ASTRONOMI su uz pomoć moćnog pogleda teleskopa Atacama Large Millimeter Array (ALMA) u orbiti planeta koji kruži oko daleke zvijezde pronašli nešto zanimljivo. Naime, stručnjaci su otkrili oblak krhotina koji vjerojatno s planetom dijeli istu orbitu, a koji bi mogao predstavljati: a) građevne blokove novog planeta ili b) ostatke već formiranog planeta koji je doživio katastrofalnu sudbinu.
Ako se ovaj nalaz potvrdi, to će biti najjači dokaz do sada da dva egzoplaneta mogu dijeliti istu orbitu. Orbita planeta je putanja po kojoj se on giba oko svoje matične zvijezde. Često znamo reći da planet kruži oko nje, no orbita je obično u obliku elipse.
"Prije dva desetljeća je teoretski predviđeno da bi parovi planeta slične mase mogli dijeliti istu orbitu oko zvijezde, odnosno da postoje takozvani trojanski ili ko-orbitalni planeti. Prvi put smo pronašli dokaze koji idu u prilog toj hipotezi", rekla je astrofizičarka Olga Balsalobre-Ruza iz Centra za astrobiologiju u Madridu, u Španjolskoj, a prenosi ESO.
Kako se ne sudare?
Trojanci su planetoidi ili prirodni sateliti, odnosno stjenovita tijela, koja dijele putanju s planetom ili nekim većim satelitom. Primjerice, zamislite da Zemlja nije sama na svom zacrtanom putu oko Sunca i da odmah iza nje, na istoj putanji, slijedi planet veličine Marsa. Oba planeta bi tada imala slične vremenske uvjete (ako se poslože i druge pretpostavke) te bi im godina trajala jednako dugo dana.
Neki bi se mogli zapitati - kako se ne sudare? Pa vrlo jednostavno, to što trojanci dijele istu orbitu, ne znače da je ona nestabilna. Svemirska tijela putuju jedan iza drugoga po uvriježenoj putanji, kao vlak iza vlaka po željeznici.
Zapravo, trojanci su uobičajeni u našem Sunčevom sustavu, a najpoznatiji primjer su trojanski asteroidi Jupitera - više od 12.000 stjenovitih tijela koji dijele istu orbitu oko Sunca kao plinoviti div. Astronomi su predvidjeli da bi trojanci, posebice trojanski planeti, mogli postojati i oko drugih zvijezda, no do sada nije bilo puno dokaza za tu pretpostavku.
"Egzotrojanci (trojanski planeti izvan Sunčevog sustava) su dosad bili poput jednoroga: Teoretski je bilo moguće da postoje, ali ih nitko nikada nije vidio", kazao je astrofizičar Jorge Lillo-Box, iz Centra za astrobiologiju.
"Tko bi mogao zamisliti dva svijeta koji dijele trajanje godine i slične uvjete?"
No sada su znanstvenici detaljno analizirati dosadašnja promatranja ALMA-e i u sustavu PDS 70 možda uočili astronomskog "jednoroga". Već je od prije poznato da oko ove mlade zvijezde kruže dva divovska planeta nalik Jupiteru - PDS 70b i PDS 70c.
Nakon analize prijašnjih promatranja ovog sustava, uočili su oblak krhotina u orbiti PDS 70b; i to točno na mjestu gdje se obično nalaze trojanci. Naime, trojanska tijela običnu zauzimaju takozvane Lagrangeove zone, dva područja u orbiti planeta gdje kombinirana gravitacijska sila zvijezde i planeta može zarobiti materijal.
Tijekom analize ova dva područja u orbiti PDS 70b, astronomi su detektirali slab signal koji ukazuje na to da bi se tamo mogao nalaziti oblak krhotina mase dva puta veće od našeg Mjeseca. Znanstvenici smatraju da bi ovaj oblak mogao biti već postojeći planet ili onaj u procesu formiranja.
"Tko bi mogao zamisliti dva svijeta koji dijele trajanje godine i slične uvjete? Naš rad je prvi dokaz da bi ovakav svijet mogao postojati. Možemo zamisliti da planet dijeli orbitu s tisućama asteroida, kao u slučaju Jupitera, ali je nevjerojatno da orbitu mogu dijeliti i dva planeta", rekla je Balsalobre-Ruza.
Istraživanje naziva Tentative co-orbital submillimeter emission within the Lagrangian region L5 of the protoplanet PDS 70 b objavljeno je u časopisu Astronomy & Astrophysics.