KAD JE Calvin Benton pokrenuo svoju tvrtku za psihoterapiju Spill, imao je ideju svima davati istu plaću. Mislio je da će to utjecati na bolje radno okruženje, no umjesto toga u roku od godinu dana morao je to ukinuti zbog problema među zaposlenicima i sada svakog plaća u skladu sa stažem i stručnosti.
"Shvatili smo da se moramo držati tržišnih pravila. Ponekad neke tradicionalne prakse postoje s razlogom", objasnio je Benton za BBC.
Calvin je Spill osnovao u Dalstonu u istočnom Londonu, kako bi ponudio online savjetovanje i terapiju zaposlenicima raznih kompanija. Pomagao im je kod problema poput depresije i stresa vezanog za posao.
Osim problema vezanih za posao, ljudi se Spillu obraćaju zbog depresije i tuge.
"Sve više kompanija plaća svojem osoblju terapiju jer je sve teže dobiti pomoć redovnim putem u zdravstvenom sustavu", kaže Benton.
Jedna od velikih Bentonovih odluka prilikom osnivanja Spilla bila je da sebi i svojim kolegama isplaćuje istu plaću.
"Bilo nas je petero i svi smo podjednako pridonosili poslu pa smo isprobali eksperiment u kojem smo svakome isplaćivali isti iznos, bez obzira na iskustvo i poziciju. Željeli smo preispitati tradicionalni model plaća. Odlučili smo svima isplaćivati po 36.000 funti godišnje i izračunali da se s time može pristojno živjeti u Londonu."
U početku je sve funkcioniralo, ali...
U početku je mjera dobro funkcionirala i potaknula mnogo dobrog među zaposlenicima.
"Primjerice, nije bilo problema oko toga tko će platiti piće jer smo svi imali iste prihode. U mnogim takvim situacijama bilo nam je lakše", rekao je.
Kako se Spill razvijao tako je Benton angažirao nove zaposlenike, poput softverskog programera, prodavača i administratora, i svima je ponudio istu plaću od 36.000 funti. I tu su počeli problemi.
"Za programerima vlada potražnja i obično imaju plaću veću od 36.000 funti godišnje. Prodavači su obično plaćeni po proviziji. Dakle, naš model nije bio posebno pogodan za ove dvije pozicije. Imali smo muke privući talente za softverske pozicije. Nakon otprilike tri mjeseca prodavači su tražili da ih platimo u skladu s ostvarenom prodajom, tvrdeći da im fiksna plaća ne odgovara."
Hrpa prijava za administrativne poslove
Istodobno je Benton bio zatrpan prijavama za administrativne pozicije.
"Nudili smo puno više nego što su takvi službenici inače plaćeni i mnogi su se javljali upravo zbog toga, a ne zato što su vjerovali u Spill i njegovu misiju."
Među prinovama u kompaniji, sustav jednakih plaća počeo je uzrokovati probleme.
"Kako smo rasli tako su se pojavili zaposlenici koji su pridonosili više od drugih. Imali smo ljude koji su radili dulje nego ostali i počeli su se pitati trebaju li dobivati istu plaću kao i njihovi kolege koji rade manje. To je izazvalo sukobe među ljudima i povela se rasprava treba li nastaviti ovaj eksperiment."
Eksperiment je trajao godinu dana
Nakon godinu dana Benton je podlegao pritisku zaposlenika i odbacio sustav jednakih plaća, zamijenivši ga tradicionalnom strukturom platnih razreda na temelju radnog staža u kompaniji i stručnosti.
"Mislim da je bilo razočaranja kad je eksperiment propao. Htjeli smo najbolje za ljude u tvrtki. Ali ponekad tradicionalne prakse postoje s razlogom i ponekad ne treba eksperimentirati."
Iz Spillovog eksperimenta ipak je proizašla i jedna dobra stvar. Benton je odlučio da svi znaju kolike su plaće u firmi.
"Budući da imamo otvorenu politiku o tome kolike su plaće, ne priča se o tome tko koliko zarađuje. To nam je pomoglo da se ljudi ne osjećaju loše. A kad pomažete ljudima, važno je imati sklad na radnom mjestu", zaključio je Benton za BBC.