Još ranije je u istoj biblioteci nekadašnjega izdavačkog poduzeća "Naprijed" objavljeno glavno i najpoznatije Hartmannovo djelo -"Osnovne crte jedne metafizike spoznaje".
Hartmannovu "Etiku" koja je prvi put objavljena 1926., uz Aristotelovu "Nikomahovu etiku" i Kantovu "Kritiku praktičkog uma" i "Metafiziku ćudoređa", mnogi smatraju najljepšim i najsveobuhvatnijim djelima praktične filozofije.
Naime, još od Aristotela filozofija se dijeli na dva dijela teorijski (fizika, matematika i metafizika) i praktični (etika, politika i ekonomika).
Opisi moderna čovjeka koje je Hartmann dao početkom prošloga stoljeća u uvodu "Etike" i danas odzvanjaju istom jačinom.
"Moderan čovjek nije samo u nemiru i žurbi, on je također otupio, on je blaziran, njega ništa više ne uzdiže, ne zahvaća, ne dohvaća u njegovoj najunutarnjijoj sferi", pisao je Hartmann, napominjući kako čovjeku "nedostaje mira i kontemplacije", kako je to život "nespokojstva i žurbe, natjecanja bez cilja i promišljenosti".
"Tko se načas zaustavi, u sljedećem je času već prevladan. I kao što se smjenjuju zahtjevi izvanjskog života, tako se smjenjuju i dojmovi, doživljaji i senzacije. Uvijek gledamo ono najnovije, nama vlada ono posljednje, a pretposljednje je zaboravljeno, još prije nego je pravo viđeno, da ne govorimo pojmljeno. Živimo od senzacije do senzacije. I naše ulaženje u stvar je površno, naši se vrijednosni osjećaji otupljuju u lovu na ono senzacionalno", upozoravao je Hartmann, koji se zauzimao za "buđenje vrijednosne svijesti".
Prevoditelj "Etike" (798 str.) Marijan Cipra smatra kako unatoč pokušaju uspostavljanja etike fenomenološkoga stajališta (Hartmann i Scheler) u 20. stoljeću ostao je dominantan stav o nemogućnosti etike, a povijesnom se zbiljom, kako napominje, šire moralni skepticizam, cinizam i nihilizam.
Pogovor Hartmannovoj "Etici" - Kriza etike u moderni i Hartmannova etika, napisao je Hotimir Burger.
(Hina) mc mć