PROBLEMI s pravosudnim sustavom Hrvatske građanima su dobro znani, a svako malo se pojave slučajevi u kojima postane jasno da se ne radi o izoliranim slučajevima koji pogađaju dio stanovništva, nego o suštinskom problemu s cijelim pravosudnim sustavom.
Trakavica oko izbora novog glavnog državnog odvjetnika, točnije kontroverze koje iz dana u dan izlaze u javnost vezane za Ivana Turudića kao kandidata kojeg preferira premijer Plenković, samo je dio višedesetljetnog niza u najmanju ruku upitnih imenovanja na čelne pozicije u pravosuđu Hrvatske.
Stoga ne čudi da Hrvatska prema svim svjetskim istraživanjima po pitanju kvalitete pravosudnog sustava dobrano zaostaje za državama EU i civilizacijskim krugom kojem većina građana Hrvatske želi pripadati.
Zapravo, izgleda da je sve dalje od razine kvalitete pravosuđa i pravne sigurnosti kakva postoji u uređenim državama EU, a sve više nalik državama Afrike, čiji pravosudni sustav odlikuju korupcija, nepotizam i nesposobnost.
Prema Indeksu vladavine prava, koji je razvila neprofitna multidisciplinarna organizacija Projekt Svjetske Pravde (eng. The World Justice Project), Hrvatska je među 142 države u kojima su se provodila mjerenja tek na 45. mjestu s indeksom 0.61.
To znači da Hrvatska ima jedan od najgorih pravosudnih sustava u EU, uvjerljivo gori nego primjerice u Rumunjskoj, Poljskoj i Slovačkoj. Gore stanje je samo u Grčkoj, Bugarskoj i Mađarskoj.
Globalno gledajući je Hrvatska u rangu afričkih zemalja, poput Namibije, države s jednom od najvećih razina dohodovne nejednakosti na svijetu, i Mauritanije. Ruanda, država u kojoj je 1994. proveden genocid nad dijelom stanovništva, danas ima veću ocjenu kvalitete pravosuđa od Hrvatske.
Razina pravne sigurnosti kakva postoji u državama s najboljim pravosuđem na svijetu, u Danskoj, Norveškoj, Finskoj, Švedskoj, Njemačkoj, Luksemburgu, Nizozemskoj, Novom Zelandu, Estoniji i Irskoj, Hrvatskoj je nedostižna.
Realnije je za očekivati da će se približiti susjednim zemljama koje imaju gori pravosudni sustav; Crnoj Gori (57. na svijetu), Mađarskoj (73.), Bosni i Hercegovini (75.) i Srbiji (93.). Očito je da Hrvatska dijeli iste probleme s pravosuđem kao sve države nastale raspadom Jugoslavije, s izuzetkom Slovenije (27. pravosuđe na svijetu).
Vladavina prava je sustav zakona, institucija, normi i građanske predanosti koji osigurava nepristran pravni sustav, a Indeks sažima podatke o osam dimenzija vladavine prava. To su ograničenje ovlasti vlade, odsustvo korupcije, red i sigurnost, temeljna prava, transparentnost vladanja, provedba propisa, građansko pravosuđe, kazneno pravosuđe.
Sustav u kojem postoji visoka razina vladavine prava definira se kao onaj u kojem se poštuju četiri univerzalna načela. Prvo načelo glasi da vlada i njeni službenici moraju biti odgovorni pred zakonom. Drugo glasi da zakoni moraju biti jasni, javno objavljeni, stabilni i pošteni te štititi temeljna ljudska prava, što uključuje sigurnost ljudi i imovine.
Prema trećem načelu, procesi kojim se zakoni donose, upravljaju i provode mora biti dostupan, učinkovit i pravedan. Četvrto načelo nalaže da pravdu dijeli dovoljan broj kompetentnih, etičnih i neovisnih predstavnika koji imaju odgovarajuće resurse i odražavaju sastav zajednica kojima služe.
Pravosudni sustav je jedan od ključnih sustava u svakoj državi, a njegova kvaliteta ima snažan utjecaj na sve aspekte kvalitete života, koje nadilaze samo pitanje prava i pravde.
Indeks vladavine prava se prikuplja tako da se provodi pet anketa, jedna za opće stanovništvo neke zemlje na uzorku od 1000 ispitanika u tri najveća grada u svakoj državi i četiri među stručnjacima iz građanskog i trgovačkog prava, kaznenog prava, radnog prava i javnog zdravstva.
Koristi se u mnogim područjima, primjerice kao jedan od indikatora u procjeni rizika od pranja novca, i u indeksima drugih svjetskih institucija poput Svjetske banke, Transparency Internationala, OECD-a, MMF-a, ali i raznih država, za donošenje odluka.
Snažno korelira s raznim pokazateljima u ekonomiji, zdravstvu i obrazovanju. Bogatije države mjereno BDP-om po stanovniku su bolje rangirane, države s dužim prosječnim trajanjem obrazovanja su bolje rangirane, a u državama koje su bolje rangirane prema Indeksu vladavine prava je veće očekivano trajanje života.
U svakom od osam mjerenih faktora koji su sastavnice Indeksa Hrvatska se nalazi daleko ispod prosjeka EU i Sjeverne Amerike. Najgore stanje je u ograničenjima na državnu moć, provođenju zakona i građanskom pravu.
Po pitanju ograničenja na državnu moć je Hrvatska s indeksom 0.57 tek malo iznad svjetskog prosjeka od 0.55, a u društvu država poput Burkine Faso, Tunisa i Gambije. Prosjek EU i Sjeverne Amerike je 0.74.
Provođenje zakona u Hrvatskoj ima indeks 0.56, jedva malo više od svjetskog prosjeka (0.54) i u društvu država poput Jamajke, Indonezije i Senegala. Prosjek EU i Sjeverne Amerike je 0.72.
Indeks Hrvatske po pitanju građanskog prava je 0.56, također malo iznad svjetskog prosjeka od 0.54 i u društvu Alžira, Bjelorusije i Gane. Prosjek EU i Sjeverne Amerike je 0.69.
Kazneno pravo je nešto bolje, s indeksom 0.51 u odnosu na svjetski prosjek 0.47 i u društvu Jamajke, Gruzije i Surinama. Prosjek EU i Sjeverne Amerike je 0.67.
Hrvatska je po pitanju reda i sigurnosti najbliže prosjeku EU i Sjeverne Amerike, a puno bolje od svjetskog prosjeka stoji i po pitanju poštivanja temeljnih ljudskih prava. Indeks odsustva korupcije za Hrvatsku je 0.57, puno dalje od prosjeka EU i Sj. Amerike od 0.73, ali bolje od svjetskog prosjeka (0.57).
Generalno građani Hrvatske mogu biti zadovoljni samo po pitanju reda i sigurnosti te zaštite temeljnih ljudskih prava. U svim ostalim segmentima je jedva iznad svjetskog prosjeka i sličnija državama Afrike nego razvijenim državama EU i Sjeverne Amerike.
U kontekstu biranja državnog odvjetnika i inzistiranja Plenkovića na imenovanju Ivana Turudića važan aspekt pravnog sustava je ograničenje državnih izvorišnih vlasti. To je jedan od dijelova ukupnog indeksa u kojem Hrvatska stoji jako loše, jedva nešto bolje od svjetskog prosjeka i u rangu država poput Burkine Faso, Tunisa, Argentine i Gambije.
Taj sektor je podijeljen na podsektore, koji otkrivaju u čemu je točno problem s kontrolom državnih izvršnih vlasti u Hrvatskoj.
Relativno bolje Hrvatska stoji po pitanju zakonitog prijenosa vlasti, iako još uvijek daleko od prosjeka EU i Sjeverne Amerike te u društvu država poput Indonezije, Indije, Argentine i Benina. Katastrofalno stanje je po pitanju kažnjavanja dužnosnika vlade i izvršne vlasti jer je Hrvatska po tome čak ispod svjetskog prosjeka. U rangu s Nepalom, Kazahstanom i Južnoafričkom Republikom.
Još gore stanje je po pitanju efektivnog ograničavanja ovlasti izvršne vlasti (vlada) od sudske vlasti. Svjetski prosjek je 0.53, a indeks Hrvatske je samo 0.46. Prosjek država EU i Sjeverne Amerike od 0.71 je jako daleko. Hrvatska je najsličnija Dominikanskoj Republici, Bangladešu, Senegalu i Tunisu.
Jasno je da pravosudni sustav Hrvatske jako loše funkcionira. Korupcija, nepotizam, favoriziranje, negiranje principa jednakosti svih građana pred zakonom, to su odrednice pravosudnih sustava kakvi postoje u državama Afrike.
Pogleda li se malo bolje u sastavnice Indeksa vladavine prava, trebalo bi biti jasno da je pravosudni sustav loš primarno (iako ne isključivo) zbog toga što je monopoliziran od vladajuće elite. Poprilično jasno, pravosuđe u hrvatskoj ne funkcionira jer vladajući, a to je već duži niz godina HDZ, ne žele da funkcionira.
Iako je cijelo pravosuđe loše, najgore je po pitanju sljedećih potkategorija: pravosudna kontrola moći izvršne vlasti (vlada), sankcioniranja članova izvršne vlasti (vlada), korištenje pozicije u izvršnoj vlasti (vlada) za osobnu korist, neopravdano dugo trajanje postupaka u građanskom pravu, utjecaj izvršne vlasti (vlada) na kazneno pravo, nepristranost kaznenog prava.
Zajednička poveznica u svim tim potkategorijama je izvršna vlast, tj. vlada. A u Hrvatskoj je to sinonim za HDZ. Nije pretjerano tvrditi kako je HDZ u Hrvatskoj izgradio pravni sustav po svojoj mjeri, u kojem su oni privilegirana kasta za koju vrijede drugačiji zakoni nego za ostatak države, a to koriste za održavanje na vlasti i osobno bogaćenje kriminalno-koruptivnim radnjama.
Kada se shvati ta činjenica, postaje savršeno jasno zašto se Plenković toliko bori za svog "vojnika" Ivana Turudića, i zašto će svi HDZ-ovci i koalicijski partneri glasati za izbor Turudića na poziciju glavnog državnog odvjetnika. Jednostavno se radi o očuvanju postojećeg pravosudnog sustava, koji nije dobar ni za koga osim za HDZ i koaliciju.