Hrvatski Hillary i Obama izrodili najgluplji skandal u povijesti

SDP-ov šef Zoran Milanović našao se u središtu najglupljeg skandala u povijesti kojega je, prema svemu sudeći, plasirala njegova stranačka kolegica Željka Antunović, odnosno njen pulen Darko Jurišić.Milanović se nije ni htio obratiti medijima, nego je to učinio upravo Jurišić, kojemu je Vidović pustio da sluša Milanovićevu "bujicu riječi", u kojoj zapravo nema ništa sporno.

Dapače, spornija je činjenica da je Vidović pustio Milanovića da govori na speakerphone, kad je ovaj bio uvjeren da ga jedino Vidović čuje, čime je, može se reći, povrijedio intimu tog razgovora, ali i to je potpuno nebitno. Je li Milanović snimao ili nije, nije baš jasno, a sigurno je da ako je snimka i postojala da je nitko nikada neće čuti (zato što bi je Milanović već izbrisao). Ali da je rekao da snima ili da će snimati - vjerojatno je, koliko god to nebulozno zvučalo. Pitanje svih pitanja je - koji će mu klinac snimka razgovora s Vidovićem, kojega je obavijestio da ga snima? Dakle snimanje nije tajno. Da ga je snimao tajno pa nakon nekoliko dana pustio tu snimku na kojoj Vidović ispada ovakav ili onakav, to bi već bilo podlo i u maniri stožera Hillary Clinton, koji je novinarima plasirao sliku Baracka Obame s turbanom.

Milanović nema puno razloga da se plaši protukandidata Vidovića, iako ga, vjerojatno zato što ga ovaj u medijima blati već mjesecima, skupa s Ivicom Pančićem, Matom Arlovićem i Željkom Antunović (i pokraj destruktivnog Milana Bandića koji ga ne može vidjeti ni nacrtanog, zbog čega ga većina SDP-ovaca i voli, jer se nada da će ih se Zoki jednog dana riješiti, kao što potiho najavljuje), živcira njegova kandidatura. Od tih ljudi sluša samo grube riječi pa  mu je živac tanak - pa i toliko da mu kaže da ga snima.

Valjda je mislio da toga neće biti kad postane predsjednik, jer je računao da će osim stolice naslijediti i poštovanje koje je uživao Ivica Račan. Zaboravio je da je tu Željka Antunović, koja je vjerovala kako će ona sjediti na toj stolici i koja i danas misli kako je bolja od njega i bila je spremna čak i na simbiozu s Milanom Bandićem, s kojim je dotad bila u sukobu. Glasovi Bandićevih delegata su, naime, na prošlogodišnjoj konvenciji prešli njoj.

Evo kako je otprilike izgledao sam "snimani" razgovor

I tako pričaju Milanović i Vidović o debati. Milanović ne želi obilazit Lijepu našu, jer mu se ne da, misli da je bolji zapadnjački način - da se nađu na televiziji, ali Vidović (a pogotovo Kovačević), s punim pravom, ali možda ne i motivima na koje se poziva, ne popušta. Milanović je odradio svoju unutarstranačku kampanju, prolio je znoj, obišao je zemlju i pričao sa članstvom. Ova dvojica su se u zadnjih pet minuta uključili u kampanju i dotad nisu radili ništa. Milanović misli - ako će biti debate onda će se dogoditi na lak, efektan i televizičan način.

I smatra da ga ovi samo žele iskoristiti kako bi privukli publiku - jer  ni Vidović, a ni Kovačević, koji su spavali do prije pet minuta, ne mogu se sad probuditi i privući samostalno publiku koliku mogu privući ako pokraj njih sjedi šef. Članstvo u tom slučaju može gledati šefa kako se pecka pod optužbama Vidovića, a pogotovo Kovačevića, za kojega nitko nije čuo dosad, pa i nema što izgubiti - slično kao HNS-ov Josip Posavec. Predsjednik međimurskog HNS-a nije imao šanse, a vukao je stranku kroz blato, govoreći donekle realno, ali bez ikakvog obzira prema stranci. Ovi isto tako ne bi birali riječi i nastojali bi zacrveniti šefa - i zaraditi par ljudi više na svoju stranu u utrci u kojoj je šef daleko ispred njih.

Milanović postaje nervozan jer ne može potpuno ignorirati da se ovi mogu obratiti drugim tijelima stranke i tražiti da bude po njihovom, a da ne ispadne diktator, kako ga naziva Kovačević. Razgovor traje petnaest minuta, Vidović je u Saboru, priča na telefon i izgleda napeto. Pokraj njega prolaze njega Aleksandra Biškupec-Šević i Darko Jurišić. Jurišić ga upitno pogleda, jer ga zanima što se to događa. Vidović mu samo na zvučnik pusti što priča  uzrujani šef, koji u tom trenutku ispali da će snimit taj razgovor, tko zna zašto - možda misli da je Vidović rekao nešto što ide u prilog njegovoj tezi o demokratičnoj televizijskoj debati, ali luduje jer to ovaj neće ponoviti. Ne zna se, jer Vidović kaže da ne zna zbog čega je ovaj rekao da će snimati, kad je "razgovor više išao Milanoviću na štetu nego njemu", a ovaj opet poriče da je to uopće rekao.

Jurišić se bešumno zgraža pa se zgraža i Vidović (za gospođu Biškupec-Šević ne znamo jer se ne javlja na telefon, što znači da ne želi imat posla s tim). Snimanje - hm, razmišlja Jurišić, to zvuči jako subverzivno i nedemokratski. Trči Željki Antunović i priča joj kakvu je grozotu čuo. Antunovićka stavlja mali prst u usta i domišlja se - nazvat će svoju prijateljicu u jednom listu i odrat će Milanovića kako je to radila prošle godine u svojoj kampanji kada joj je prijateljica držala ljestve.

Izlazi ogroman članak o najglupljem skandalu u povijesti. Milanović na prvu, uvijek na prvu,  poriče snimanje, koje se vrlo vjerojatno nije ni dogodilo, ali, nažalost po njega, optužuje Vidovića da laže. To se Vidoviću baš i nije svidjelo, i ima puno pravo da se obrani od takve optužbe, iako mu je jasno da je cijela ova halabuka oko snimanja smeće koje nije njegova ideja. Hladan kao špricer Vidović ga poziva na detektor laži, onaj na policiji, a čuo je da ima i jedan na FER-u, koji može očitavati promjene na zjenici oka - svejedno.

Ana Benačić
Foto: L.T./K.H.