LISTOPAD je 1943. godine, na svim frontama sile Osovine gube bitke, Italija je već kapitulirala. Ni situacija na području takozvane NDH nije bajna za fašističke sluge, partizanski pokret je nakon Neretve i Sutjeske ojačao toliko da su ustaše protjerane s Drine. Stepinac drži propovijed na blagdan Krista Kralja - i to mu nije prvi put da upravo u kontekstu tog blagdana s propovjedaonice upućuje i jasne političke poruke.
Homilija je očito pažljivo spremljena i strukturirana, glavnu poruku čuva za kraj. A to se i danas najviše spominje iz te propovijedi - Stepinčeva odlučna osuda rasizma.
I ja bih bio teški licemjer kad ne bih pohvalio njegove riječi, koje mnogi katolici ni danas ili ne poznaju ili se prave da nisu čuli za njih: "Za nju [Katoličku crkvu] je čovjek jednako crnac iz centralne Afrike kao i Europejac."
Ali uz te je poruke Stepinac iznio i neke druge stavove, koji će aplauz izmamiti malo teže.
Najveća zamjerka komunizmu - ukidanje školskog vjeronauka
Jer naš se blaženik jako trudio da ne ispadne kako on osuđuje samo rasizam. Pa se morao prethodno ustremiti i na osudu komunizma, e kako bi otklonio tko zna čije optužbe da je Crkva filokomunistička. I da tu budem jasan - osobno se slažem s njegovom osudom sistema "...koji bi htio oduzeti seljaku njegovu zemlju, obrtniku njegovu kućicu, privatniku poštenim radom stečenu imovinu..." Riječ da bih rekao da je to sva njegova kritika komunizma.
Ali Stepincu u komunizmu smetaju i druge stvari. Primjerice, ne može se nikako pomiriti s dopuštanjem razvoda jer se time komunisti navodno zalažu da brak traje samo dokle postoje i osjetilne veze. Ne pada mu na pamet da bi tko u svjetovnom braku želio ostati doživotno ili ga, pak, raskinuo unatoč osjetilnim vezama. Komunistima vrlo nekorektno predbacuje i to što bi navodno država oduzela dijete obitelji (za što ste se i osobno mogli uvjeriti da ne stoji).
Ali komunistima najviše zamjera što bi oni ukinuli školski vjeronauk i ispovijedanje vjere u Boga sveli unutar četiri zida. Već tada je očito postavljena ona potpuno netočna jednadžba sekularizam = komunizam, mantra koju ćete i danas redovito slušati iz redova "Stepinčeve crkve". Kad god kažete da, primjerice, treba ukinuti Vatikanske ugovore ili izbaciti vjeronauk iz škola, vas se jednostavno optuži da ste jugokomunist.
"Svi moraju štovati Boga"
Stepinac svoju kritiku komunizma izriče sa stanovišta koje u svojoj suštini krije nešto još mračnije. "Ako je čitav vidljivi svijet tvorevina Božja kao što jest, a ne puki slučaj, jer slučaj je bog luđaka, onda čitav svijet mora odati poštovanje Bogu; mora mu ga odavati u čitavom javnom životu", inzistira nadbiskup.
Zastanimo samo na nekim ključnim momentima.
Stepinčeva omiljena država otvoreno je totalitarna
Stepinac očito nije filozof i njegova kritika naturalizma plitka je poput fejsbučnih komentara njegovih vatrenih sljedbenika. Jer naturalizam govori o jednoj neraskidivoj sprezi slučaja i nužnosti i nije jednu religiju zamijenio drugom, onoj u kojoj bi se štovao slučaj. Slučaj je ionako metafizička kategorija, čije ćemo izvorište naći kod Tome Akvinskog.
Još je problematičniji stav da cijeli svijet mora odavati poštovanje Bogu, i to u cijelom javnom životu. Stepinčeva omiljena država otvoreno je totalitarna, nema tu mjesta za nevjernike i za pogane (koje Stepinac optužuje za ratne zločine).
Stepinčev popis grijeha Europe
A najmučniji osjećaj ostaje kad Stepinac krene nabrajati grijehe koji su uzrok ratnih strahota. Prvi je problem što Europa (ona prosvjetiteljska, dakako) ne poštuje Boga. Osobito je nadbiskupu gadan smrad iz knjiga i novina u prethodnih 20 godina pa možemo lako pogoditi što bi bilo sa slobodom govora u njegovoj idealnoj državi. Na popisu su, naravno, i zločinački pobačaji, iako su oni u Kraljevini Jugoslaviji bili zakonom zabranjeni. A posebno ridikulozno djeluje osuda razuzdanosti "što se u zadnja dva decenija opažala na morskim plažama i drugim kupalištima".
Jako ominozno djeluje i Stepinčevo svaljivanje odgovornosti za zločine nad nehrvatskim narodima na te same narode. Tako on njih pita: "Da li je katolička Crkva huškala na rat, koji je donio tako strašne posljedice, ili netko drugi?"
Vjetar se sijao, metaforičan je naš blaženik, gaženjem ljudskih i narodnih prava, kao i preko štampe i kina. Sada ti narodi žanju oluju, kako glasi prilično sumanuto kauzalno objašnjenje strahovitih ustaških zločina nad Srbima, Židovima i Romima. I tu matricu mi i dalje slušamo - ono, NDH je bila zločinačka, ali je to bila reakcija na velikosrpsku hegemoniju u Kraljevini. Još bih i shvatio logiku da je onda netko pobio srpske generale ili ubojicu Stjepana Radića, a ne desetke tisuća civila, žena i djece.
Pažljivo je govorio tek o zločinima u NDH
Stepinac postaje pažljiv tek kad krene govoriti o zločinima u samoj NDH. Veli da je tu riječ tek o nekim usijanim glavama (čak i onim svećeničkim), u nekim dijelovima naše države. Nema tu nikakvog grijeha struktura, da se poslužimo čuvenom frazom sadašnjeg zagrebačkog nadbiskupa. Stepinac se pravda da Crkva tu ne može ništa (čak ni kazniti svećenike?) i upozorava da mnogi ljudi u partizane ne odlaze zbog komunizma, nego iz otpora zločinu (što mu dajem za pravo).
Tako Stepinac u svojoj homiliji kritizira NDH, a namjesto nje priziva Nezavisnu državu katoličku - u kojoj, istine radi, ne bi bilo rasizma (pa onda ni sustavnog proganjanja Srba, Židova i Roma), ali ne bi bilo ni slobode mišljenja ni prava na razvod ili pobačaj, a ni kupanja na plaži (osim ako su svi do grla zakopčani).
I svi biste lijepo išli i u crkvu i na vjeronauk, kako biste složno i u javnosti odavali čast Bogu.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala