Prema prvim izvještajima, jedan pilot američkog borbenog zrakoplova F-15 srušenog iznad Irana je spašen, dok je za drugim članom posade u tijeku velika operacija potrage duboko na iranskom teritoriju. Ako se vijest o spašavanju potvrdi, bit će to posljednja u dugom nizu američkih borbenih misija potrage i spašavanja koje se provode već desetljećima, piše BBC.
Misije borbenog traganja i spašavanja (CSAR) vojne su operacije čiji je cilj pronaći, pružiti pomoć i izvući osoblje u nevolji, poput srušenih pilota ili izoliranih vojnika. Za razliku od uobičajenih operacija traganja i spašavanja, koje se mogu odvijati tijekom humanitarnih kriza ili nakon prirodnih katastrofa, CSAR misije provode se u neprijateljskom okruženju. U nekim slučajevima, poput operacije u Iranu, odvijaju se duboko na neprijateljskom teritoriju.
CSAR misije obično izvode helikopteri, uz podršku zrakoplova za opskrbu gorivom i drugih borbenih letjelica koje osiguravaju područje. Bivši zapovjednik eskadrile paraspasilaca izjavio je za CBS News kako bi u operaciji spašavanja poput ove u Iranu sudjelovala najmanje 24 paraspasioca koji bi pretraživali područje u helikopterima Black Hawk.
Dodao je da bi tim bio spreman iskočiti iz zrakoplova ako je potrebno, a jednom na tlu prioritet bi im bio uspostaviti kontakt s nestalim članom posade. Nakon lociranja, paraspasioci bi pružili medicinsku pomoć, izbjegavali neprijatelja i probili se do točke s koje mogu biti izvučeni.
"Reći da je to mučno i iznimno opasno bilo bi podcjenjivanje", rekao je bivši zapovjednik. "Oni se za ovo obučavaju diljem svijeta. Poznati su kao švicarski noževi Ratnog zrakoplovstva", dodao je.
Provjerena snimka koja se u petak pojavila iz Irana navodno prikazuje američke vojne helikoptere i najmanje jedan zrakoplov za punjenje gorivom iznad iranske pokrajine Khuzestan. Ovakve su misije iznimno vremenski osjetljive jer i neprijateljske snage vjerojatno pretražuju isto područje u pokušaju da zarobe američko osoblje.
Prema državnim medijima, iranski dužnosnici pozvali su građane da pronađu nestalog američkog člana posade živog i nude novčane nagrade za njegovo hvatanje. Laurel Rapp, direktorica programa za SAD i Sjevernu Ameriku u Chatham Houseu, rekla je za BBC Radio 4 da bi hvatanje člana posade predstavljalo "golem ulov" za Iran i dalo im "vrlo moćan pregovarački adut".
Jonathan Hackett, bivši specijalist za specijalne operacije američkih marinaca, izjavio je za BBC da bi prioritet američkog spasilačkog tima bio tražiti znakove života.
"Pokušavaju krenuti od posljednje poznate lokacije te osobe i od tamo širiti potragu, uzimajući u obzir brzinu kojom bi se mogla kretati u različitim okolnostima na ovom doista teškom terenu", rekao je Hackett. Objasnio je da bi ovakva vrsta spašavanja mogla biti "nestandardna misija potpomognutog izvlačenja", u kojoj su lokalne skupine na terenu mogle biti unaprijed kontaktirane radi stvaranja planova za pomoć u hitnim situacijama.
Zračne misije spašavanja u ratnim uvjetima imaju dugu povijest, još od Prvog svjetskog rata kada su piloti izvodili improvizirana slijetanja u Francuskoj kako bi spasili srušene suborce. Korijeni paraspasilačkih jedinica američke vojske sežu u misiju iz 1943. godine, kada su dva vojna kirurga iskočila padobranom u tadašnju Burmu - današnji Mjanmar - kako bi pomogli ranjenim vojnicima.
Prvo spašavanje helikopterom na svijetu dogodilo se godinu dana kasnije, kada je američki poručnik spasio četiri vojnika iza japanskih linija. Taj je događaj ujedno označio i prvu operativnu upotrebu helikoptera u borbi. Formalne jedinice za traganje i spašavanje uspostavljene su u SAD-u nakon rata, no moderni CSAR započeo je tijekom Vijetnamskog rata.
Jedna od misija, poznata kao Bat 21, rezultirala je gubitkom nekoliko zrakoplova i višestrukim američkim žrtvama tijekom pokušaja izvlačenja pilota oborenog iza sjevernovijetnamskih linija. Rat je nametnuo potrebu za velikim širenjem CSAR misija, koje su postale složenije i opsežnije. To je iskustvo pomoglo vojsci da usavrši taktike i procedure koje su od tada temelj operacija spašavanja.
Iako svaka grana američke vojske ima određene CSAR sposobnosti, američko ratno zrakoplovstvo ima primarnu odgovornost za pronalaženje i spašavanje vojnog osoblja. Taj posao uglavnom obavljaju takozvani paraspasioci (Pararescuemen), koji su dio šire zajednice za specijalne operacije.
Službeni moto paraspasilaca glasi: "Ovo činimo da bi drugi živjeli", a njihov se rad smatra dijelom obećanja američkim vojnicima da nitko neće biti ostavljen. Pripadnici ovih postrojbi visoko su obučeni i kao borci i kao medicinari te prolaze kroz jedan od najtežih procesa selekcije i obuke u američkoj vojsci, koji traje otprilike dvije godine. Obuka uključuje padobranstvo, ronjenje, podvodno rušenje, preživljavanje, otpor i bijeg te potpuni civilni tečaj za bolničara, kao i specijalizirane tečajeve iz ratne medicine, složenih operacija izvlačenja i rukovanja oružjem.
Na terenu, timove vode specijalizirani časnici za borbeno spašavanje, koji su odgovorni za planiranje, koordinaciju i provedbu misija izvlačenja.
Paraspasilački timovi bili su intenzivno angažirani tijekom ratova u Iraku i Afganistanu, gdje su proveli tisuće misija spašavanja ranjenih američkih i savezničkih vojnika. Godine 2005. sudjelovali su u izvlačenju pripadnika američkih Navy SEAL-ova koji je, ranjen, potražio utočište u jednom afganistanskom selu nakon što je njegov tim upao u zasjedu. Incident je kasnije prikazan u filmu "Jedini preživjeli".
Misije izvlačenja oborenih američkih pilota bile su rijetke posljednjih desetljeća. Godine 1999. paraspasioci su pronašli i izvukli pilota nevidljivog lovca F-117 oborenog iznad Srbije. U poznatom incidentu u Bosni 1995. godine, američki pilot Scott O'Grady spašen je u zajedničkoj misiji zrakoplovstva i marinaca nakon što je bio oboren i šest dana izbjegavao zarobljavanje.