi s Bliskog istoka, razmatra uvođenje ograničenja u vožnji za građane prvi put od Zaljevskog rata 1991. godine.
Filipini, koji su proglasili nacionalno energetsko izvanredno stanje, imaju zalihe za nešto više od mjesec dana. Vijetnamu su se zalihe sirove nafte u ožujku prepolovile, a strateške rezerve dostatne su za oko tri tjedna.
Situacija je teška i u drugim zemljama regije. Japan je počeo koristiti dosad najveći dio svojih hitnih rezervi. U Mjanmaru vojska poziva građane da ostanu kod kuće i izbjegavaju paničnu kupnju, dok je uveden sustav točenja goriva "par-nepar". U Kambodži je zatvorena trećina benzinskih postaja.
Kriza je otvorila prostor Kini da poveća svoj utjecaj u regiji. Peking je iskoristio priliku i počeo izvoziti gorivo susjednim zemljama. Prema izvješću Bloomberga, kineski tanker isporučio je 100.000 tona goriva Vijetnamu. Filipini, koji su također započeli pregovore s Pekingom, primili su dva tankera s 260.000 tona dizela.
Johannes Rauball iz analitičke tvrtke Kpler objašnjava kako Peking time jača svoju poziciju. "Kina izvozi dizel i naftne derivate u zemlje poput Filipina i Vijetnama na temelju bilateralnih sporazuma, čime jača utjecaj Pekinga na susjede s kojima već ima neriješene teritorijalne sporove", izjavio je.
Paradoksalno, čini se da Iran profitira od krize. Cijena nafte dosegnula je 116 dolara po barelu, a Islamska Republika, prema izvoru na kojeg se poziva The Economist, izvozi do 2.8 milijuna barela dnevno, što je jednako ili čak više nego prije rata. Većina iranskog izvoza završava u Kini, koja ga plaća robom ili polaže novac na mrežu bankovnih računa kojima se zaobilaze međunarodne sankcije.