U hrvatskim školama se djeca zajedno važu. Treba li to ukinuti?

Foto: Goran Stanzl/PIXSELL

GRUPNO vaganje djece u školama pred drugom djecom traumatično je iskustvo i potpuno je nepotrebna praksa koju treba ukinuti, slažu se liječnici i psiholozi.

U tom smislu pozdravljaju inicijativu Odzvonilo je grupnom vaganju u školama! koju je ovih dana pokrenuo Centar za poremećaje hranjenja BEA. 

"Grupno vaganje je za mnoge djevojke i mladiće izvor velikog stresa, te je povod za posramljivanje, uspoređivanje i diskriminaciju", navode u centru.

Umjesto grupnog, u centru se zalažu za individualno vaganje u školama. Smatraju da bi se tako djeci i mladima omogućilo da mirnije prođu kroz osjetljive godine odrastanja u kojima se tek izgrađuje pozitivan odnos prema vlastitome tijelu.

Djeca imaju pravo na tajnost podataka

Psihologinja Helena Rašić Radauš smatra da je ta inicijativa odlična.

"Naša generacija je već pomalo zaboravila na činjenicu da se to događa. No kad se prisjetimo, zapravo su sjećanja na ta vaganja vrlo živa", kaže Rašić Radauš.

Ističe da je privatnost djece nešto o čemu se vrlo jasno govori u konvenciji o pravima djece.

Naime, poznata je činjenica da nastavnici moraju poštovati tajnost medicinskih podataka o učenicima čak i kada su im iz nekih opravdanih razloga poznati, primjerice zbog organiziranja individualiziranog ili prilagođenog programa za njih.

"Na to smo u posljednje vrijeme krenuli obraćati nešto više pozornosti. Djeca imaju pravo na privatnost za sve pa tako i na podatke o težini. Posebno je sporna informacija o tjelesnoj težini jer se djeca međusobno kategoriziraju po različitim stvarima pa tako i po njoj. Djevojčice vrlo često sebe opisuju kao debele iako to nisu. Izložene su raznim utjecajima iz medija koji su usmjereni na težinu. Konstantno se u medijima i na društvenim mrežama vrte neki novi dijetni programi, neke nove dijete i sl. Na taj način djevojčice, ali i dječaci konstantno su izloženi porukama da s njihovim tijelima nešto ne valja i da ih trebaju popraviti", kaže psihologinja.

"Brojka koju dobiju na grupnom vaganju ne govori apsolutno ništa ni o njihovom zdravlju niti o njihovom fizičkom izgledu, ali je vrlo lako uhvatiti se za nju kako bi se djeca rangirala kao bolja ili lošija. Brojka koja se pokaže na vagi bitna je samo tom djetetu, njegovom roditelju i eventualno njegovom liječniku. Nitko drugi nema pravo znati tu brojku niti donositi sud na temelju nje. Ne postoji apsolutno nikakva korist od grupnog vaganja djece koju bih trenutno mogla vidjeti čak ni ako govorimo o nekakvim znanstvenim kampanjama koje se tiču zdravlja i zdravog načina života. Grupno vaganje djece je loše", rezolutna je naša psihologinja.

 

 

Učenici se ne razvijaju jednako svi u isto vrijeme

Ističe da se djeca različito razvijaju, neka ranije, a druga kasnije.

"Imaju različite omjere mišićnog i masnog tkiva. To što su neka djeca u nekom trenutku u životu mršavija ili deblja, neovisno o tome gdje se nalaze u odnosu na prosjek u državi, može biti statistički korelirano s nečim kasnije, no i ne mora. Djeca se razvijaju, to je bit djetinjstva i adolescencije. Oni u toj dobi još nisu razvijene osobe. Također, ocjenjivanje djece iz fizičke kulture samo na temelju fizičkih sposobnosti jednako je apsurdno jer govorimo o urođenim karakteristikama koje nisu lako promjenjive, a ne govore ništa o trudu djeteta i njegovim bitnim karakteristikama", poručuje Rašić Radauš.

Grupno mjerenje težine je posebno problematično

Psihologinja dr. sc. Inja Erceg, viša asistentica na Katedri za razvojnu psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu, također se slaže s inicijativom BEA-e.

"Mislim da grupno vaganje djece pred cijelim razredom, kod djevojčica i dječaka koji imaju veću tjelesnu težinu ili su pretili može imati negativne posljedice po njezino, odnosno njegovo samopoštovanje. Može izazvati osjećaj neprihvaćanja i stigmatizaciju u grupi. Kao alternativu bih preporučila vaganje kod kuće tako da roditelji težinu jave nastavniku tjelesne kulture ili da se mjerenja obavljaju individualno kod djetetovog liječnika čime bi se osigurala privatnost. Mislim da je mjerenje težine posebno problematično. Visina je manje problematična, no zapravo smatram kako bi najbolje bilo da se i jedno i drugo mjeri kod kuće ili kod liječnika. Potom bi liječnik trebao obaviti razgovor s djetetom i roditeljima i eventualno dati preporuke djetetu kod kojeg se na temelju visine i težine utvrdi pretilost. To ne bi trebalo raditi na grupnoj razini. Takva su djeca već ionako često stigmatizirana ili se osjećaju odbačeno", kaže Erceg.

Djeca lakše ismijavaju druge od odraslih

Napominje da djeca u školskoj dobi još nisu internalizirala društvene norme tako da mogu lako povrijediti drugu djecu.

"Još nisu društvene norme usvojila kao vlastite vrijednosti. Prema društvenim normama, nije lijepo nekoga zadirkivati zbog tjelesne težine da je bucmast, okrugao, buhtlica ili da je prenizak ili visok kao neboder. Djeca su u svojim interakcijama iskrenija, ona ne znaju prepoznati kao odrasli što je primjereno, a što nije. Ne znaju koliko će nekim svojim izjavama nekoga povrijediti. Ona još ne mogu toliko dobro zauzeti perspektivu drugih kao većina odraslih", tumači razvojna psihologinja.

Ljudi i danas pamte traume vaganja iz djetinjstva

Radiolog Dr. Natko Beck, koji je nedavno proglašen komunikatorom godine, o odrastanju, karijeri i postulatima Andrije Štampara, na Facebooku je objavio status u kojem je podržao inicijativu BEA-e. Kaže da mu se u komentarima javilo mnogo ljudi koji su grupno vaganje u djetinjstvu doživjeli kao traumu.

"Mislim da je šteta da se djeca u današnje doba, kad postoji školska medicina, pedijatri i sl., grupno važu. To nije neophodno za antropometriju. Možda se to može raditi u školi, iz logističkih ili znanstvenih razloga, no u tom slučaju to bi onda trebalo činiti individualno tako da se sa svakim djetetom o temi osobno porazgovara. Djeca se ionako međusobno uspoređuju, svlačionice su ionako mjesta na kojima se rugaju jedni drugima. Ne treba to još potencirati tako što će ih profesor vagati i eventualno savjetovati grupno pred svima. Mislim da grupno vaganje pred svima nema smisla. Svejedno je tko će to raditi i gdje. Ako je za nešto konstruktivno i pametno potrebno raditi vaganje u školi, to nije problem, no nema smisla raditi to grupno", kaže Beck. 

*Index koristi third party aplikacije za realizaciju anketa, kako bi smanjili mogućnost manipulacije anketom od strane korisnika, ali i potpuno odagnali mogućnost Indexovih manipulacija rezultatima. Svejedno, online ankete ne mogu se smatrati znanstveno utemeljenima, niti vjerodostojno predstavljaju većinu hrvatske populacije. Index, naime, relativno rijetko posjećuju potpuni idioti, koji pak u ukupnoj hrvatskoj populaciji imaju značajan udio.

Pročitajte više

 

Pročitajte više