INDEX DOZNAJE Policija godinama koristi zagrebačke taksiste kao doušnike

Foto: 123rf, Radio Taxi

U REDOVIMA taksista najstarijeg zagrebačkog taksi udruženja policija godinama ima svoje suradnike, i to je sasvim sigurno jedan od razloga zbog kojih oni – uz činjenicu da su desetljećima na zagrebačkom tržištu bili monopolisti – jasno znaju da su iznad ostalih i da si mogu dozvoliti više od ostalih smrtnika koji taksiraju.

Index je tijekom dva tjedna razgovora s vozačima te sadašnjim i bivšim djelatnicima MUP-a rekonstruirao kako se ta mreža godinama gradila, kako je uopće izgledala suradnja policije (točnije, nekoć i milicije) i vozača taksija te imaju li taksisti udruženja 'Radio Taxi Zagreb' i danas uporište za status povlaštenih. Pritom, bitno je reći da smo se fokusirali samo na suradnju taksista s policijom iako se, rastumačili su nam sugovornici, slična metodologija primjenjivala i kad je u pitanju suradnja taksista sa službama iz obavještajnog sustava.

"Znate kaj. Bolje im je uopće da šute. Oni ne funkcioniraju ko normalno udruženje, nego kao sekta, ko mafija. Imaju veze u policiji, godinama se to jako dobro zna i mogu si dozvoliti kaj god hoće", rezignirano nam je, u subotu navečer, na pitanje o taksistima 'Radio Zagreba' - suradnicima policije odgovorio vozač koji radi za konkurentsku tvrtku oko koje se u posljednje vrijeme podiglo prilično prašine. Tvrtku za koju radi nećemo imenovati – rat taksista koji vječito tinja i svako malo kulminira prilično ružnim incidentima pa ne bismo, ako nije nužno, dolijevali ulje na vatru. Njegov drugi kolega o toj temi, točnije, par dana ranije s nama je podijelio što zna o samim počecima te suradnje.

Taksisti kao idealni suradnici policije

"Taksisti su zapravo idealni suradnici i policiji i službama. Stalno su na cesti, znaju gdje se što događa, puno komuniciraju među sobom i mislim da po tome nismo nikakav izuzetak, odnosno da i službe vani koriste istu praksu. Kod nas se, koliko je meni poznato, ona primjenjuje još od šezdesetih, sedamdesetih godina i bivše Jugoslavije. Ondašnja milicija revno je prikupljala sve informacije s ceste i, po nekom općem dojmu, radila puno ozbiljnije nego to radi ova današnja."

Njegove informacije potvrđuje i bivši policijski inspektor iza kojeg je nekoliko desetljeća rada u zagrebačkoj policiji. "Još je milicija vrbovala taksiste da im budu dojavljivači. U praksi je to izgledalo ovako: inspektor je u stalnom kontaktu sa svojim taksistom i ovaj mu prepričava što je sve čuo, a za što procjenjuje da bi policiju moglo zanimati. Ili, ako ima neki slučaj s kojim se bavi pa mu fali informacija, inspektor je ne jednom znao taksistu dati u zadatak da mu iskopa na tu temu sve što može. Naravno da se sve to radi u potpunoj diskreciji i znalo se događati da ni sami kolege pojedinog taksista ne znaju da je on policijski doušnik. Što taksist ima od toga? Pa za volanom je stalno, njemu ili nekome od kolega često treba rješavati neke sitnice, stornirati prekršaje, progledati kroz prste... Te su se stvari za dojavljivače rutinski rješavale..."

I upravo su tu mrežu kontakata s policijom gradili taksisti koji voze za Zagreb Taxi. Ništa čudno. Formalno, njihovo udruženje postoji od 1924.te godine, od 1977. rade preko svojeg pozivnog centra i imaju svoj sustav veza i imaju 160 vozača. (danas ih je navodno više od tisuću) i uz sve to - desetljećima su, do 2011., bili jedini. Diktirali su uvjete kako im je odgovaralo i policija, sve i da je htjela, nije mogla stvoriti bolje suradnike od njih. A da je riječ o suradnji koja je u tom miljeu općepoznata stvar, potvrđuje nam i Branko Lazarević, bivši policijski inspektor zagrebačke policije.

Bivši inspektor Lazarević: Naravno da smo koristili taksiste

"Naravno da smo koristili taksiste. U moje vrijeme, u Đorđićevoj je postojala ekipa koja se bavila samo takvim suradnicima – taksistima, makroima, prostitutkama... I ti inspektori uvijek hodaju po rubu, uvijek su jednom nogom u tom, nazovimo ga, podzemlju, ali smo na račun toga znali imati dosta koristi", prisjeća se Lazarević.

A kako se suradnicima 'plaćalo'? Što su sve mogli dobiti zauzvrat? "Uglavnom se radilo o nekim 'manjim' stvarima, storniranjima prekršaja, znali smo požuriti izradu putovnica, tako nešto. A sad, je li se išlo dalje od toga, teško je reći. To je nekakva siva zona, područje koje nije baš legalizirano, ali se prešutno koristi. Međutim, ne jednom, kad bi istrage nekih velikih slučajeva, pljački banaka, ubojstava... tapkale u mraku, takvi dojavljivači znali su nam zlata vrijediti", kaže Lazarević i dodaje kako je bilo inspektora koji su sjajno funkcionirali u odnosima s tim miljeom koji balansira po rubu zakona. "Evo, recimo, Dolački je bio jedan od takvih...", odaje bivši inspektor.

Ne zna, kaže, kakva je situacija po tom pitanju danas, dugo je u mirovini...
No, zato to zna naš drugi sugovornik koji je još uvijek dio sustava. "Do kraja devedesetih operativci, obični inspektori, mogli su sami odrađivati te neke protuusluge svojim dojavljivačima. Također, na raspolaganju su imali i određeni budžet – mogli su svoje dojavljivače platiti i konkretno, u novcu. No, tad im je ta mogućnost postepeno ukidana, točnije, odnosno, počelo se prakticirati da te stvari – tipa storniranja prekršaja i sličnih protuusluga doušnicima – mogu odrađivati samo načelnici. Time su operativcima zapravo vezane ruke, a veće ovlasti su dodijeljene ovima iznad. I prije su načelnici, jasno, imali kontrolu nad time što njihovi inspektori rade, no sad se takvim stvarima mogu baviti samo oni", kaže naš sugovornik koji ni najmanje ne sumnja u to da ovakve veze između djelatnika policije i taksista koje se desetljećima građene postoje i danas."Sve je isto, samo se sad odvija na višoj razini...", kaže.

U krajnjoj liniji, upravo je Željko Dolački, kojeg po super snalaženju s doušnicima spominje Lazarević, do uhićenja i pritvora u travnju ove godine (a tereti ga se za zlouporabu položaja i ovlasti, točnije, da je upriličio pljačku oko 280 tisuća eura i dva kilograma zlata iz policijskog sjedišta u Heinzelovoj) bio načelnik Službe organiziranog kriminaliteta. Iluzorno je očekivati da bi se Dolački, s pozicije načelnika odjela, odrekao prakse suradnje s podzemljem i korištenja dojavljivača, a kojima se još kao operativac tako uspješno služio. Trgovanje informacijama, odrađivanje protuusluga i slični postupci velikim su dijelom obilježili njegove uspjehe i usmjerili karijeru i upravo je na tome Dolački i izgradio reputaciju 'superpolicajca'. Podvlačimo – sve do travnja ove godine.

Do koje mjere policija izlazi u susret svojim suradnicima i koje su im sve grijehe dosad opraštali i trpali pod tepih, nemoguće je doznati. "Teško da bi im policija zataškala počinjenje nekog teškog kaznenog djela, a gdje je točno bila granica, to znaju samo akteri takvih dogovora...", zaključuje naš sugovornik.

Obrtnici koji rade svaki za sebe

A da su i sami taksisti Zagreb Taxija bili svjesni da se u njihovim redovima odvija sve i svašta, dokazali su i prije dolaska konkurencije, početkom dvijetisućitih, kad su i sami imali aferu u kojoj je jedna struja optuživala drugu – za nezakonito prisluškivanje. S istim optužbama, desetljeće kasnije, protiv njih je kaznenu prijavu podnijelo i vodstvo konkurentskog Taxi Cammea.

Jozo Kovačević, predsjednik Udruženja Radio Taxi Zagreb kaže da su svi njihovi vozači obrtnici koji funkcioniraju svak za sebe te da - ako netko od njih i ima posebne dogovore s policijom - on za to ne zna. Prirodno je i logično, kaže, da taksisti dojave policiji ako svjedoče nekim kršenjima zakona noću ili u prometu, no da rade baš kao doušnici, on o tome nema posebnih saznanja. 

"Na razini udruženja sasvim sigurno takva suradnja ne postoji. A jesu li naši članovi u ikakvom sličnom odnosu s policijom, ja zaista ne znam. Vjerojatno ima i takvih, kao i u svim drugim branšama, ali ja ne znam ni za jednog takvog", kaže Kovačević i dodaje kako nema govora o tome da su njihovi članovi zato privilegirani u odnosu na ostale taksiste. Naprotiv, od njih, kaže, policija uvijek traži više...

Pročitajte više