Po podacima MUP-a, radi se o 12 do 15 tisuća zahtjeva godišnje, koji se u pravilu prihvaćaju.
Etnički Hrvati po važećem Zakonu o državljanstvu, hrvatskim državljanima mogu postati neovisno o tome prebivaju li u Hrvatskoj, za razliku od pripadnika drugih etničkih skupina, koji na hrvatskom teritoriju moraju neprekidno prebivati najmanje pet godina.
Upravo ta odredba najteži je izazov vladinoj međuresornoj skupini, osnovanoj u studenom radi pripreme zakonske prilagodbe na Konvenciju, koja izrijekom zabranjuje diskriminaciju na temelju spola,
vjere, rase, boje kože te nacionalnog ili etničkog podrijetla.
Na članak Zakona o državljanstvu po kojemu etnički Hrvati do hrvatskog državljanstva dolaze lakše od ostalih primjedbe je imalo i Vijeće Europe, pa je izvjesno da će se taj članak mijenjati.
Pomoćnik ministra unutarnjih poslova Žarko Katić potvrđuje da je riječ o jednoj od najvećih dvojbi vezanih uz Konvenciju.
Naglašava da gotovo sve europske zemlje pripadnicima matičnih naroda propisuju lakše uvjete za stjecanje državljanstva, no to uglavnom vežu uz određeno vrijeme stvarnog prebivanja u državi.
Budući da Konvencija preporuča da se, uz određene izuzetke, kao uvjet za stjecanje državljanstva propiše neprekidni boravak u državi između pet i 10 godina, za očekivati je da će nova zakonska rješenja biti na tom tragu, kaže Katić.
No, ističe, za pripadnike matičnog naroda moguće je propisati i kraći rok.
Vijeće Europe je imalo primjedbe na još jednu zakonsku odredbu, onu kojom je utvđeno da se hrvatskim državljanima smatraju i pripadnici hrvatskog naroda koji to nisu bili po zakonskom kontinuitetu, ali su na dan stupanja Zakona na snagu (8. listopada 1991.) imali prijavljeno prebivalište u Hrvatskoj u trajanju od najmanje 10 godina.
Ta će se prijelazna odredba vjerojatno izbrisati, no Katić ne očekuje da će to imati većih posljedica, jer je, kaže, ta odredba uglavnom ranije konzumirana.
Na pitanje je li riječ o diskriminaciji, budući da takve mogućnosti stjecanja državljanstva nisu imali i pripadnici drugih naroda, Katić odgovara kako je najdublje uvjeren da se ne radi o diskriminaciji.
Pojašnjava da su se, uz Hrvate, i drugi državljani bivše SFRJ koji su u trenutku sukcesije dobili status trajno nastanjenih osoba, bez većih problema mogli dobiti hrvatsko državljanstvo.
Veće probleme Katić ne očekuje ni oko odredbi Konvencije koje propisuju da osobe s višestrukim državljanstvom vojni rok moraju služiti samo u državi u kojoj stvarno prebivaju, budući da sporazum o dvojnom državljanstvu Hrvatska ima samo s BiH.