"NIKAD VIŠE" Nakon Srebrenice, Ruande i Alepa taj izraz je izgubio svaki smisao

Foto: Getty Images

NAKON svakog masovnog masakra nevinih ljudi, uvjeravamo sami sebe kako nikad više nećemo dozvoliti da se takvo što dogodi. I svaki put kad to kažemo, lažemo i sebe i druge.

U slučaju jučerašnjeg pada sirijskog grada Alepa, koji je obilježio masakr 82 civila među kojima je bilo i djece, to "nikad više" se odvijalo pred našim očima u realnom vremenu, piše za Telegraph Julie Lenarz, izvršna direktorica Human Security Centra, think tanka posvećenog ljudskim pravima.

Prema jučerašnjem izvještaju UN-ovog povjerenika za ljudska prava, sirijska vojska je u "oslobođenim" dijelovima Alepa išla od kuće do kuće, iz njih izvlačila civile i hladnokrvno ih strijeljala.

Ako ova priča zvuči poznato, piše Lenarz, to je zato što joj već svjedočili. Vidjeli smo ju na "poljima smrti" u Kambodži, u gradovima iračkog Kurdistana koji su zatrovani kemijskim oružjem, vidjeli smo ju i u Ruandi i u Srebrenici, baš kao i Darfuru.

Znali smo tada, baš kao i sada

Ne možemo reći da nismo znali. Znali smo tada, baš kao što znamo i sada. U realnom vrememu smo gledali kako se stanovnici Alepa putem Twittera opraštaju od svijeta i vlastitih života, podsjeća Lenarz.



UN je u slučaju Sirije paraliziran vetoima koje u Vijeću sigurnosti ulažu Rusija i Kina, pa je sveden na mantranje o "zabrinutosti". No, UN-ova osuda zločina i zahtjevi za prekidanjem neprijateljstava ne znače apsolutno ništa djeci koja gladuju po ulicama Alepa.

Rat u Siriji koji traje dulje od pet godina pretvorio se u najveću humanitarnu katastrofu našeg vremena. Lenarz tvrdi da je neodlučnost zapada i prepuštanje dominacije Rusiji i Asadu jedna od najvećih pogrešaka političkih elita.

Alep će, tvrdi Lenarz, postati ultimativni simbol bijesa i razočarenja. Pad tog grada otjerat će mnoge mlade ljude u ruke Islamske države i ostalih terorističkih skupina, te dovesti nove tisuće izbjeglica u Europu.

I izostanak intervencije ima svoje posljedice

Nismo ništa naučili u posljednjih nekoliko ratnih dekata, piše Lenarz, pa dodaje kako izbjegavanje zapadnih intervencija nije pravi odgovor na neuspjehe prošlih intervencija. Činjenica je da su invazije Afganistana i Iraka u potpunosti propale, baš kao i djelomična intervencija u Libiji. No, ako se išta može naučiti iz primjera Sirije i Alepa, to je da se posljedice izostanka intervencije ne mogu ignorirati ili zaboraviti, jer ponekad mogu imati posljedice teže od onih koje donose zapadne intervencije.

Za stanovnike Alepa sada je prekasno, oni će se pridružiti dugom nizu ljudi iz Kamobdže, Ruande, Bosne i Hercegovine i Darfura - ljudi koje je međunarodna zajednica zaboravila. Nama ostaje tek prilika za razmišljanje o tome kako se odgovoriti na ratne užase koji će dogoditi u budućnosti, zaključuje Lenarz.
 

Pročitajte više