Kako piše Ivo Pukanić u Nacionalu početkom 80-tih u Francuskoj je trajao podzemni predizborni rat između desničarskog predsjednika Giscarda d´Estainga te budućeg predsjednika Mitterranda, a kako je Gotovina bio blizak sa zapovjednikom Legije stranca, uskoro je postao članom parapolicijske Giscardove skupine, koja je kontrolirala Giscardove političke protivnike, a koja je funkcionirala kao zaštitarska tvrtka u vlasništvu Dominiqua Erulinea, brata Gotovininog zapovjednika u Legiji stranaca.
Giscard je saznao kako Mitterrand velike svote novca dobiva od jednog draguljara, pa je nakon što je saznao da novci možda dolaze od prodaje oružja Iraku i Iranu, odlučio angažirati "zaštitarsku tvrtku" da otme draguljara kako bi saznao što više o Mitterrandovu financiranju.
Giscard nije uspio ocrniti Mitterranda, pa je ovaj postao francuskim predsjednikom, nakon čega je također osnovao jednu skupinu koja je djelovala u tajnosti kako bi štitila njegova političke interese, te uništila Giscardove špijune, Gotovinu i Erulina.
Budući da klima u Francuskoj više nije bila pogodna za desničare, Gotovina i Erulin napustili su Francusku i uputili se u Paragvaj. Tijekom njihovog boravka u Paragvaju lažirani su sudski procesi, pa su obojica osuđeni zbog otmice draguljara.
Erulin se vratio u Francusku kad je na vlast 1995. godine došao Chirac, a gotovina se još 1990. prvo vratio u Francusku, a zatim je došao u Hrvatsku, gdje je počinjao sukob.
Nacional piše kako je zanimljivo da francuski veleposlanik i francusku vojni ataše nisu znali da je Gotovina osuđen u Francuskoj, a još je zanimljivije da je Gotovina 2001. godine bez problema dobio francusku putovnicu.
Prema svemu sudeći, smatra Pukanić, Francuzi znaju da je Gotovina bio samo dio političkog prepucavanja ljevice i desnice, te da ga nemaju razloga teretiti za optužbe koje su se pojavile tijekom Mitterrandova predsjedanja Francuskom.