U prvim satima nakon što su Sjedinjene Američke Države i Izrael 28. veljače započeli zajedničke udare na Iran, zračni promet duž inače prometnih koridora istok-zapad zbio se u uski pojas iznad Južnog Kavkaza. Ono što se dogodilo na nebu, na kopnu se oblikuje već neko vrijeme.
Posljednjih godina ova regija privukla je pozornost kao ključna karika Transkaspijske međunarodne transportne rute, poznate i kao Srednji koridor, koja povezuje Europu i Kinu zaobilazeći Iran i Rusiju preko Središnje Azije i Južnog Kavkaza. Rat u Iranu sada je Srednji koridor gurnuo u prvi plan jer je zatvaranjem Hormuškog tjesnaca, kroz koji prolazi oko 20 posto svjetske nafte i ukapljenog plina, Teheran poremetio globalne energetske tokove, piše Deutsche Welle.
"Za ovu regiju ovo je prilika koja se rađa iz krize", kaže Richard Giragosian, direktor Centra za regionalne studije u Erevanu. "Srednji koridor sada je jedina preostala ruta, jedini održiv put za trgovinu i prijevoz."
Uz to, važna pomorska arterija kroz tjesnac Bab el-Mandeb i Crveno more, kojom prolazi 12 posto svjetske trgovine, ugrožena je zbog napada Hutista, jemenske milicije koju podržava Teheran. Alternativni put oko Rta dobre nade u Južnoj Africi produljuje putovanje između Azije i Europe za deset dana.
Srednji koridor, koji je geografski najkraća ruta između Europe i Kine, namijenjen je prijevozu kineske robe te ključnih minerala i energenata iz Središnje Azije u Europu. Europska unija i Kina već su obećale milijarde za nadogradnju luka, željeznica i cesta duž te rute. Količina tereta na koridoru učetverostručila se od 2022. godine, kada je Rusija napala Ukrajinu. Iako se tuda još uvijek prevozi tek manji dio euroazijske trgovine, Svjetska banka procjenjuje da bi ukupni obujam do 2030. mogao dosegnuti 11 milijuna tona.
Čak i bez trenutačnih sukoba, Srednji koridor će vjerojatno dobivati na važnosti u godinama koje dolaze. "Srednjoročno i dugoročno, Južni Kavkaz i Srednji koridor bit će, uz pomorske pravce, jedna od glavnih ruta koje povezuju EU i Kinu", smatra Korneli Kakachia, profesor politologije u Tbilisiju.
Za Gruziju, Azerbajdžan i Armeniju taj bi pomak ojačao njihovu ulogu ključnih tranzitnih država. Energetski bogatom Azerbajdžanu rat u Iranu mogao bi donijeti i kratkoročnu dobit. Više cijene nafte značile bi dodatni prihod od izvoza koji bi, prema procjenama analitičara, mogao doseći i do 500 do 600 milijuna dolara mjesečno.
Hikmet Hajiyev, glavni savjetnik za vanjsku politiku azerbajdžanskog predsjednika Ilhama Alijeva, izjavio je za Euronews da Azerbajdžan povećava isporuke prirodnog plina kako bi nadoknadio one iz Zaljeva. Europa trenutačno oko četiri posto prirodnog plina, odnosno 12.8 milijardi kubičnih metara, dobiva iz Azerbajdžana, a predviđa se da će se ta količina do 2027. povećati na 20 milijardi.
Ipak, rat šteti poslovanju. "Za uspjeh Srednjeg koridora nužna je stabilnost na čitavom potezu od Kine do Europske unije, kao i u samoj regiji Južnog Kavkaza", kaže Kakachia. Gruzija, Azerbajdžan i Armenija zauzele su neutralan stav u sukobu, no Teheran dugo kritizira Azerbajdžan zbog snažnih gospodarskih veza s Izraelom.
Tijekom 2025. godine, Izrael je 46.4 posto svoje nafte dobivao iz Azerbajdžana preko naftovoda Baku-Tbilisi-Ceyhan (BTC), dok Azerbajdžan zauzvrat većinu svog naoružanja nabavlja iz Izraela. "Produbljivanje veza Azerbajdžana s Izraelom iranska je strana uvijek doživljavala kao prijetnju. No, s druge strane, azerbajdžansko-iranski odnosi posljednjih su se godina produbljivali. Strane su nastojale diversificirati suradnju", objašnjava Mahammad Mammadov, istraživač u centru Topchubashov u Bakuu.
Suradnja dviju zemalja bila je usmjerena prvenstveno na izgradnju trgovinskog koridora između Irana i Rusije. Ta je ravnoteža narušena 5. ožujka, kada su četiri iranska drona pogodila zračnu luku u azerbajdžanskoj eksklavi Nahičevan. Predsjednik Alijev napad je nazvao "terorističkim činom", dužnosnici su zaprijetili odmazdom i privremeno obustavili teretni promet iz Irana.
Eskalacija je na kraju izbjegnuta izravnim razgovorom iranskog i azerbajdžanskog čelnika. Ipak, iako su se "odnosi vratili u normalu, incident je stvorio mnogo nesigurnosti", kaže Mammadov. Azerbajdžanski dužnosnici također tvrde da su spriječili pokušaje sabotaže iranske Islamske revolucionarne garde, čije su navodne mete bile naftovod BTC i izraelsko veleposlanstvo u Azerbajdžanu.
Produljeni sukob mogao bi ugroziti i jedan od istaknutih infrastrukturnih projekata Srednjeg koridora – Trumpovu rutu za međunarodni mir i prosperitet (TRIPP). Dogovorena u sklopu mirovnog sporazuma između Armenije i Azerbajdžana prošlog kolovoza, uz posredovanje Donalda Trumpa, ruta predviđa cestovni i željeznički koridor dug 43 kilometra kroz Armeniju, koji bi povezao Azerbajdžan s njegovom eksklavom Nahičevanom i Turskom.
Ponovnim otvaranjem desetljećima zatvorene granice između Armenije i Azerbajdžana, TRIPP bi stvorio novi logistički koridor. SAD, koji TRIPP vidi kao opskrbni lanac za ključne minerale, snažno podržava projekt kojim bi trebao upravljati konzorcij predvođen Amerikancima. Međutim, Iran je skeptičan prema sudjelovanju Washingtona u projektu koji prolazi tik uz iransko-armensku granicu. Prošlog ljeta jedan savjetnik bivšeg vrhovnog vođe Alija Hameneija čak je izjavio da će ta ruta biti "grob za Trumpove plaćenike". Te zabrinutosti, ipak, ne treba preuveličavati, smatra Giragosian, ističući da "u vojnom smislu još nema nikakvog cilja". Gradnja TRIPP-a ne predviđa se prije druge polovice 2026. godine.
Na kraju, kaže Kakachia, Južni Kavkaz ima snažan interes za održavanjem mira i sigurnosti u široj regiji. Među onima kojima je stabilnost najvažnija je Azerbajdžan. Prema Mammadovu, "Azerbajdžan ne želi da se Iran uruši, niti da se ovaj rat nastavi, jer bi to narušilo ravnotežu i dovelo do veće nesigurnosti i krivih procjena."
Raspad Irana "otvorio bi Pandorinu kutiju", pokrenuo bi gospodarsku nestabilnost i potencijalno izazvao val izbjeglica iz zemlje u kojoj živi više od 20 milijuna etničkih Azera. Umjesto toga, tvrdi Mammadov, najpovoljniji scenarij za Baku bio bi oslabljeni Iran koji ipak ostaje pod sadašnjim teokratskim režimom. Sve dok se Teheran doživljava kao međunarodni parija, Azerbajdžan zadržava svoju geopolitičku i gospodarsku vrijednost kao stabilna veza između Istoka i Zapada.