HRVATSKA već više od četvrt stoljeća tapka na mjestu. Dok su ostale zemlje srednje i istočne Europe procvale nakon pada željezne zavjese i prelaska na tržišnu ekonomiju i nakon ulaska u EU, Hrvatska je u razdoblju od 1989. do 2016., kako pokazuju podaci Maddison Projecta, imala realni rast BDP-a od samo 6,5 posto. Uvjerljivo najgori rezultat zbog kojeg smo, kako je vidljivo na karti, dobili svoju zasebnu kategoriju.
Od ulaska u EU 2013. godine Hrvatska je vrlo brzo po mnogim kriterijima pala na samo dno među 28 zemalja članica, po standardu nas prestiže čak i Rumunjska, a kako stvari stoje za koju godinu čudit ćemo se kako smo postali lošiji i od Bugarske.
Realni BDP susjedne Slovenije u promatranom razdoblju porastao je za 48,4 posto. Najsnažniji rast među bivšim komunističkim zemljama imala je Poljska koja se transformirala u industrijsku silu, a njezin rast iznosio je 124,7 posto.
Snažnu transformaciju imale su i Češka i Slovačka čiji BDP je od pada komunizma porastao za 57,3 i 108,4 posto. Te dvije zemlje danas su jedni od najznačajnijih proizvođača automobila.
Nekada vrlo siromašne zemlje, Rumunjska i Bugarska ostvarile su rast od gotovo 54 i 58 posto. Solidan rast imala je i Mađarska koja je od 1989. do 2016. imala realni rast BDP-a od 38,6 posto.
Kada pogledamo prema Zapadu, u oči upada Irska, koju su prije nekoliko desetljeća mučili vrlo slični problemi kao i Hrvatsku - relativno siromaštvo i iseljavanje. Irska je od 1989. imala realni rast BDP-a od čak 157,2 posto i uvjerljivi je europski rekorder.
Hrvatska u začaranom krugu propadanja
Ove brojke zapravo i ne čude s obzirom na to da Hrvatska nikada zapravo i nije profunkcionirala kao država, s neovisnim pravosuđem, efikasnom administracijom, prihvatljivom visinom poreza, a to je bitno svima onima koji žele raditi, stvarati i živjeti u normalnom okruženju. Očekivalo se čudo od iskorištavanja rentne pozicije, odnosno turizma, koji je istisnuo sve ostale sektore i dogurao do 20 posto BDP-a.
Zbog nefunkcionirajuće administracije koja se pretvorila u priliku za uhljebljivanje, umjesto u servis onima koji stvaraju, i pravosuđa u kojem procesi znaju potrajati desetljećima i u koje ljudi nemaju povjerenja, izbjegavaju nas ulagači, a ljudi bježe u uređenije zemlje.
Iseljavanje dodatno nagriza perspektivu hrvatske ekonomije i cijelog sustava tako da smo se našli u začaranom krugu propadanja.