Foto: Index, 123RF
Uvođenje poreza na kupnju prve nekretnine koja je oštetila sve mlade obitelji u Hrvatskoj koje pokušavaju riješiti stambeno pitanje, zatim uvođenje dodatnog oporezivanja (tzv. "doprinosi") na autorske ugovore čime su svi umjetnici, prevoditelji, novinari, lektori i općenito freelanceri opljačkani za dodatnih 20-ak% svojih prihoda, uvođenje obveznog nadzora svih transakcija po tekućim računima građana u maniri Velikog Brata, povećanje PDV-a na ugostiteljstvo čime je zadan udarac cijeloj turističkoj industriji... samo su neki od prvih poteza nove Vlade kojoj je očito glavni i jedini cilj iznuđivanje novca od građana do prosjačkog štapa.
Pa ipak, ni jedan od tih poteza nije u meni izazvao toliko gnušanje, gađenje i prijezir prema uhljebljenim birokratima kao najnoviji udar na male poduzetnike, i to one najslabije i najugroženije: male obrtnike koji posluju gotovinom.
Da, država je odlučila zabiti posljednji čavao u lijesu zvanom "fiskalizacija" tako da je će od 1. srpnja 2017. godine (zakon zapravo stupa na snagu početkom 2017. godine, ali birokrati su u svojoj dobrohotnosti odlučili dati ljudima period prilagodbe) svi frizeri, postolari, krojači, prodavači medenjaka i licitarskih srdaca, autoelektričari i ostali ekstraprofitdžije morat će izdavati račune isključivo putem elektroničkog naplatnog uređaja.
Time se zauvijek ukida mogućnost izdavanja računa preko tiskanog bloka koji se mogao kupiti u Narodnim novinama, ispuniti kemijskom olovkom i ovjeriti žigom. Umjesto toga, svaki mali obrtnik morat će nabaviti skupi elektronički uređaj koji će Velikom Bratu omogućiti da od trenutka transakcije do informacije o tome da je transakcija obavljena prođe tek onoliko vremena koliko električnom impulsu treba da dođe od obrtničke radnje do državnog ureda za iznudu.
Mali obrtnici jedva dišu zbog nameta
Birokrate pri tome nije briga koliko će male obrtnike, koji ionako jedva dišu pod teretom suludih regulativa i svih fiskalnih i parafiskalnih nameta i čiji se računi u prosjeku kreću između 10 kn i 50 kn, koštati nabava skupe opreme. Nije ih briga što mnogi od tih obrtnika u svojim radnjama nemaju instaliran internet, jer si ga ne mogu priuštiti. Nije ih briga ni to što mnogi od njih prodaju na štandovima koji nemaju pristup utičnici za punjač mobilnih fiskalnih blagajni.
Nije ih briga ni to što su mnogi od tih obrtnika naprosto ne znaju rukovati sofisticiranim elektroničkim uređajima i aplikacijama, i što će umjesto da svoje vrijeme posvete onome u čemu su dobri i gdje mogu stvoriti novu vrijednost, morati gubiti sate i sate na stjecanje vještina koja služe samo tome da zadovolje prohtjeve nezasitne birokratske nemani.
Nije ih briga ni to što će ove mjere dovesti do toga da će svatko tko je imalo spretniji svoje poslovanje i osobne račune preseliti izvan dosega hrvatskih inspektora, što će na kraju opet dovesti do toga da sav teret skupe države snose najranjiviji članovi društva. Dok do toga dođe, u foteljama na Markovom trgu ionako će sjediti netko drugi...
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala