KANDIDATURU Milana Bandića za predsjednika Hrvatske je 2010. godine podržao i Tomislav Merčep, čovjek koji je u svibnju 2016. za ratne zločine osuđen na pet i pol godina zatvora. Nakon žalbe mu je u veljači 2017. godine kazna povećana na sedam godina zatvora.
No i 2010. se godine itekako znalo za Merčepove zločine. Naime, presuda Merčepu bila je epilog pravosudno-političke trakavice koja je trajala više od 25 godina i predstavlja jednu od najprljavijih epizoda hrvatske strane u posljednjem ratu.
Podsjetimo, 4. ožujka 2010. godine predsjedničkom kandidatu Milanu Bandiću potporu je u njegov stožer došlo izraziti 187 veteranskih udruga predvođene predsjednikom UDDR-a Tomislavom Merčepom, koji je tad bio osumnjičenik za ratne zločine.
"Želimo predsjednika koji zna kako objediniti Hrvatsku", rekao je tada Merčep.
"Milane, pobijedi, jer ne želimo lopove koji dijele Hrvatsku. Ti si onaj koji je zna objediniti i koji se tome veseli", ustvrdio je Merčep.
Merčep je, podsjetimo, umro šest mjeseci nakon što je pušten na slobodu, a Bandić mu je došao na sprovod.
> Pokopan ratni zločinac Merčep, na sprovod došao i Bandić
Za što je osuđen Merčep?
Merčepov ratni put započeo je u Vukovaru. Prije rata je bio poslovođa u građevinskom poduzeću, a 1990. godine kao kandidat HDZ-a ulazi u lokalnu upravu i postaje sekretar narodne obrane. Već tada pokazuje zločinačke sklonosti. Smjenjuje direktore, preuzima radio, nameće se za neformalnog prvog šefa policije, zapravo gospodara grada. Njegove metode rada, nezakonita uhićenja, torture u podrumima policijske uprave i nestanci civila iz Vukovara natjerali su vlasti iz Zagreba da narede da ga se uhiti.
Nasilna saslušanja i egzekucije
"Imenovanjem Merčep Tomislava za sekretara Općinskog sekretarijata u Vukovaru došlo je do uzurpacije vlasti i koncentracije funkcija u jednoj osobi i to predsjednika HDZ-a te faktički zapovijedanja ZNG-om, policijom te civilnim organima vlasti. Okružen ljudima sumnjivih moralnih i stručnih kvaliteta, bivšim kriminalcima, preuzeli su apsolutno nadzor nad svime u Općini Vukovar, ne prezajući od nasilnih i represivnih mjera nad građanima Općine Vukovar bespravnim upadanjem u privatne stanove, pljačkanjem stanova, oduzimanjem privatnih vozila, nasilnim privođenjem na saslušanje pa čak i egzekucijama", napisao je tadašnji povjerenik vlade za Vukovar Marin Vidić Bili.
Uhićen, smijenjen, poslan u Zagreb da nastavi s divljanjem
Smijenjen je sa svih dužnosti i s obitelji napušta Vukovar i odlazi u Zagreb. U glavnom grad, slobodan, ustrojava novu jedinicu i počinje s pravim divljanjem. Jedan od paviljona Zagrebačkog velesajma postaje sjedište njegove postrojbe poznate pod imenom Merčepovci, Jesenje kiše ili službeno Prva zagrebačka specijalna postrojba pri MUP-u. Iz Zagreba postrojba odlazi na ratišta u Pakračku Poljanu, Gospić i Slano i ostavlja krvavi trag.
>> DOKUMENT Vrhovni sud objavio presudu "iznimno brutalnom i bezobzirnom" Merčepu
"Najteže je ubiti prvog čovjeka. Poslije sve ide po šablonu"
"Zovem se Miro Bajramović i direktno sam odgovoran za smrt 86 ljudi. Ja s tom činjenicom navečer zaspim i ujutro se budim, ako zaspim. Svojom sam rukom ubio 72 ljudi, među njima je bilo i devet žena. Nismo radili razliku, ništa nismo pitali, oni su za nas bili četnici i neprijatelji. Najteže ti je zapaliti prvu kuću i ubiti prvog čovjeka. Poslije sve ide po šablonu. Ja znam imena i prezimena svih ljudi koje sam ubio", ispričao je davne 1997. Feral Tribuneu jedan od merčepovaca koji je prvi progovorio o strašnim događajima u Pakračkoj Poljani. Prema Bajramovićevim riječima, Merčep je znao za svaku likvidaciju i naređivao ih je, ali nije osobno ubijao.
Zatvorenike palili i polijevali octom
"U Pakračku Poljanu stigli smo 6. listopada 1991. godine, nakon povratka iz Gospića. (…) Zatvorenike smo držali u podrumu osnovne škole, a kad ih je bilo više, onda bismo ih stavljali i u učionice. Za njih su najgore bile noći kad smo ih operativno obrađivali, a to je značilo da smo pokušavali pronaći najbolji način da im nanesemo što veću bol kako bi što više priznali. Znate li koji je najbolji način? Palite zatvorenika - plamenom iz boce plina, i onda ga polijete octom, a to radite uglavnom po genitalijama i očima. Zatim, postoji mali induktor, poljski telefon, pa Srbina priključiš na to. Radi se o istosmjernoj struji, ne može ubiti, ali stvara neugodan osjećaj kod čovjeka", ispričao je odvratne detalje Miro Bajramović.
Zatvorenicima gurali kabele u anus i puštali struju
U Pakracu je Merčepova jedinica zatočila i vladinog povjerenika Đorđa Gunjevića netom nakon što je pušten iz zarobljeništva, u kojem su ga maltretirale srpske paravojne postrojbe. Mučili su ga spojivši ga na strujni induktor.
Bajramović je detaljno opisao kako su izgledala mučenja u Pakračkoj Poljani.
"Gurali smo im petožilne kabele u guzicu, otvarali smo im rane i po njima prosipali sol ili ocat. Uglavnom, nismo dozvoljavali da prestanu krvariti. Pitaš onda tog priključenog Srbina odakle je, on ti kaže iz Dvora na Uni, a ti onda, okrećući poljski telefon, nazoveš Dvor na Uni. Zatvorenicima se u guzicu znao gurati petožilni kabel, to bi im ostavili po nekoliko sati da ne mogu sjesti. Otvarane su im rane po kojima je posipana sol ili ocat. Uglavnom, nismo dozvoljavali da prestanu krvariti. Kad se sjetim svih tih mučenja, pitam se kako su se uspjeli sjetiti svega toga. Primjerice, najbolnije je zabiti male čavle pod nokte. Kad na to spojite trofaznu struju, od čovjeka ne ostane ni traga. Pepeo! Ja se toga nikad ne bih dosjetio, a znam Lenzov zakon", rekao je Bajramović u intervjuu Feral Tribuneu.
Djevojčicu ubili metkom u glavu i zatrpali je smećem
Jednaka su mučenja merčepovci provodili i na Zagrebačkom velesajmu. Otamo su krenuli i na svoj najzloglasniji pohod – ubojstvo obitelji Zec. Zagrebačku obitelj Zec - oca Mihajla, suprugu Mariju i njihovu dvanaestogodišnju kćer Aleksandru - Merčepovi su ljudi pobili u noći na 8. prosinca 1991. Aleksandra Zec imala je samo 12 godina.
>> Prije 28 godina merčepovci su ubili Aleksandru Zec. Imala je samo 12 godina
Imućni zagrebački mesar Mihajlo Zec ubijen je kada je pokušao pobjeći iz svoje kuće na Trešnjevci, u koju su oko 23 sata upale naoružane osobe, a njegovu suprugu i maloljetnu kćer ubojice su odvele do planinarskog skloništa doma Adolfovac na Sljemenu te ih tamo pogubili. Malena Aleksandra ubijena je metkom u glavu. Nakon smaknuća, mrtva tijela su prekrili smećem.
Policija je uskoro pronašla tijela i uhićeno je četvero pripadnika postrojbe i čak su priznali ubojstva. Međutim, pušteni su jer pri ispitivanju nije bio prisutan odvjetnik. Nikada nitko za ova ubojstva nije odgovarao.
Osuđen po zapovjednoj odgovornosti
Tomislav Merčep osuđen je po zapovjednoj odgovornosti za zločine u Pakračkoj Poljani.
"Znao je da njegovi podređeni muče, pljačkaju i ubijaju u Pakračkoj Poljani i nije poduzeo nikakve mjere da ih u tome spriječi, čime im je dao prešutno odobrenje da to čine", zaključio je predsjednik sudskog vijeća Zdravko Majerović, čitajući prvostupanjsku presudu Merčepu. Ratnom zločincu je nakon čitanja presude uputio i osobnu poruku.
Sudac: Svjesno ste ostali na pogrešnoj strani povijesti
"Ovako ste vašom pasivnošću i nerazumijevanjem zla koje vas okružuje, potpuno svjesno ostali na pogrešnoj strani povijesti Republike Hrvatske", rekao je Majerović Merčepu.
Svako ljeto u toplicama, Kolinda ga zvala na inauguraciju
Iako osuđen za ratne zločine, Merčep je u zatvoru prolazio relativno lagodno. Svako ljeto je po mjesec i pol dana provodio u toplicama, a zatvorski uvjeti u Glini su bili nemjerljivo bolji od onih koje je priuštio svojim žrtvama.
>> Umjesto u zatvoru, ratni zločinac Merčep opet je u toplicama
Prije nego što je 25 godina prekasno morao početi odsluživati kaznu, Merčep je bio i gost na inauguraciji predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović.