FOTO: NASA
Uletjela je u atmosferu Saturna i ondje izgorjela poput meteora. U posljednjim trenucima svojeg plodnog života više nije mogla snimati fotografije – prijenos tolike količine gigabajta na Zemlju bio bi previše zahtjevan. Zadnjih nekoliko sati bilo je rezervirano isključivo za slanje važnih znanstvenih podataka o sastavu Saturnove atmosfere, o njegovim magnetskim poljima, o njegovoj rotaciji i sl., koje ranije nije mogla prikupiti. Naime, u brojnim prijašnjim preletima i manevrima nikada se nije smjela jako približiti prstenovima i plinovitom divu jer bi to bilo previše riskantno. Postojala je opasnost da misija skonča prije nego što bi trebala.
Stoga ne postoje nikakve snimke vatrene smrti Cassinija. Ipak, večer ranije, u četvrtak 14. rujna, njezine su kamere još uvijek bile uključene. Među ostalim, zabilježila je Saturnove prstenove izbliza i misteriozni mjesec Enkelad koji je jedan od krunskih uspjeha misije. Naime, upravo je Cassini otkrila da bi taj mjesec, jedan od ukupno 62 poznata, pod svojom debelom ledenom korom mogao imati uvjete potrebne za život – ocean tekuće vode, organske kemikalije i termalne izvore na dnu, koji bi mogli biti izvori kemijske i toplinske energije. Njezine kamere i instrumenti prvi su zabilježili i analizirali velike gejzire vode i kristaliće leda koji kroz napukline na ledu izbijaju daleko uvis iznad Enkelada.
No, u posljednjem nizu fotografija posebnu sentimentalnu vrijednost za ljubitelje svemira mogle bi imati dvije snimke.
Prva predstavlja zadnji pogled na mjesto s kojeg je Cassini krenula – na Zemlju, koja kao malena točka svijetli u daljini među prstenovima i čeka njezin zadnji signal (slika gore - naslovna).
Druga je snimka Saturna iz dosad neviđene blizine (slika dolje). Nekoliko sati nakon ove snimke uronila je u svoje konačno počivalište – u atmosferu sastavljenu uglavnom od prašine, vodika i helija, rastopila se i raspala na molekule koje su se izmiješale s plinovitim divom koji nema čvrsto tlo.
Za više detalja o misiji pročitajte članak na ovoj poveznici.