LJUDIMA je draža utješna laž nego kompleksna istina. Draži su im jednostavni odgovori na komplicirane probleme nego analiziranje problema. A mnogi iskorištavaju te mane u ljudskoj psihologiji. Nekada se iskorištavaju u političke svrhe, nekada u poslovne i medijske, a ponekad se radi o običnoj strategiji privlačenja pozornosti.
Ljude su oduševili nedavni medijski napisi u kojima se poziva na minimalac od 10.400 kn, tj. na njega poziva Novi sindikat. Oni su sa znanstvenicima s Odjela za socijalne odnose Pravnog fakulteta u Zagrebu proveli istraživanje o razini sindikalne organiziranosti u sklopu projekta Zadovoljan radnik - uspješan poslodavac.
Nije najgora, nego četvrta najgora
Podaci zapravo nisu baš iznenađujući: udio radnika koji su sindikalno organizirani je pao kao u većini ostalih država EU, a broj zaposlenih je manji nego 2008., pa Novi sindikat zaključuje da Hrvatska zapravo još nije izašla iz recesije. Pri tome tvrde da je Hrvatska na posljednjem mjestu u EU po broju ugovora na određeno, što prema podacima same EU nije točno. Eurostat (Statistička agencija EU) navodi da je udio ugovora na određeno najviši u Španjolskoj (20% od svih ugovora o radu), Portugalu (15% svih ugovora o radu) i Poljskoj (14% svih ugovora o radu). Hrvatska je četvrta najgora s udjelom od 13% ugovora na određeno u ukupnom broju ugovora o radu.
Naravno, to ne znači da Hrvatska dobro stoji, ali nije najgora, nego četvrta najgora. To su podaci za 2020. i u odnosu na 2015., kada je Hrvatska bila treća najgora u EU s udjelom od 19% ugovora na neodređeno, vidljiv je napredak.
Podaci za 2015. otkrivaju i da gotovo 40% radnika s ugovorom na određeno dobije ugovor na neodređeno, dok u Španjolskoj to vrijedi za manje od 10% radnika s ugovorom na određeno, Poljskoj 22%, a Portugalu 28%. Nadalje, podaci OECD-a o snazi zakonske zaštite radnika, na koje se poziva i EU, pokazuju kako je zakonska zaštita radnika na neodređeno u Hrvatskoj u razini prosjeka EU24 (EU bez Francuske, Njemačke, Italije i UK-a), a radnika na određeno čak i veća.
Hrvatski radnici su visoko zaštićeni
Razina zakonske zaštite radnika na neodređeno u Hrvatskoj je na razini Finske, a radnika na određeno je čak i bolja, ne samo u odnosu na Finsku nego i u odnosu na Njemačku, Italiju, Švedsku i slične države. Dok je razina zakonske zaštite radnika na neodređeno na razini prosjeka EU, razina zakonske zaštite radnika na određeno je među boljima u EU.
Podatak o manjem broju radnika u 2020. nego u 2008. je sasvim očekivan i može se provjeriti na stranicama DZS-a. Pad broja nezaposlenih je isključivo rezultat iseljavanja u bogatije države EU, što istraživanje dobro zaključuje. No istraživanje nigdje ne spominje minimalnu plaću od 10.400 kn.
Taj dio su u Novom sindikatu sami nadodali dok su prezentirali istraživanje, a ustvari je izvučen iz njihovog vlastitog istraživanja iz 2018. Oni to i priznaju, ali svejedno nije jasno zašto su uopće ubacili taj podatak u prezentaciju sasvim odvojenog istraživanja. Ovako čitatelji dobiju dojam da je istraživanje u suradnji sa znanstvenicima s Odjela za socijalne odnose Pravnog fakulteta u Zagrebu, koje je sufinancirala EU, došlo do saznanja da Hrvatska treba uvesti minimalac od 10.400 kn. To naravno nije istina. Novi sindikat je ubacio tu brojku iz vlastitog istraživanja isključivo da bi njom privukao pozornost i provukao vlastito istraživanje kao jednako relevantno istraživanju Odsjeka za socijalne odnose Pravnog fakulteta u Zagrebu.
Koliko kompanija to može financirati?
Inače, prema podacima Državnog zavoda za statistiku za svibanj 2012., tek 10% radnika u Hrvatskoj je imalo plaću višu od 11.013 kuna neto, a 20% višu od 8874 kune neto. Znači okvirno, manje od 15% ljudi u Hrvatskoj ima plaću višu i jednaku 10.400 kuna. Odrediti minimalac od 10.400 kuna bi značilo da se plaća više od 85% radnika u Hrvatskoj mora povećati do te razine. Možda bi to i bilo moguće za one koji sada imaju plaću višu od 9000 kuna neto bez velikih problema, ali što s ostatkom radnika? Za 40% radnika bi to značilo dvostruko i više povećanje plaće. A koliko kompanija to može financirati?
Onaj tko želi brzo umjetno stvoriti izrazito visoku nezaposlenost u Hrvatskoj trebao bi upravo to provesti u djelo. Jer određivanje minimalne plaće od 10.400 kuna neto bi direktno ugrozilo posao više od 85% radnika u Hrvatskoj. To je trošak plaće za poslodavca od otprilike 14.000 kuna (zavisno o prirezu i broju djece). Koliko poslodavaca može financirati toliku plaću svim svojim radnicima? Neki sigurno mogu, u industrijama kao što su IT, naftna i farmaceutska, ali tu ne radi većina ljudi.
Ideja o minimalnoj plaći u iznosu od 10.400 kn je utješna laž u koju ne vjeruje ni Novi sindikat. Jedina svrha te ideje je pridobivanje novih članova, a time i novih članarina te političke moći. Kada vodstvo Novog sindikata vidi plaće predstavnika velikih sindikata u Hrvatskoj, njihovu medijsku prisutnost i političku moć, naravno da požele isto. Lako je popločati put u tom smjeru utješnim lažima.
Od svih apsurdnih ekonomskih ideja koje gotovo svakodnevno slušamo, ovo je jedna od apsurdnijih. A konkurencija je velika.
Onaj kome je dosadilo godinama gledati ekonomsku stagnaciju Hrvatske trebao bi podržati ovaj prijedlog. Ako se uvede, to će sigurno dovesti do ekonomskog kolapsa i masovnog egzodusa iz Hrvatske. Možda je Hrvatskoj i potrebna svojevrsna katarza, pa makar i na ovaj način, da njeni građani uvide svu glupost svojih zabluda i sve laži u koje uvjeravaju sami sebe i u koje ih uvjeravaju oni koji smatraju da je Hrvatska zadnjih 30 godina radila sve dobro po pitanju ekonomije, samo to treba raditi još intenzivnije.
Ponekad je društvena katarza jedini način za promjenu svijesti nekog naroda. Cijenu te katarze će plaćati naša djeca, ali takve sitnice nas nisu ni do sada zaustavljale u provođenju krivih ekonomskih politika.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala
*Index koristi third party aplikacije za realizaciju anketa kako bismo smanjili mogućnost manipulacije anketom od strane korisnika, ali i potpuno odagnali mogućnost vlastitih manipulacija rezultatima. Svejedno, online ankete ne mogu se smatrati znanstveno utemeljenima niti vjerodostojno predstavljaju većinu hrvatske populacije. Index, naime, relativno rijetko posjećuju potpuni idioti, koji pak u ukupnoj hrvatskoj populaciji imaju značajan udio.