Economist: Hrvati, Bošnjaci i Srbi se ne slažu oko ničeg osim da je rat završio

Foto: 123rf

RAT U BiH je završio 21. studenog 1995. godine kada je postignut mirovni sporazum u američkoj zračnoj bazi u Daytonu, Ohio, ili na 14. prosinac, kad je on potpisan u Parizu. Točan datum ne znači puno jer 20. obljetnicu završetka rata neće obilježiti niti jedan službeni događaj. To je dobrim dijelom zbog toga što, kada je riječ o prisjećanju na rat; Hrvati, Bošnjaci i Srbi imaju tri potpuno različite verzije o onom što se dogodilo, piše Economist.

Sporazum u Daytonu je dozvolio BiH da opstane, ali podijeljena. U Republici Srpskoj dominiraju Srbi, a u Federaciji unija Bošnjaka i Hrvata podijeljena u 10 kantona. Tu je i Brčko, autonomni grad koji se drži sam za sebe. Na papiru, BiH ne izgleda kompliciranije od Belgije, u praksi ona je čak nefunkcionalnija, jer podjela ožiljke od rata čini uvijek svježima.

Znakovi kako se podjele nastavljaju održavati vidljivi su u načinu na koji se slavi Dayton. Ako 21. studeni ne padne za vikend, kao što je to ove godine, samo građani RS dobivaju slobodni dan. Bošnjaci (ali ne i Hrvati) ne slave 21. već 25., datum kada su modernu BiH osnovali antifašistički partizani u 1943. Taj je praznik pak ignoriran u RS; gdje se slavi 9. siječanj u spomen na osnivanje tog entiteta upravo s namjerom da se podijeli BiH i stvori Velika Srbija.

Na 26. studeni, Ustavni sud BiH je poništio taj praznik uz argument da isti datum koristi i pravoslavna crkva, čime se diskriminiraju katolički Hrvati i Bošnjaci. Milorad Dodik je odbacio "odluku muslimanskog suda" i rekao da si je "mogu zabiti znate već gdje".

> Dan Republike Srpske proglašen neustavnim; Dodik: Neka si tu odluku zavežu za neku stvar

"To nije pitanje ljudi, već politike"

U BiH ne samo da nema konsenzusa o tome kada je rat završio, već je prijeporan i njegov početak. Za Srbe, on je započeo ubojstvom Srbina na vjenčanju u Sarajevu u ožujku 1992. Za Bošnjake i Hrvata ishodište je ubojstvo dvije žene, Bošnjakinje i Hrvatice, pet tjedana poslije. Svaka strana pritom oplakuje samo svoje žrtve. Danas uglavnom bošnjačko Sarajevo je začinjeno memorijalima za one koji su poginuli od ruku "srpskih kriminalaca" tijekom opsade. Srpski civili koje su ubile i u obližnju jarugu bacile bošnjačke snage još uvijek nemaju službeni spomendan. Vlasti u Prijedoru, RS, ne dozvoljavaju pak obilježavanje smrti uglavnom bošnjačke djece ubijene tijekom rata.

Odvojeni obrazovni sustavi repliciraju podjele za nove generacije. Sociolog Eric Gordy kaže da sve tri strane "prodaju priče o sebi kao najvećim žrtvama". No, usprkos glasanju za uglavnom etničke stranke, Bošnjaci su manje nacionalistički nego što se to često misli. Bojan Solaja iz Centra za međunarodne odnose u Banja Luci, glavnom gradu RS, kaže da se Srbi, Bošnjaci i Hrvati slažu da je rat bio pogreška i privatno nisu netrpeljivi: "To nije pitanje ljudi, već politike".

Zloslutnici već dvadeset godina predviđaju da će se BiH vratiti ratu. To se nije dogodilo, Dayton je, uz sve svoje propuste, uspio okončati rat čak i ako nije približio narode u jednoj naciji. Čini se da će ova nefunkcionalna država ipak šepati kroz još mnogo obljetnica Daytona koje dolaze, zaključuje Economist.